By Slučaj kriminalista Nikole Kajkića koji je naprasno smijenjen s funkcije istražitelja zločina na Ovčari potaknuo je nekoliko ključnih pitanja o cjelovitosti pravnog postupka protiv počinitelja najtežeg zločina počinjenog u Domovinskom ratu. Od tog četničko-jugoarmijskog zločina prošlo je više od četvrt stoljeća, a njegovi počinitelji, ne račuinajući sudsku farsu u beogradskom sudu za ratne zločine, u samoj Hrvatskoj nisu nikad odgovarali.
Opstrukcija pravnih postupaka hrvatskog pravosuđa protiv ratnih zločina koje je počinila agresorska vojska uopće, dakle ne samo ovog najstrašnijeg na Ovčari, postala je toliko evidentna i nepodnošljiva da se nakon više od četvrt stoljeća konačno beskompromisni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava odlučio na općenarodni prosvjed protiv takve izdajničke državne politike. Kad je riječ o Ovčari valja se čak upitati je li krvnički pokolj na njoj izvršen po modelu Hude jame. Da se uistinu radilo o namjernoj i sustavnoj državnoj politici, bez obzira jesu li vlade vodili HDZ ili SDP, potvrđuje i jedna izjava koju je nakon što je smijenjen s dužnosti istražitelja zločina na Ovčari dao sam Nikola Kajkić. Prije mnogo godina u policiji je čuo da tko dirne u Ovčaru, ode glava. To se na kraju obilo i u njegovu glavu. Dakle kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina koji nikad ne zastarjevaju hrvatska politika svojim zataškavanjem odgovornosti počinitelja tih zločina stvorila je jednu shizofrenu situaciju. Umjesto da se progone sami počinitelji zločina progone se oni koji to istražuju, ili u još gorem slučaju umjesto da se pred hrvatskim sudovima progone agresori progone se hrvatski branitelji koji su stvorili demokratsku hrvatsku državu, ali je politika stvorila nakaradno pravosuđe. Čak je i SOA, koja se više bavi špijuniranjem hrvatskih građana nego očiglednom subverzijom kao sastavnim dijelom unutarnje agresije na Hrvatsku , svojedobno objavila da 30 sudaca, a ne radi se o onima na najnižeoj razini, predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Nitko se zbog toga u uhljebničkom Hrvatskome saboru nije zabrinuo, a kamoli pokrenuo neku akciju.
U sadašnjem slučaju oko najavljenog prosvjeda u Vukovaru isplivalo je na površinu da je dožupan vukovarsko-srijemski koji je član Pupovčevog SDSS-a Đorđe Čurčić bio nazočan na Ovčari kad se dogodio maskar nad hrvatskim bolesnicima i civilima. I ne samo to, taj član Pupovčevog SDSS-a je već treći mandat na toj visokoj županijskoj funkciji i što je još važnije bio je na obavjesnom razgovoru u tužiteljstvu na tu temu, ali je i dalje ostao na toj funkciji. Naravno, kao i kod sličnih slučajeva kao što je slučaj s Vojislavom Stanimirovićem zaštitnik Đorđa Ćurčića svjedoka s Ovčare je predsjednik SNV-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. On je već postao notorni čelnik velikosrpske „pete kolone“ u Hrvatskoj koja iz petnih žila, ali uz svesrdnu političku pomoć bilo SDP-a ili HDZ-a, nastoji u duhu Memoranduma2 Srpske akademija nauka i umetnosti proglasiti četničko-jugoarmijsku agresiju na Hrvatsku građanskim ratom, kako to odgovara kolaboracionističkim krugovima u Europskoj uniji. Tu „svesrdnu političku pomoć“ demonstrirao je nedavno na Croatia forumu u Dubrovniku sam Andrej Plenković kad je pred međunarodnim auditorijem velikosrpsku agresiju na Hrvatsku sveo na „neke sukobe“.
Ako se poveže uporno ustrajavanje Milorada Pupovca u javnim nastupima na karakteru Domovinskom rata kao „ratnom sukobu“, dakle ne ni velikosrpskoj agresiji ni Domovinskim ratom, s Plenkovićevom izjavom na međunarodnom forumu o „nekim sukobima“ onda je sasvim razvidno da taj politički tandem djeluje sinkronizirano u skladu s viđenjima na Domovinski obrambeni rat u Beogradu i Bruxellesu. To svakako nije sušta slučajnost nego sustavna antihrvatska politika s dubljim korijenima. Važno se zato upitati kako i otkada politički djeluju zajednički Milorad Pupovac i Andrej Plenković. Manje više je poznato da su kućni prijatelji mnogo prije nego što je Andrej Plenković postao čelnik HDZ-a a potom i premijer. To prijateljstvo temelji se na njihovoj svjetonazorskoj i političkoj platformi novojugoslavenstva, s jedne strane Pupovčeve povezanosti s četničkom garniturom u Beogradu kojega on smatra glavnim gradom Srba u Hrvatskoj, a s druge strane Plenkovićevoj privrženosti briselskom konceptu tzv. Zapadnog Balkana na kojemu su se dogodili „neki sukobi“.
Budući da iza svakog političkog programa, a kad se radi o političkom duetu Plenković-Pupovac sasvim je jasno da djeluju na temelju zajedničke platforme, stoji novac. Valja podsjetiti na tu važnu dimenziju njihovog djelovanja. Poznato je da je Ivo Josipović prozvao Milorada Pupovca kao „etnobiznismena“ imajući u vidu njegovu umiješanost u trošenje novca hrvatskih poreznih obveznika koje Pupovčevo SNV dobiva iz Državnog proračuna prije svega za subverzivne aktivnosti uperene protiv vlastite države, u čemu je najbolji primjer njihov tjednik „Novosti“.
Potpredsjednik Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović optužujući Milorada Pupovca za financijski kriminal pita se gdje je nestao novac u milijunskim iznosima u eurima iz Tesla štedne banke d.d.u kojoj je Pupovac bio predsjednik Nadzornog odbora. On je protiv Milorada Pupovca podnio čak sedam kaznenih prijava, ali od Državnog odvjetništva nije dobio nikakav odgovor. U svakoj sličnoj aferi u Hrvatskoj u takvim prilikama koristi se poštapalica „neka institucije rade svoj posao“, Kad je u pitanju Milorad Pupovac, institucije očigledno ne rade svoj posao, što znači da su nesposobne ili korumpirane. Znači da je zaštita čertničkih i jugoarmijskih krvnika s Ovčare ali i drugih stratišta u Hrvatskoj, kao na primjer Bučja, Tovarnika, Branešca (mjesto gdje je ubijen dr. Šreter u što je na određen način umiješan Milorad Pupovac), Škabrnje i brojnih drugih moguće osigurana koruimpiranjem „institucija koje (ne) rade svoj posao“. Je li novcem iz Tesla štedne banke d.d. financirana zaštita krvnika s Ovčare i drugih stratišta u Hrvatskoj? To je pitanje na koje treba odgovoriti i sam premijer Andrej Plenković, jer je pozivanje na neovisnost sudstva u Hrvatskoj obična floskula, budući da se cjelokuponi vodeći pravosudni aparat u državi bira u Hrvatskome saboru, pa samim tim nije neovisan, nego je i te kako ovisan. Zato je bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić i izjavio da bi cijeli Ustavni sud sastavljen pretežito od bivših komunista trebao podnijeti ostavku. Stvari su dakle jasne: politički duo Plenković-Pupovac provodi politiku koja ugrožava stabilnost države, jer u Republici Hrvatskoj ne može biti stabilnosti dok se zločini četničkih krvnika namjerno zataškavaju, kako bi se doveo u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata svodeći ga na građanski rat, da bi se od odgovornosti amnestirala Srbija i onaj dio hrvatskih Srba koji su ustali protiv domicilne domovine.
Vjekoslav Krsnik
