~Heroina uskoro leti~

Krenem pisati o našoj heroini jer se približava dan njenog odlaska na liječenje u Tursku. Pokušavam se na neki način zahvaliti u svoje osobno ime, u njeno i u ime naše nadasve uporne Goge, a ponajprije njenog doktora Pave, cijele uže i šire obitelji….Krenem, ali nekako mi ne ide. Pitam se, što me koči? Odgovor od gore je; ništa te ne koči! Ali ovdje nije potrebno puno pisana i puno priče. Dovoljno je vjerovati i biti zahvalan svima Vama divnin ljudima velikog srca, jer ste upravo Vi “mali” ljudi, a tako veliki, bili vjetar u leđa našoj Ljiljani da nastavi svoju borbu. Ona je ČUDO PRIRODE i to ostaje do kraja!

Nema odustajanja dok god je nas koji ju volimo, kako onih koji ju poznajemo, tako i onih koji će ju tek upoznati. To je žena koja u sebi nosi nešto posebno, nešto što ju vodi i svijetli čak i u mraku. Za nju sunce sija i kad je nebo tamno i kad se sprema najjača oluja. I sad mi dođe da ponovimo onu; “Svi možemo ploviti mirnim morom, ali samo rijetki ili odabrani šire svoja jedra kad su nevere i oluje”. Za vrijeme bonace svi uživami u šumu mora, mirisu borova i lavande, ali čim se nazire oseka, povlačimo se u svoje odaje i zatvaramo žaluzine. Ali naša heroina, tek tada brodi. I ovaj novi put ulaska u novu bitku s nemirnim morem nadvladat će, jer vjeruje, jer se ne boji,  jer zna da pobjeđuju samo oni hrabri…Zato brodi draga moja, plovi, samo plovi dalje…

Ovaj put ćeš poletjeti visoko čeličnom pticom, u pratnji svoje divne prijateljice, koja se nikada nije odvajala od tebe. Hvala ženi čiste bijele duše, koja zna prepoznati kad treba letjeti, kad se treba spustiti, kad treba govoriti, kad treba šutjeti….

Ima nas još koji smo uz tebe sve vrijeme i u zdravlju i u bolesti, u dobru i zlu…

Ne možemo svi letjeti, ali možemo navijati iz sveg glasa bas onako kako su to pokazali tvoji sugrađani, rodnoga ti Cavtata. Hvala im do neba! Hvala svima Vama koji ste prepoznali našu lavicu, našu heroinu, naše čudo prirode, koje i nadalje prkosi bolesti vjerujući u zdravlje vođena ljubavi, koju je nesebično davala drugima.

Da, davala je, ali ni danas se nije zaustavila u davanju. A davanje je primanje! Ne, nije puka fraza, to je život vrijedan življenja! Samo voli, smo daji, grli, moli, pjevaj, pleši…Ma, radi sve ono što ti šapuće ta divna duša koja te vodi i koja te dovela na pravi put uz veliku žrtvu, koju si podnijela baš kao prava lavica.

A sad poleti Ogrlice moje u visine put Istanbula gdje te čeka novi i bolji život! Dani prolaze, odbrojavamo ih, a onda ćemo preći na sate, minute, sekunde uz vjeru jaču nego ikada do sad, jer smo postigli čudo i to samo zato jer smo pomalo tvdoglave, uporne, bez dlake na jeziku, sa voljom i gorućom željom prema tvom ozdravljenju i vraćanju u život koji zaslužuješ.

Uz tebe je cijela Hrvatska, dijaspora koja je pokazala kao i sada da želi, može i čini sve za one male divne ljude. Za sve što je napravljeno do sada nije dovoljno reći samo riječ hvala….Ali ima netko gore tko sve ovo vidi. Kako one koji su se uključili u hvale vrijednu Humanitarnu akciju za ~SPAS ŽIVOTA~ tako i onih koji su se “oglušili” jer možda nisu vidjeli ili “nisu htjeli” vidjeti, njemu je sasvim nebitno.

Sigurna sam da će se uključiti i naši umjetnici, velike, srednje i male tvrtke sa svojim uplatama, kako bi se liječenje naše heroine uspjelo dovesti do potpunog  ozdravljenja. Znajte, da naša heroine voli život baš kao svoje dvije kćerke, roditelje, brata, prijatelje….Ma, zar ona može ne voljeti? Ljubav može davati samo ljubav!

Naša Lily je čista ljubav! 

Nakon ovoga ne mogu, a da ne dodam i nešto što u meni svaki put probudi poseban osjećaj vjere u život. Tako stavljam tekst mog dragog učitelja  prof.Tomislava Ivančića, koji mi je u mom najtežem periodu života davao nadljudsku snagu, volju i borbenost uz začin vjere, zahvalnisti i ljuvavi…

Hvala, hvala, hvala 

I zato i sada kažem našoj heroinu ~Hrabrim srcem kroz život naša Lily~

~S ljubavlju, Inja ~

~Ulomak iz hagioterapije~

Vjera je gledanje preko zida, to je svjetlo koje prodire kroz mrak, to je sposobnost da se očima vidi nevidljivo.

Vjera je čovjekova duša koja se povezuje s Božjim duhom te tako čini čovjeka nadmoćnim nad problemima i zlom koje ga želi ugušiti.

Vjera je čovjekova fascinantna sposobnost da može u sebi angažirati svu svoju energiju na rješenju nekog problema. Vjera je vizija onoga što se želi postići. Gledajući u taj cilj, čovjekov tjelesno-duhovni organizam bira najbolja sredstva da ga ostvari. Samo razum ne može vjerovati. Vjera je više od racionalnog napora. Ni najbolja volja da se nešto postigne neće uspjeti ako ne postoji vjera koja tu volju osnažuje.

Vjerovati, to je biti čovjek u punom smislu riječi, sa zemljom i nebom u očima i srcu. Takvima nam je biti, jer takvima je sve moguće.

(Vapaj za dobrim ljudima)