By Gospodine Ivane Biliću, dragi ste mi, ali mi je draža istina.
Pedeset pet godina „pivam i plačem „ za Hajduka i za to ni na koji način ne teretim nikog.
To je moja odluka. Ljubav nema kalkulatora, proračuna ni budžeta. Ona pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti prema nekome bez očekivanja ili ograničavajućih uvjerenja.
Riječi Premijera A. Plenkovića u svezi problema stadiona HNK Hajduka, da ih nastavno ne ponavljam, jesu aksiom desetljeća u ovo otužno stanje međuljudskih odnosa, političkih prepucavanja i sivila hrvatske ekonomije.
Da se podsjetimo, za one neupućene neka ovo bude prva premisa. SFRJ je bankrotirala 1982. godine te je u tajnosti strani kapital preuzeo nešto više od 450 društvenih poduzeća, uglavnom preko Švicarskih banaka. Snijeg nije pokrio brijeg pa su tragovi ostali neotkriveni. Državom su formalno upravljali radnici, a stvarno tajne službe i Komitet SK-a. Narodi SFRJ nisu imali svoje samoodređenje ni nacionalno oslobođenje pa kako svaki odnos proizlazi iz ekonomskog odnosa koji nije imao nikakvu ravnotežu, tajne službe su pripremile oružani sukob naroda, a to je odgovaralo i globalnim silama. Zar ste zaboravili da je na Trebeviću baš 1982. izgrađeno sklonište za potrebe zapovjedništva oružanih snaga Republike Srbije i Crne Gore koje su to ekonomsko stanje htjele iskoristiti za politički program ostvarenjem tkz. Velike Srbije. U takvim okolnostima mirno razrješenje nije bilo moguće, ali je sukob poslužio za paravan prvobitne akumulacije kapitala i tako je provedena ukupna pljačka svih pljački pretvorbom društvenih poduzeća oliti tkz. kuponskom privatizacijom. Dakle, prvotno je državno pritvoreno u društveno, a sada je to društveno pretvoreno u privatno bez ijedne kune. Sit gladnom nikad nije vjerovao i došli smo u situaciju da je politički sustav iz bivše nam države pretočen na RH-u, ali je kapital završio kod privatnih osoba i stranih vlasnika. Kreni te od INE pa nadalje ili je došlo do propasti poduzeća zbog zaštite stranih proizvođača i domaćih uvoznika, vlastite proizvodnje gotovo da i nemamo.
Ekonomija nam i dalje ovisi o partijskim (čitajte stranačkim o. a. b.) knjižicama.
Ovo je prvi put da je Premijer kazao dosta takvoj praksi.
HNK HAJDUK je športsko dioničko društvo prema Izvodu iz Sudskog registra (MBS:060250783) dakle, trgovačko društvo čiji je temeljni kapital podijeljen na dionice. On iznosi 35.404.512,oo EUR_a. Tu sada imamo ograničenu odgovornost vlasnika dionica, a kada je u pitanju upravljanje imamo dualistični sustav (uprava, nadzorni odbor i glavna skupština). Odnos HNK Hajduka, Grada Spita i Udruge Naš Hajduk, javnosti je potpuno nepoznat, a bivši Predsjednik Nadzornog odbora, gosp. Aljoša Pavelin, lani u manjem društvu na Trsatu u jednom ugostiteljskom objektu je jasno kazao da tripartitni ugovor ni ne postoji!? ( Grad Split, HNK Hajduk i udruga Naš Hajduk). Pametnome dosta.
Odgovornost je savjesno i valjano obavljanje dužnosti te ujedno i obveza da se snose posljedice vlastitih odluka, postupaka i izbora. HNK Hajduk Split s. d. d. za obveze odgovara, kao i svako dioničko društvo, cijelom svojom imovinom, dok dioničari ne odgovaraju za obveze društva već samo snose rizik svog uloga.
Govorim, aproksimativno, gradnja novog stadiona bez osiguranja zemljišta i komunalne infrastrukture s odgovarajućim standardima sa tribinom za nekih tridesetak tisuća osoba, stoji oko 200.000.000. (dvijestotinemilijuna eura) . Dodajmo sada tu tkz. kliznu skalu i to se u konačnici povećava za još deset milijuna EUR. Ako bi smo išli na rušenje/uklanjanje postojećeg stadiona na Poljudu to je još 30. milijuna eura, zbrojimo li to to je iznos od 280 milijuna EUR-a. To je otprilike, da ne kalkuliram oko OSAM puta veći iznos od temeljnog kapitala HNK Hajduk Split. !? O dugovima ne bih.
Gospodine Ivane Biliću , tko će to platiti !!!!!!!!!
Odnos broja zaposlenih i odnos broja umirovljenika je gotovo izjednačen, više od polovice zaposlenih u RH-oj mjesečni dohodak je manji od 1,400 EUR-a, a više od polovice umirovljenika ima mirovinu manju od 500 EUR-a.
I sad pogledajte ove ultimativne riječi gosp. Bilića: „ Mi ne pristajemo na ništa drugo nego na novi stadion“..?!
Izračunajte si sami koliko godina bi ljudi bili pod zaduženjem obveza radi namirenja troškova takve investicije trgovačkog društva s kojim nemaju nikakve sveze kao dioničari.
Koliko se sjećam model samoupravljanja bio je uvršten i u Ustav SFRJ i to je bilo proglašeno neotuđivim i nepovredivim sustavom upravljanja društvenim poslovima. Gospodine Biliću, vi ste ekonomist i to bolje razumijete od mene pravnika, ali vam moram kazati da ste nastupili javnim izlaganjem kao utopijski socijalist.
Ja sam dijete seljaka i u suštini razmišljam onako kako živim dok ste vi upravo dijete partijskog rukovoditelja samoupravnog socijalističkog upravljanja i to iz uske specifikacije, bankarstva.
Meni je objektivna istina važnija od osobnog poštovanja prema autoritetima.
Vi i dalje nastupate kao Predsjednik Radničkog savjeta, a obvezu prebacujete na puku sirotinju, da doslovno u RH-j 60% stanovnika živi u siromaštvu.
Napovidi da vam je HNK Hajduk na prvom mjestu obična je floskula, a ako se nagnete nad bunar to će te otkriti i sami. Vi ga toliko volite da poreze od svoje ogromne plaće plaćate Gradu Zagreb budući da i dalje imate tamo prijavljeno prebivalište.
Kao ovlaštenoj osobi za zastupanje trgovačkog društva HNK Hajduk Split, nitko vam ne priječi cestu da ostvarite dobit i uložite u izgradnju novog stadiona. Isto tako nitko vam ne brani da od profita i svoje plaće (naravno i svim ostalim zaposlenicima) izdvajate određeni novčani iznos za tu ili drugu investiciju, uostalom kao ni ostalim dioničarima, ali stavljati druge u dužničko ropstvo te puniti vlastitu lisnicu na takvom poslu jest u najmanju ruku licemjerje.
Pokažite svoju odanost tako da kupite capun ( pijuk, kramp, budak, trnokop) i badilj (mašklin, lopatu, štijaču, štihaču, kopaču) povedite nadzorni odbor, ostale osobe ovlaštene za zastupanje i trkom na kopanje temelja za novi stadion.
Krenete li i ja ću vam pomoći, ali ne potkivajte žabe.
Platon je bio Aristotelov učenik i predaja veli da mu je Aristotel kazao ovako: „ Drag mi je Platon ali mi je draža istina“.
On je dakle, iz poštovanja prema svom učitelju tako postupio, ali i jasno kazao da je traganje za istinom uvijek na prvom mjestu.
Mora se uvijek voditi računa o osobnoj, moralnoj, društvenoj, pravnoj i profesionalnoj odgovornosti kako u djelovanju tako i u propustu jer prava nema bez obveze i obrnuto.
Zamislimo samo da i drugi nogometni klubovi ili nekog drugog športa te bilo koje trgovačko društvo u državi iskaju isto, samo nekoliko takvih akcija dovele bi RH-u u stanje SFRJ iz 1982. godine, a to će reći bankrot.
U Pagliuchu, 1. listopada 2026. godine
Ante Baraba
