By Znate li tko je prvi „kulturnjak“ u hrvatskoj državi koji je izvršio samoubojstvo? Riječ je o hrvatskom književniku, pjesniku, likovnom kritičaru, leksikografu, slikaru i povjesničaru umjetnosti Željku Sabolu (Bjelovar, 8. studenoga 1941.- Zagreb, 5. rujna 1991.).
Nu, prošla je još jedna obljetnica njegove smrti, ali nisu ga se sjetili ni oni što pišu pjesme, a kamoli ostali tzv. kulturnjaci. O njemu i njegovu djelu nije bilo ni slova u medijima. Sramota.
Inače, Sabola je osim teške bolesti, slomila i velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Rekao je: padne li još jedan projektil na moju Hrvatsku – ubit ću se!
Svoje je obećanje nažalost i ostvario.
Jadno je i žalosno što se po njegovu imenu ne zove ni jedna ulica, trg ili kulturna ustanova u Zagrebu. Mnogi znaju njegove brojne stihove, ali ne i da im je baš on autor. Naime, ovo je prigoda da se podsjetimo da je recimo Arsen Dedić pjevao i uglazbio njegovu pjesmu „Djevojka za jedan dan“, Gabi Novak „Pusti me da spavam“, Tereza Kesovija „Prijatelji stari gdje ste“ i „Stare ljubavi“, Mišo Kovač „Ostala si uvijek ista“, Franjo Lasić „Volim te budalo mala“ i „Zagrljeni“, Krunoslav Kićo Slabinac „Oboje smo krivi“, Đurđica Barlović „Dalje moram sama“ i da ne nabrajamo dalje.
Imao je velikih problema 1971. kad je objavio svoju antologijsku pjesmu „Kad izgovorim tvoje ime“, koju je napisao kao jedan od istaknutijih sudionika „Hrvatskog proljeća“, a zbog koje je pokrenut i sudski proces. Bez obzira što nije bio osuđen, nakon toga cijelo je vrijeme bio šikaniran i prešućivan.
Hrvatski likovnjaci, a i općenito ljubitelji likovne umjetnosti pamte ga i kao umjetničkog voditelja zagrebačke Galerije „Forum“. Bio je i jedan od urednika Leksikografskog zavoda.
Prije svoje smrti, kao sjećanje na hrvatski obrambeni Domovinski rat, napisao je pjesmu „Imala sam kuću, imala sam dom“, koja je također uglazbljena.
Mladen Pavković
