By Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, djevice i mučenice svete Katoličke crkve Marija Jula Ivanišević (Hrvatica), Berchmana Leidenix (Austrijanka), Križina Bojanc (Slovenka), Antonija Fabijan (Slovenka) i Bernadeta Banja (Hrvatica mađarskog podrijetla) surovo su umorene od četničke ruke 15. prosinca 1941. godine na obali rijeke Drine kod Goražda.
U narodu su zbog toga prozvane Drinskim mučenicama.
Dana 14. siječnja 2011. godine, papa Benedikt XVI potpisao je dekret o mučeništvu Drinskih mučenica koje su bile ubijene iz mržnje prema katoličkoj vjeri, čime je otvoren proces beatifikacije.
Sama svečanost beatifikacije upriličena je 24. rujna 2011. godine u sarajevskoj dvorani Zetra, a predvodio ju je papinski izaslanik i pročelnik za proglašenje svetaca, salezijanac, kardinal Angelo Amato. U svojoj je propovijedi istaknuo kako je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine“.
“Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, istaknuo je kardinal i podsjetio kako su ubojice zaslijepljene protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena koje su vođene Kristovom ljubavlju i svojom vjerom nadjačale smrt i mržnju.
U molitvi na svetoj Misi na kojoj su beatificirane Drinske mučenice sudjelovalo je oko 20.000 vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, iz zemalja iz kojih su potjecale blaženice (Slovenije, Austrije, Mađarske), te drugih europskih i prekooceanskih država.
Tijekom svete Mise, pjevao je zbor od 1.200 pjevača, sastavljen iz brojnih župnih zborova. Bilo je to dostojanstveno slavlje u čast blaženicama i njihovoj žrtvi.
Beatifikacija je bila i poticaj da svećenici Sarajevskog dekanata održe koronu u Goraždu (24. svibnja 2012. godine). Godinu ranije (25. rujna 2011.) na mjestu stradanja i mučeništva (na obali rijeke Drine kod Goražda) otkrivena je spomen ploča, kao trajni znamen i podsjećanje na patnju i mučeništvo naših blaženica.
Spomen ploča u čast Drinskim mučenicama otkrivena je na obali Drine kod Goražda 25. rujna 2011. godine
(Izvor za fotografiju: http://mucenice.kblj.hr/beatifikacija/detaljnije/vijest-o-otkrivenom-spomen-obiljezju-drinskim-mucenicama-u-gorazdu)
Samome proglašenju Drinskih mučenica blaženima prethodile su godine rada hrvatskoga svećenstva, intelektualaca i brojnih vjernika na ovom procesu:
- 1990. u Zagrebu je objavljena knjiga vlč. Ante Bakovića, Drinske mučenice. Koliki je bio interes javnosti, govori nam podatak da je u samo šest mjeseci knjiga doživjela čak tri izdanja.
- 1996. u Zagrebu objavljena knjiga s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan, u čiju svrhu je prikupljena većina dokumenata i spisa vezanih uz Službenice Božje.
- 24. svibnja 1996. provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić upućuje pismenu molbu nadbiskupu vrhbosanskom kard. Vinku Puljiću za otvorenje dijecezanskog postupka. Za postulatora je predložen i potvrđen vlč. Marko Josipović.
- Na zamolbu kard. Puljića (21. kolovoza 1999.), Kongregacija za kauze svetaca u Rimu (19. listopada 1999.) izdaje dekret Nihil obstat, čime daje dozvolu za početak postupka pod nazivom Službenice Božje s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre.
- 6. prosinca 1999. u Sarajevu je svečano otvoren dijecezanski postupak.
- Tri godine kasnije, 14. prosinca 2002., završen je biskupijski proces, nakon čega su svi spisi, zapečaćeni, predani na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu.
- 13. lipnja 2003. Kongregacija izdaje dekret o valjanosti postupka na dijecezanskoj razini.
- 1. srpnja 2003. Kongregacija imenuje svog dugogodišnjeg stručnjaka, patera Hieronima Fokcinskog, SI (Poljaka), za rektora kauze, tj. odgovornog za izradu Pozicije kojom se treba dokazati mučeništvo i glas svetosti Službenica Božjih.
- Za postulatora u rimskoj fazi kauze imenovan je vlč. Marko Tomić, dok je za vanjsku suradnicu predložena s. Ozana Krajačić, koja je pisala Poziciju. Dana 15. srpnja 2008. Pozicija je završena i predana Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu gdje čeka procjenu teoloških i ostalih stručnjaka.
- 14. siječnja 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je Dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica.
- 24. rujna 2011. službenice Božje Marija Jula Ivanišević i četiri susestre proglašene su blaženima u Sarajevu.
(Izvor: http://mucenice.kblj.hr/beatifikacija/detaljnije/tijek-kauze)
Sljedbenice Krista i baštinice Božjeg milosrđa
Družbu Kćeri Božje ljubavi utemeljila je njemačka redovnica Franziska Lechner (rođena u Edlingu – Bavarska 1. siječnja 1833. godine; umrla u Breitefurtu, Donja Austrija 14. travnja 1894.) i ona je danas njihova kandidatkinja za sveticu. Bila je neumorna u traženju načina za ublažavanje ljudske nesreće i boli i cijeli je svoj život podredila potrebama svojih bližnjih. Vođena Duhom Svetim i Božjom providnošću, na blagdan Gospinog prikazanja, 21. studenoga 1868. godine u Beču, sa svojim je suradnicama i sestrama utemeljila ovu redovničku zajednicu, preuzimajući za nju pravila sv. Augustina. Od 1884. je godine Družba Kćeri Božje ljubavi je Družba papinskoga prava.
Zajednica je to koja se napaja ljubavlju Svevišnjega i pripravna je tu ljubav i milost bez ostatka dijeliti potrebitima.
S tom su nakanom časne sestre okupljene u ovu Družbu došle u Sarajevu 1882. godine, na poziv tadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od 1911. godine žive i djeluju u samostanu “Marijin dom” na Palama.
Osim što su pomagale sugrađanima u svim životnim potrebama (neovisno o vjeri i nacionalnosti), brinule su se i o obrazovanju djece u osnovnim školama, njegovale bolesnike, pomagale siromasima i prosjacima s Romanije, pekle kruh djeci državnog Dječjeg doma i činile brojna druga djela kršćanske ljubavi i milosrđa.
Sve do 1941. godine nitko ih nije dirao.
Mučeništvo
Četnici koji su po tadašnjoj NDH gdje god je to bilo moguće ubijali i progonili sve što nije srpsko, 11. prosinca 1941. godine opkolili su “Marijin dom”, upali u zgradu, opljačkali sve što se moglo uzeti i zarobili redovnice i još jedan broj osoba koje su se tamo zatekle. Gonili su ih kroz snijeg sve do Carevih voda i Sijetline, uz stalna ispitivanja i preslušavanja. Časna sestra Berchmana Leidenix nije mogla dalje i tamo je ostala (ubijena je 23. prosinca 1941.), a ostale četiri odvedene su u Goražde, gdje su stigle 15. prosinca i bile smještene u zgradu četničke vojarne (na katu) čiji je zapovjednik bio poznati zločinac, četnički major Jezdimir Dangić.
Nisu ih dugo ostavili na miru.
Iste noći, tog 15. prosinca 1941., pijani i razulareni četnici provalili su u sobu u kojoj su se nalazile časne sestre, s očitom namjerom da ih obeščaste. One se, međutim, nisu dale žive krvnicima u ruke, nego su sve četiri skočile kroz prozor, nakon čega su ih onako polumrtve četnici dotukli i bacili u Drinu.
Naše blaženice nadahnute Duhom Svetim
(Izvor za fotografiju:http://mucenice.kblj.hr/multimedija/vjera/slike)
Tih je dana Drina bila prepuna ljudskih tijela, jer je u rijeku bačeno oko 8.000 ljudi, žena i djece, mahom muslimana. Prve zapise o ovim zločinima sačinio je Franc Ksaver Meško, slovenski svećenik, a vrlo potresno svjedočanstvo o svemu (pa i sudbini Drinskih mučenica) nalazimo i u knjizi don Ante Bakovića, Dječak s Drine (Zagreb, 1996.) u kojoj je ovaj vrijedni katolički svećenik i publicist zapisao svoja sjećanja na te krvave dane i sve ono što je tada u svome rodnom Goraždu i okolici proživio i vidio, naročito te 1941. godine, kao 10-godišnji dječak.
Nikako se ne smiju zanemariti velike zasluge don Bakovića vezano za širenje istine o Drinskim mučenicama (što je svakako utjecalo i na proces same beatifikacije), ali jednako tako i kad su u pitanju rad na žrtvoslovlju i demografskoj obnovi hrvatskoga naroda.
Godine 2007., svjetlo dana ugledao je Hrvatski martirologij XX stoljeća: svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, kapitalno djelo don Ante Bakovića (od ukupno 1.100 stranica) na kojemu je desetljećima radio i gdje su sabrani svi najvažniji podaci o 664 nevine žrtve iz redova Katoličke crkve (od tridesetih do devedesetih godina XX stoljeća) čije je zatiranje bilo dio sotonskog plana kako četnika i velikosrpskih zločinaca, tako i njihove subraće u zločinu komunista.
Ovi mučenici za vjeru, Krista i svoj narod postali su sjeme novih kršćana, jednako kao što su to blaženici Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić, Drinske mučenice i svi drugi koji su dali svoje živote za istinu i pravdu i do zadnjega trena ostali vjerni Bogu.
Don Baković je bio i redatelj i scenarist dokumentarnog filma “Drinske mučenice” koji je završen u vrijeme obilježavanja 70-e obljetnice njihovog mučeništva, 2011. godine.
Njemu su sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi posebno zahvalne zbog upornog svjedočenja istine o njihovim susestrama blaženicama koje će, nadajmo se, po volji i milosti našega Gospodina biti uvrštene među svetice.
Drinske mučenice vođene Kristovom ljubavlju nadjačale su mržnju i zlo. One su svoju živu vjeru svjedočile onda kad je bilo najteže – kako su to činili i prvi kršćani u vremenima dok ih se nesmiljeno progonilo i ubijalo – a njihova žrtva ostaje trajni znamen i podsjećanje na to kako moramo prigrliti svoj Križ želimo li biti dostojni sljedbenici vjere i ostati časni i Bogu vjerni.
Zlatko Pinter
