By Ne jenjavaju reakcije na sjajan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije i još uvijek traju ludi dočeci naših „srebrnih Vatrenih“ u njihovim mjestima: Varaždinu, Imotskom, Donjem Miholjcu, Splitu, Zadru, Karlovcu….
Nakon što su se naši Vatreni spustili avionom na hrvatsko tlo, euforija u Hrvatskoj ne jenjava. Hrvatska budna sanja, jedan prekrasan san, zajedno sa svojim srebrnim pulenima. Nema ni jednog kutka Lijepe naše, u kojem se ne komentira nogomet, nogometaši, doček naših nogometaša. Ni strani mediji nisu ostali imuni, ne mogu se načuditi i vrlo se pozitivno izražavaju o dočeku Vatrenih i hrvatskim navijačima. Pozitivno se izražavaju o tom „ludilu“ koje je zahvatilo Hrvatsku!
Ne tako davno prisjećamo se nemilih događaja na Evropskom nogometnom prvenstvu 2016. u Francuskoj, kada je susret naše reprezentacije u okršaju sa Česima, prekinula nekolicina huligana paljenjem baklji. Pred cijelom Europom, ali i mnogima onima koji su nogometni fanovi širom svijeta, nekolicina huligana predstavila je Hrvatsku kao zemlju „loših“ momaka. Nepristojni, neodgojeni, mrzitelji kako reprezentacije, tako i svoje zemlje Hrvatske.
Koliko god se pokušavao odhrvati osjećaju, ne mogu, a ne povući paralele između ponašanja ondašnjih „navijača“ i zbivanja od početka, pa do kraja dočeka naših nogometaša. Na ulicama od Velike Gorice do centra Zagreba, 500.000 navijača, dočekalo je naše Vatrene. Nema zabilježenih incidenata. Narode, pa vi ste fantastični, vi niste normalni.
Isti ste kao i Dalić i njegovi sinovi! Pa, koji bi izbornik (opaska autora; osim možda Bilića,Štimca, a vjerujem i Ćire), proveo zajedno sa svojim sinovima 6 sati vožnje otvorenim autobusom? Tko bi našeg bećara Vidu i sjajnog šarmera Vrsaljka držao za majicu i trenirku istovremeno, pazeći da ne padnu, te nam na taj način dao do znanja da su mu ti dečki kao djeca, kao njegovi sinovi! Što je to što je hrvatskog lošeg navijača, pretvorilo u dobrog? Što je to utjecalo da dostojanstvo ima stvarno značenje?
Sigurno i ponajviše, pozitivna energija koja se cijelo vrijeme osjećala u reprezentaciji i oko nje! Pozitiva i samo pozitiva!
Netko će reći kako je mafija, zajedno sa kriminalom potjerana iz hrvatskog nogometa i kako je normalno da se odmah postigao uspijeh. Netko će reći kako je vrijeme „močvare“ u hrvatskom nogometu iza nas. Jedno je sigurno, dani ponosa i slave hrvatske reprezentacije i tih divnih ljudi koji su im pripremili prekrasan doček, šalju snažnu poruku!
Ima li u Hrvatskoj snage, da se ne samo iz hrvatskog nogometa, već i iz cijele Hrvatske protjera kriminal, umreženost, trgovanje utjecajem i niz loših navika političkih elita?
Moja je poruka političkim elitama: Dalić i njegovi sinovi ostavili su srce na terenu, boreći se u svakoj utakmici do posljednjeg sudačkog zvižduka, bez predaje. Borili su se za sve nas, za Hrvatsku! Dragi političari ove naše male, ali krasne zemlje jeste li nešto naučili iz njihovog primjera?
Za koga se vi borite? Dragi moji, u večini slučajeva samo i izričito za same sebe! Kako je izrekao svojevremeno ministar sa najkraćim stažem od postojanja samostalne Hrvatske:
Crnoja:-“Sve sam radio u najboljoj namjeri!” – Novinarka: „Za koga“? Crnoja: „Pa za sebe“!
Anđelko Jeličić
