By Prema ZAKONU O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA „Glava 3. – POJEDINAČNI ISPRAVNI POSTUPAK“ članku 200 definira se , citiram :
[1] Pojedinačni ispravni postupak provodi se kada za to postoji opravdani razlog. Pojedinačni ispravni postupak može se provesti glede jednog ili više zemljišno – knjižnih uložaka
[2] Na pojedinačni ispravni postupak na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o sastavljanju uložaka i ispravnom postupku
[3] Opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji nakon ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišno – knjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišno – knjižnog upisa .
Kako što sama zakonska definicija „pojedinačnog ispravnog postupka“ primjenjuje se u iznimnim slučajevima , kada je došlo do slučajnog pogrešnog upisa ili slučajnog izostavljenog upisa vlasnika kako bi vlasnik mogao raspolagati svojim vlasništvom.
Dobro zamišljeno, jer onaj koji radi taj i griješi , pa je ljudski pogrešku ispraviti.
Što nije u redu sa ZAKONSKOM OSNOVOM „ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA „Glava 3. – POJEDINAČNI ISPRAVNI POSTUPAK“ članku 200 , 200a ; 200b ; 200c ; 200d ; 200e ; 200f i 200g“
Da bih mogli primijeniti „POJEDINAČNI ISPRAVNI POSTUPAK“ Vi morate imati pravno VALJANE i tehnički ISPRAVNE ZEMLJIŠNE KNJIGE pojedinih katastarskih općina.
Danas „srpanj 2018. godine“ na teritorijalnom prostoru REPUBLIKE HRVATSKE su sve ZEMLJIŠNE KNJIGE VAN SNAGE UPORABE od dana 01.01.2010. godine pa u takvoj situaciji ne možete voditi POJEDINAČNE ISPRAVNE POSTUPKE jer ispravljate NIŠTAVNI PRAVNI PODATAK .
NIŠTAVNI PRAVNI PODATAK – vlasništva upisanog u ZEMLJIŠNOJ KNJIZI je i dalje NIŠTAVAN PODATAK jer je cjelovita ZEMLJIŠNA KNJIGA VAN SNAGE UPORABE znači ispravljati NIŠTAVAN PŠODATAK , sa ništavnim podatkom je i dalje NIŠTAVAN PODATAK.
Gdje se „pojedinačni ispravni postupak“ primjenjuje ?
Za vrijeme „FNRJ“ i „SFRJ“ postojao je ZAKON O NACIONALIZACIJI NEKRETNINA (katastarskih čestica) iz razloga što je sve bilo DRUŠTVENO VLASNIŠTVO i lokalna uprava i samouprava je prema svojim prostornim potrebama provodila IZVLAŠTENJA KORISNIKA NEKRETNINA a pri tome je provodila „pravičnu naknadu“ za otetu nekretninu u visini „malo više nego ništa“ ili ti „jedan crni , jedan bijeli“ – novčić.
Znači da rekapituliram , za nacionalizirano zemljište dobivali ste neku novčanu naknadu.
Vračam se u EPOHU 2018. godinu „POJEDINAČNI ISPRAVNI POSTUPAK“
Tko ga u stvari koristi ?
„Pojedinačni ispravni postupak“ koriste u velikoj mjeri oko 95% slučajeva lokalna uprava i samouprava – GRADOVI REPUBLIKE HRVATSKE kako bi vlasništvo nad nekretninama „OTELA“ od stvarnih vlasnika .
Da pojasnim !
Lokalna uprava i samouprava – GRADOVI po osnovi „lokalnih šerifa“ i njihovih pratećih upravnih tijela sa pridruženim OPĆINSKIM DRŽAVNIM ODVJETNIŠTVIMA formirali su – oblikovali su – „OTIMAČINU“ privatnog vlasništva bez plaćanja za oduzetu – izvlaštenu nekretninu . Nadoknada za izvlaštenu nekretninu definira se ZAKONOM O IZVLAŠTENJU I ODREĐIVANJU NAKNADE član 11. stav 1. (NN 69/17) da za oduzetu – izvlaštenu nekretninu vlasnik mora biti obeštećen tržišnoj vrijednosti nekretnine.
Lokalna uprava i samouprava – GRADOVI REPUBLIKE HRVATSKE u sprezi sa OPĆINSKIM DRŽAVNIM ODVJETNIŠTVOM izigravaju ZAKONO O IZVLAŠTENJU I ODREĐIVANJU NAKNADE član 11. stav 1. (NN 69/17) i ulaze u privatno vlasništvo po osnovi „OTIMAČINE“ i izmišljenih nekih upravnih akata koje sama lokalna uprava i samouprava donosi i sebe proglašava vlasnikom nekretnine.
Postupak izvlaštenja privatnih vlasnika po osnovi „POJEDINAČNOG ISPRAVNOG POSTUPKA“ provodi se na privatnim nekretninama gdje je svoji „bahatim“ ponašanjem lokalne uprave i samouprave sa njenim pratećim upravnim tijelima izgradila više-stambene prostorne jedinice na privatnom vlasništvu .
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO se uključuje u „kriminalne radnje“ – OTIMAČINE PRIVATNOG VLASNIŠTVA u trenutku prodaje stambenih jedinica izgrađenih na privatnom vlasništvu , a prodaja se provodi od „ovlaštenika“ lokalne uprave i samouprave – GRADA.
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO pojavljuje se u svojstvu „garancije“ da je otimačina vlasništva u skladu sa zakonom i ovjerava odnosno daje suglasnost o „ni štetnosti“ kupoprodajnog ugovora sklopljenog između „ovlaštenika“ lokalne uprave i samouprave i kupca stambene jedinice bez obzira što je izgrađeni objekt i predmetna stambena jedinica na privatnom vlasništvu.
U „POJEDINAČNOM ISPRAVNOM POSTUPKU“ lokalna uprava i samouprava – GRAD „LEGALIZIRA KRAĐU PRIVATNOG VLASNIŠTVA“ , a OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO se pojavljuje u svojstvu „zainteresirane strane“ da legalizira suglasnost o „ni štetnosti“ kupo – prodajnog ugovora.
Očito je da su pravne radnje počinjene od strane OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA za potreba ozakonjenja pravne radnje izdavanja suglasnosti „ni štetnosti“ kojima se verificira teško kazneno djelo KRAĐE PRIVATNOG VLASNIŠTVA počinjeno od strane OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA u svojstvu zakonitog pravnog postupka traži način da se „OZAKONI“ i to putem „POJEDINAČNOG ISPRAVNOG POSTUPKA“ , a da se pri tome za oduzetu imovinu ne isplati ni „novčića“.
Zanimljivo je da opisan postupak „KRAĐE PRIVATNOG VLASNIŠTVA“ funkcionira i da se dešava na cjelovitom prostoru REPUBLIKE HRVATSKE , a pri tome sud takvu krađu vlasništva ozakonjuje u svojstvu pravnog sticanja vlasništva.
U skladu sa ZAKONA O VLASNIŠTVU I DRUGIM SRODNIM PRAVIMA (NN 91/96 ; 68/98 ; 137/99 ; 22/00 ; 73/00 ; 129/00 ; 114/01 ; 79/06 ; 141/06 ; 146/08 ; 38/09 ; 153/09 ; 143/12 ; 152/14)
SUDSKA ZAŠTITA
Članak 22. stav 1.
Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan OVLAŠTEN JE SVOJ POSJED ŠTITITI PUTEM SUD , zahtjevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda , naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja , te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Zakonski kao što je ovdje navedeno svaki vlasnik može i zakonski je obavezan štititi svoj posjed svoje vlasništvo.
Predmetna ZAKONSKA činjenica egzistira samo na papiru jer su OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO i sud oduzeli pravo vlasništva po osnovi PREVARE i onemogućili pravnu bitku stvarnih vlasnika nekretnine uz brojne „falsifikate“ koje izrađuje lokalna uprava i samouprava – GRAD.
Vlasnik nekretnina pravno stiče vlasništvo nad nekretninom putem kupnje – prodaje i plaćenog poreza na promet predmetne nekretnine. Vlasnik nekretnina pravno stiče vlasništvo nad nekretninom stiče putem naslijeđivanja. Navedeni dokumenti su pravno i zakonito stjecanje vlasništva .
res iudicata [re:s ju:dika:’ta] (lat.: presuđena stvar), u rim. pravnoj tradiciji i u suvremenom procesnom pravu, izraz koji označuje predmet (spor, pitanje) o kojem je donesena pravomoćna presuda (odluka).
Navedena činjenica se ne može mijenjati prema željama jer nekretninu štiti pravna zaštita valjanosti pravnog prometa sa nekretninom sa javnom vjerom u istinitost , točnost i zakonitost zemljišno – knjižnog uloška . Upisi u zemljišno – knjižni uložak su pravomoćne – odlučene stvari o kojima se ne odlučuje.
Zabrana ponovnog odlučivanja
Materijalna pravomoćnost definira da se njena negativna strana sastoji u tome da se o istoj stvari među istim strankama može suditi samo jedanput (ne bis in idem, bis de eadem re ne sit actio). Pravomoćna sudska odluka se uz određene pretpostavke može pobijati u onoj istoj parnici u kojoj je donesena, ali ne i u novoj parnici. Tako npr. tužitelj čiji je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen ne će moći jednaki zahtjev istaći u novoj parnici protiv istog tuženika.
Pravomoćna presuda je, dakle, negativna procesna pretpostavka. Do odbacivanja tužbe doći će ponekad povodom tuženikova prigovora (članak 288. stavak 3. i članak 301. stavak 1. ZPP), ali nepostojanje takvog prigovora nije zapreka sudu da tužbu odbaci, jer sud u smislu odredbe članka 333. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena. Iako je u navedenoj zakonskoj odredbi rečeno da sud to čini tijekom cijelog postupka, druge posebne odredbe ZPP to demantiraju. Tokom prvostupanjskog postupka sud može po službenoj dužnosti odbaciti tužbu bilo na pripremnom ročištu (članak 288. stavak 2. ZPP) bilo na glavnoj raspravi (članak 301. stavak 4. ZPP). Ako je prvostupanjskom presudom odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, učinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na postojanje koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Okolnost da je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno razlog je za izjavljivanje i izvanrednih pravnih lijekova i to: revizije (članak 385. stavak 1. točka 1. ZPP), zahtjeva za zaštitu zakonitosti (članak 404. stavak 1. točka 1. ZPP) te prijedloga za ponavljanje postupka (članak 421. točka 7. ZPP).
Vezanost sudova za pravomoćnu odluku
Djelovanje pravomoćne sudske odluke može doći do izražaja i onda kad u nekoj novoj parnici između istih stranaka nije postavljen tužbeni zahtjev jednak onome o kome je već pravomoćno odlučeno. To će se desiti onda kada je pitanje o kome je kao o glavnom pravomoćno odlučeno u ranijoj parnici, od prejudicijelnog značaja u novoj parnici. U takvoj situaciji je svaki domaći sud pri ocjenjivanju tog prethodnog pitanja vezan pravomoćnom sudskom odlukom i nije ovlašten o njemu drugačije odlučiti, već mora uzeti da je ono što je utvrđeno pravomoćnom odlukom istinito. Kaže se: «res iudicata pro veritate habetur».
Vezanost stranaka za pravomoćnu odluku
Pravomoćna sudska odluka, bila ona zakonita ili ne, mjerodavna je za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni (res iudicata facit ius inter partes). Ne samo da je one ne mogu pobijati , već su se dužne ponašati u skladu s njom. I one treće osobe na koje se ona inače ne odnosi moraju je respektirati kao regulatora odnosa stranaka. Članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima («Narodne novine» br. 3/94, 100/96, 131/97 i 129/00) propisuje da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
Ova zakonska obrazloženja definiraju da provedba „POJEDINAČNOG ISPRAVNOG POSTUPKA“ u trenutku kada su sve ZEMLJIŠNE KNJIGE na cjelovitom prostoru REPUBLIKE HRVATSKE – VAN SNAGE UPORABE u statusu zastare odnosno NIŠTAVNOSTI za bilo koju upravnu ili pravnu radnju nije pravno dozvoljena već je pravno štetna jer se postupa u „POJEDINAČNOM ISPRAVNOM POSTUPKU“ po osnovi upravnog ili pravnog akta koji je NIŠTAVAN.
NIŠTAVNI pravni akt ne može izazvati bilo kakav učinak spram vlasnika nekretnine.
BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike
