Još jedni izbori su iza nas. Izbori za zastupnike u EU parlamentu završili su kao još jedan poraz za umirovljenike koji su ostali dosljedni sebi, jer nakon 17. travnja ponovo nisu glasali za vlastite predstavnike. Prema izbornim rezultatima umirovljeničkih opcija, moglo bi se zaključiti da je politički mazohizam postao ustaljena praksa među umirovljenicima.
Bilo bi naravno zanimljivo ćuti, stoga ih i pozivamo, da kažu odnosno napišu koji je razlog da 40700 birača koji su koaliciji UMIROVLJENICI ZAJEDNO, SU, BUZ, DSU dali svoj glas 17. travnja to nisu ponovili i sada 09. lipnja?! Kako je moguće da im se nisu pridružili i još mnogi drugi umirovljenici uvidjevši da ih nakon parlamentarnih izbora više nitko ne spominje, a ne spominje jer nakon svakih izbora prestaju biti „tema“, a time i nečija briga???
Za razliku od parlamentarnih izbora umirovljenici su ovaj puta mogli birati između HDZ-ovog žetončića HSU-a a i koalicije UMIROVLJENICI ZAJEDNO, SU, BUZ, DSU i na kraju ni jedni nisu dobili glasova čak ni toliko koliko imaju svojih članova…. Što se to događa sa biračima umirovljenicima da u razmaku od nepuna dva mjeseca tako drastično promijene svoje biračke preferencije?
Ako nas iz nekog razloga umirovljenici kao svoje zastupnike – predstavnike ne vide u Hrvatskom saboru, pa tako ni u EU parlamentu, pitamo se vide li možda nekog od nas na Pantovčaku? Vide li nas možda u predstavničkim tijelima općina, gradova i županija, među gradonačelnicima i načelnicima možda…. ili možda nigdje jer zbog mnogih prevara koje su doživjeli do sada, izraženog jala i frustracija mnogi umirovljenici naprosto uživaju u svom siromaštvu poput „svinje u blatu“. Bilo kako bilo i ovi izbori za EU parlament dali su cijeli niz zanimljivih odgovora, posebno akterima na umirovljeničkoj društvenoj i političkoj sceni, koji im mogu poslužiti za trasiranje puta prema značajnijem uspjehu na predstojećim izborima
Trudili smo se i truditi ćemo se koliko god to bude moguće u iznimno ograničenom medijskom prostoru da biračima, posebno umirovljenicima, pojasnimo koliko je važno da imaju svoje izvorne predstavnike u političkim tijelima, no na njima samima je odluka hoće li i dalje podržavati siromaštvo u kojem većina njih živi ili će barem pokušati mijenjati odnose koji su ih doveli do toga.
I na kraju jedna poruka biračima koja je vjerujem svima razumljiva: „Ako ne znaš ili ne želiš potražiti sreću u vlastitom dvorištu onda je ne trebaš tražiti ni u tuđem jer je tamo sasvim sigurno nećeš naći!!“
Borba protiv siromaštva se nastavlja….
Zagreb, 10.06.2024.
UMIROVLJENICI ZAJEDNO, SU, BUZ, DSU