Kaže se, zrno po zrno pogača, tako se korak po korak steže obruč nad Ukrajinom, barem onim dijelom kojeg Putin smatra strateški važnim, a to je prvenstveno luka-grad Mariupol na
Azovskom moru. Jednom osvojen spojit će se regije Donetsk i Luhansk sa Krimom, učinkovito
povezivanje poluotoka i dviju istočnih regija kako bi se stvorilo nešto nalik novoj državi , istočnoj Ukrajini pod ruskom kontrolom.
Cordon sanitaire između Ukrajine i Rusije kojeg će sigurno Putin želit zadržat u mirovnim
pregovorima kad dođe vrijeme između dviju zemalja. Nešto slično učinjeno je na granici
Moldove i Ukrajine padom Sovjetskog saveza 1991 godine. Zona pod imenom Transnistria,
naseljena uglavnom od Ukrajinaca i Rusa, zatražila je odcijepljenje od Moldove.
U kratkotrajnom ratu 1991-1992 intervencijom Rusa uspostavljena je neutralna zona, koja dan danas postoji iako nema međunarodno priznanje, smatra se diom Moldove.
Spajanjem Donetska sa Krimom Ukrajina bi ostala odcijepljena od Azovskog mora.
Drugi Putinov strateški cilj je osvajanje Odese, glavnog ukrajinskog grada na Crnom moru.
S time bi Ukrajina kompletno postala kontinentalna zemlja a preko Odese došlo bi do spajanja okupiranih istočnih djelova Ukraijne sa Transnistrijom na zapadu. S time bi se
stvorio ogroman pritisak i na Moldovu da postane ako ne ruski vazal onda svakako neutralna
od bilo kakvog prodora od strane EU ili NATOa.
Izgleda da prvotni Putinov cilj, osvajanje Kijeva i kompletna promjena vlasti u Ukrajini se nije
ostvario i sada za uzvrat želi zauzet što više teritorija, razorit što vise gradova i nanjet što
veću štetu Ukrajini, kao opomena što je čeka ako se opet pokuša zamjeriti Rusiji.
Putin se ponaša ko pravi diktator, kompletno izoliran od stvarnosti. Dok svijet gleda saužasom tragične slike ratnih razaranja u Ukrajini dotle Putin organizira pseudo-slavlje, feštu u
Moskvi, gdje naručena publika sa oduševljenjem plešće Putinu, slavi njegovu pirijsku pobjedu. Ovakvo obožavanje vođe nalikuje na nekadašnje hvalospjeve Staljinu i Hitleru ili u
novije vrijeme Kim il jungu.
Za nas nije potrebno ići u daleku povijest jer ne tako dugo i kod nas su se pjevale pjesme
“ružici bijeloj” i kasnije ronile suze u “kući cvijeća”. Radi se o masovnoj histeriji, jedne vrsti
patološkog stanja gdje pojedinci u zajednici, u mnoštvu, osjećaju se dio nečeg iako to nešto
je za njih nebulozno, nejasno.
U međuvremenu i dalje se vodi neka vrst pregovora između silnika i žrtve, ti pregovri ne
vode ičem, jer vođa se nije izjasnio, a bez njega ništa nije moguće.
Velika se nada daje ekonomskim sankcijama koje bi trebale satrti Rusiju, iako se Rusija
pripremila za ovakvu situaciju sa zalihom od $630 miljardi strane valute, tako da je nedavno
mogla bez problema isplatiti vlasnike inozemnih obveznica, s time je izbjegla nelikvidnost, što bi bilo prvo nakon Revolucije 1918 godine.
Drugim rijećima, bankarski govoreći, Rusija je i dalje tekuća, iako svaki dolar kojeg Rusija
isplati vlasnicima inozemnih obveznica je dolar manje u ratnoj škrinji.
Kažnjavajuće sankcije ruskoj središnjoj banci i ministarstvu financija dovelo je u pitanje što
Rusija može učiniti s rezervom. Koliko će dugo moći izdržati svjetski bojkot njenih proizvoda,
uglavnom sirovina.
Zato možemo sigurno konstantirat da će Putinova pobjeda u ratu, invaziji, biti Pirova
pobjeda. Ukrajina će ostati razorena, ali to neće biti tako velik problem jer će njen oporavak
biti tako rekuć garantiran od strane SAD i EU. Svaki rat je bonanza za kapitalizam, što veća
potražnja tim veća izgradnja!
Dok s druge strane izolirana Rusija prolazit će kroz teške dane. Njen će razvitak stati jer
podrška nekolicine zemalja koje je podržavaju kao na pr. Kina, koja je malo prije invazije
pristala kupiti naftu i plin od Rusije čija se vrijednost procjenjuje na $US 117 miljardi, nije
osigurana. Već sada neki kineski dužnosnici postavljaju pitanje dali je bilo pametno od Kine
ići u ugovore kad je cijena energetike tako visoka, drugim rijećima očekuju se ponovni
pregovori a sama isporuka će zavisit o infrastrukturi koju još treba izgraditi.
Iako Kina i dalje ne osuđuje ruski napad u Ukrajini, niti upotrebljava terminologiju ‘invazija’,
ipak se susdržaje od izravne podrške. Osim za nju strateškog tržišta u EU ona je isto tako
svijesna drakonskih sankcija s kojima se nedavno zaprijetio američki predsjednik Baiden u
slučaju da oružano i novčano pomogne Rusiji.
Sve u svemu, gledajući kratkoročno Putin će biti pobjednik, ali dugoročno on može biti samo
gubitnik, jer će se svjetske ekonomije osloboditi zavisnosti od Rusije znajući s kakvim
partnerom imaju posla.
Hrvatska će u ovoj krizi izbjeći veće posljedice jer nije vezana za Rusiju koliko susjedne
zemlje. Zato je važno da tu neovisnost još više ojača, držeći se one stare poslovice:
“uzdaj se use i u svoje kljuse”!
A ona zalutala raketa što nas posjeti u Zagrebu neka bude opomena za ono što nas čeka, ako ne poslušamo pouku iz davnine.
Stjepan Asić