By Šokiran sam i zgrožen sadržajem otvorenog pisma Katarine Pejaković Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (15. travnja, 2023).
Cijenim svačiji i svaki doprinos kanadskih Hrvata u afirmaciji Republike Hrvatske i Hrvatskog jezika, ali njezin pokušaj da sve zasluge za priznanje Hrvatskog jezika u Kanadi pripiše sebi, a sve manjkavosti svali na Vladu Republike Hrvatske, krajnje je nepošteno i ne odgovara činjenicama.
Od 1982. godine vrlo aktivno sudjelujem u kanadskoj i hrvatskoj politici i javnom životu obnašajući visoke dužnosti, te dugi niz godina blisko surađujem sa veleposlanicima Republike Hrvatske u Kanadi. Isto tako intenzivno sam surađivao s kanadskim Ministarstvom vanjskih poslova. Stoga, osjećam se dužan ukazati na nekoliko činjenica.
Prvo, gospođa Pejaković bi trebala znati da je Kanada ozbiljna i sređena država koja ne oblikuje i ne donosi svoju službenu politiku (policy) na zahtjev pojedinaca ma kako snažno oni lobirali po kuloarima parlamenta.
Drugo, treba priznati da su brojni pojedinci i udruge diljem Kanade uložili velike napore u afirmaciju i očuvanje Hrvatskog jezika, kako na provincijskoj tako i na federalnoj razini. Najsnažniji utjecaj imali su profesori i učitelji Hrvatskih škola Amerike i Kanade te Katedra Hrvatskog jezika na Waterloo sveučilištu. K tome još treba dodati hrvatske katoličke župe, hrvatske folklorne skupine, te hrvatske političke i poslovne udruge čiji su članovi zagovarali hrvatske interese kod svojih provincijskih i federalnih zastupnika i upućivali pisma kanadskoj Vladi sa zahtjevom da prizna Republiku Hrvatsku i njezin službeni jezik.
Treće, čemu uveličavanje i obmana javnosti. Ne radi se o nikakvom „Sveučilištu“ nego jednostavno o programu tečajeva stranih jezika koji vodi Kanadski institut za vanjsku službu pri Ministarstvu vanjskih poslova. Kanada je svom diplomatskom osoblju omogućila učenje hrvatskog jezika već krajem osamdesetih godina. Znam to jer sam tada predavao HRVATSKI jezik kanadskom osoblju u sklopu tog programa. Već tada Kanada je pokazivala veliku zainteresiranost za jezična pitanja i rastuću krizu unutar SFRJ. Hrvatski akademik i jezikoslovac dr. Branko Franolić odazvao se mom pozivu i zajedno smo bili primljeni u Uredu premijera Kanade, i na Ministarstvu vanjskih poslova gdje je dr. Franolić odgovorio na brojna pitanja i uručio svoje knjige na engleskom jeziku koje obrađuju tu tematiku. Posebnu pozornost privukla je njegova knjiga „A short history of literary Croatian“. Uslijedila je daljnja suradnja, a nakon kanadskog priznanja Republike Hrvatske dali su nam do znanja da će uslijediti promjene službene politike. Rečeno, učinjeno! U program tečajeva stranih jezika službeno su uvedeni Bosanski, Hrvatski i Srpski jezik.
Četvrto, bila mi je čast i zadovoljstvo surađivati sa Kolindom Grabar Kitarović tijekom njezina mandata u Hrvatskom veleposlanstvu u Ottawi. Duboko sam uvjeren da ona nikada ne bi tako nešto ustvrdila. Dapače, 21. studenog, 2016. godine, Kolinda se u ulozi predsjednice Republike Hrvatske tijekom svog radnog posjeta Kanadi sastala sa studentima hrvatskog jezika i kulture na Waterloo sveučilištu. Pametnom dosta.
Na kraju želim reći da postoji više načina kako se mogu unaprijediti odnosi između Hrvatske i Kanade. Neodgovorno kritiziranje i vrijeđanje hrvatske Vlade i diplomacije, a time i nas građana, zasigurno nije način.
Ivan Žuger
