By Traženje Milanovića da se blokira ulazak Finske i Švedske u NATO radi neriješene situacije u BiH je samo djelomično točno, jer ne uzima u obzir mnogo važniju i opasniju situaciju u Ukrajini.
Situaciju u BiH treba riješit ali nemislim da je sada ona važnija nego li invazija Rusa u Ukrajini. Putinu ne odgovara da Finska i Švedska postanu ćlanice NATO-a, kao što mu nije odgovaralo da Ukrajina postane član.
Kroz moguće članstvo dviju zemalja može se vršit pritisak na Putina da popusti u Ukrajini. To će postat dio paketa u pregovorima koji će neminovno doći. Jer postaje vidljivo da se sada Amerika i EU sve više uključuju kroz Ukrajinu u rat protiv Rusije.
Toga su svijesni i Rusi, i zato nedavna izjava ministra vanjskih poslova Lavova da SAD vode proxy rat u Ukrajini. Rat kojeg Rusi ne mogu dobit jer se radi o najačoj vojnoj sili u svijetu uz isto tako, ako ne vojno onda ekonomski močnu EU. Ništa nije lakše SAD-u nego voditi rat a da drugi za njih ratuju. Isporuka oružja su kao naružbe, potenciraju proizvodnju, tehnološko moderniziranje vojske, riješenje nagomilanog, zastarjelog, oružja.
Radi se o ogromnom oružanju, tehničkom i ekonomskom, koji je postepeno u sve većem broju pristupačan Ukrajini. Takvu ratnu spremu uz ekonomsku blokadu Rusija nemože dugoročno izdržati.
Ruska prijetnja da se ulazi u Treći svjetski rat je jalova, jer on je već u toku, kako god nazvali rat u Ukrajini. Vidljivo je da cilj Rusa mnogo širi i veći od same Ukrajine. Jedan od njihovih generala je to možda nehotice spomenuo, širenje sve do granica Moldove?
Pitanje BiH će za sada trebat sačekat. Taj bosanski čvor i dalje ostaje nedostupačan razumnim riješenjima. Na jednu stranu se prebacuje Izetbegoviću da bojkotira promjenu Izbornog zakona dok s druge strane ga se optužuje za dogovor sa Ćovićem u vezi tog istog zakona za kojeg ako prođe parlament, Dom naroda, treba dvotrečinska večina u Predstavničkom domu da bi se usvojio, ustvari promjenio Ustav BiH.
To znači odgađanje izbora dok se ne nađe prihvatljivo riješenje, a to je suprotno bošnjačkim intersima koji žele status quo na uštrb Hrvata. Kuda će sve to završit teško je reći ali momentalno je možda najbolje sačekat kraj krize u Ukrajini.
Kao što je već ranije naznaćeno pruža se idealna prilika da se uz ukrajinsko pitanje riješi i ovo Bosansko-hercegovačko, koje se negativno odrazuje na cijelu regiju. Mnogo se očekuje od RH što je sasvim pogrešni stav jer RH to ne može sama riješit, baš obratno, direktno uključenje u unutarnje probleme susjedne zemlje može samo još više pogoršati cijelu stvar.
Sadašnja Republika BiH je dijete Dajtonskog mirovnog ugovora, dogovora nametnutog od strane Washingtona i on je zadužen da ga riješi, a treba ga riješit na međunarodnoj razini.
Nije samo pitanje sprovođenja nego i garancije za uspjeh takvog jednog dogovora. Zato će trebat angažirat Rusiju jer samo ona može da kontrolira Srbiju i težnje RS za odcijepljenjem.
Hrvatska se manjina momentalno nalazi u podređenom položaju iako joj je garantirana jednakost sa drugim narodima, de jure da ali ne de facto.
Sjetimo se zašto je stvorena Federacija BiH, to jest zajednica Bošnjaka i Hrvata, da se s time suzbiju tako zvane hrvatske separatističke težnje.
Ali jasno, zaboravilo se kako kontrolirat isto tako ekstremne težnje druga dva entiteta, separatističke RS i unitarističke Bošnjaka (Muslimana).
To je moguće samo ako dođe do svestranog međunarodnog dogovora, i da sve tri strane u BiH shvate da im je jedina budućnost u zajedništvu , a zato je potrebna pravedna raspodjela političke vlasti i poštivanje vlastitog entiteta.
U tom slučaju hokus pokus Milanovića možda čak i urodi plodom!
Stjepan Asić
