Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Često slušamo katkad uvjerljive priče kako u Hrvatskoj ništa ne valja, kako se ljudi sele “ne radi nezaposlenosti nego radi kaosa, korupcije i nepotizma”?!

Kako važni nacionalni dokumenti kao na pr. “Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine” su unaprijed osuđeni na propast, ne radi toga kako su zamišljeni nego radi toga jer se odnose na Hrvatsku.

Govori se o stranim investitorima koji će kad Hrvatska na 1. siječnja 2023 uđe u Schengen moći neograničeno kupovati u Hrvatskoj, kao da je to fait accompli, gotova stvar. Govori se o “zarobljenom društvu”,  od koga zarobljenom; o “razvoju bez razvojonosti” što je ustvari kontradikcija.

No, kad se malo bolje pročita ovakva kritika vidi se da tu nešto ne štima.

Primjerice, ako je Slavonija zapuštena i zemlja jeftina za kupit, a mladi napuštaju baš te ‘zapuštene’ krajeve zar nije logično da netko investira u to zemljište da bi se ono eventualno razvilo, i na taj način preokrenuo trend iseljavanja?

Jasno da je podobno da to uradi država, što ona i radi, ali ne mora. Katkad je bolje da je investitor strani, jer taj već ima svoje označeno tržište na kojem će plasirat svoj proizvod, nemora ga iz početka tražit sa često upitnim uspjehom.

Stavlja se pod upitnik proizvodnja hrane, tobože pod novim modernim uvjetima i metodama, ‘za masovnu potrošnju koja će se skupo prodavat unatoć kemiji u njima’?

Ako je za masovnu potrošnju onda nemože u isto vrijeme biti i skupa, a dali u sebi ima kemikalije ili ne je sporedno. Što danas u sebi nema nešto umjetnog?

Spominje se na pr. Dalmacija kao jedna od uspješnih hrvatskih priča, uglavnom radi turizma. Zamislite kakav bi bio taj turizam da u Dalmaciji ne postoje potrebne investicije, infrastrukture, hoteli, kampovi, marine, autoceste (koje se stalno šire) i sve ostalo što može privući turiste i učiniti im odmor ugodnijim.

I jasno da stranci ulažu i kupuje nekretine uz Jadransku obalu, i da domaći te nekretine iznajmljuju ili prodaju. Nitko ih na to ne sili, to je tipično pitanje ponude i potražnje. Pa ako je to tipični primjer i u drugim mediteranskim zemljama zašto bi to bilo kod nas negativno a u drugim zemljama pozitivno?

Primjerice, nije cijela grčka obala kupljenja od stranaca, kao ni španjolska, iako u Španiji imate djelove koji su toliko naseljeni od Engleza da je lokani jezik ‘lingua franca’ postao engleski. S druge strane zemlja kupljenja sutra može biti prodana, i natrag kupljena od tada već bolje  stoječih Hrvata! U tom smislu ništa nije vječno.

U tim našim crnim najavama često se pozivamo na neke specifične zemlje, kao primjer kakva bi trebala biti Hrvatska, zaboravljajući da svaka zemlja ima svoju posebnost, svoju povijest i donekle označenu budućnost. Nemože se samo tako nešto uvest, skanirat, da ne kažem ‘sanirat’ kako bi nam to najbolje odgovaralo.

Nezaboravimo da u svijetu ima skoro isto toliko Hrvata koliko ih ima u Hrvatskoj.

Naseljeni su diljem kugle zemaljske i svojim trudom i radom doprinjeli su razvitku mnogih zemalja svijeta. Nitko im nije zabranio ulazak, možemo reći ‘investiciju’, a to je bila njihova radna snaga. Bez te radne snage iz svih krajeva svijeta nebi danas imali svjetske velesile kao što je Amerika, napredne i razvijene zemlje ka što su Australija i Kanada.

Mnogi ti naši iseljenice nakon što su svoj život posvetili izgradnji tuđih zemalja danas se rado vračaju u Hrvatsku, kupuju i ulažu. Proces se ponavlja u obrnutom pravcu.

To je danas svjetski trend koji je moguć baš radi te globalizacije ljudske snage, pomognuto od strane moderne tehnologije, nešto nezamislivo unatrag recimo pedesetak godina. Otići u tuđi svijet dans ne znači zauvijek, povratak je moguć kad god to netko zaželi.

Želja za avanturom, za nešto novo, uvijek je bila prisutna u ljudskom biću, zahvaljući tom pozivu svijet je otkriven, naseljen, razvijen, civilizacija je stigla u sve ćoškove svijeta. Terra nulis više nigdje ne postoji, ako je ikada i postojala.

Nasuprot tome danas u svijetu postoji tendencija, čak ideologija, koja nastoji preokrenut cijeli proces postepenog razvoja i civilizaciju vratit natrag na tako zvana izvorna vremena, koju su tobože bila idilična, netaknuta.

Jasno, radi se o jednoj iluziji. Nikada u svijetu nije postojalo idilično društvo niti će ga ikad i bit. Jer, to je preduvjet i samom razvitku ljudske rase, modus operandi, tražeći, ciljajući uvijek na nešto bolje.

Tako i hravtsko društvo ide istim smjerom, traži bolji put u svom razvoju. Nemožemo očekivat čuda nakon 45 godina socializma u društvenom i komunizma u političkom smislu.  A posljedica toga je korupcija, nepotizam, pa i neznanje koje vlada u zemlji.

Nisu nam potrebne druge zemlje, države, kao neki primjeri kako bi se treabali uredit, oblikovat. Naći će mo ga i sami, ako u tom našem nastojanju ne posustanemo, a to je bitno. Samo onda će nam i dragi Bog pomoći!

Stjepan Asić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.