Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Unitaristi

Prigovor Predsjednika Milanovića bošnjačkom vodstvu da su ‘unitaristi’ upućuje nas na činjenicu da se kriza u BiH neće riješiti bez pritiska, dogovora, stranih faktora, uglavnom SAD i Rusije.

Zabrinjavajuća je situacija u BiH, tamo nešto mora puknuti. Nisam siguran da je današnja hrvatska (HDZ) politika na mjestu. Ona se sastoji od status quo, ništa se ne mijenja, pretvaramo se u Palestince Balkana, koji nisu spremni na nikakav kompromis osim ono sto oni traže, neovisnu Palestinu i usput rušenje Izraela!

S druge strane Bošnjačka strana nija ništa bolja, nasilno nameće, to jest bira hrvatskog predstavnika u predsjedništvu BiH. A obe strane bi trebale shvatit da im je najveći neprijatelj Dodik. Malo pomalo dolazi nam Srbija na granicu sa Hrvatskom. To bi trebalo zabrinut vodstvo u RH, no oboje Banski dvori i Pantovčak su slijepi na tu opasnost. Milanović se igra nekog lidera, ugostuje Dodika, a Plenković slijepo slijedi stranačke obveze što ne moraju biti istovjetni s interesima Hrvata u Bosni. Kažem u Bosni a ne samo u ‘Herceg-Bosni’!?

Bošnjačka strana također ludo gura tu neku ‘građansku’ državu, znajući da ta nikad neće biti prihvatljiva ni Srbima ni Hrvatima u sadašnjim uslovima. Trebali bi se dogovorit s Hrvatima, dati im ono što oni traže da bi onda zajednički mogli parirat Srbima. Hrvati s druge strane trebaju umjerit svoju retoriku. Uvjerit Bošnjake da puno priznanje hrvatskog političkog identiteta (entiteta) ne znaći dioba BiH, baš obratno, može doprinjeti jačanju međusobnih veza, triju identiteta u jednoj multietničkoj ‘građanskoj’ državi.

Jedan od kardinalnih grešaka hrvatske politike u BiH je oslon na Zagreb, što u suprotnom pravcu rade Srbi u Republici srpskoj, okreću se Beogradu. To, u punom pravu, Bošnjaci ocjenuju kao razbijanje integriteta BiH!

I Hrvati i Srbi u BiH trebaju shvatiti da im je glavni grad Sarajevo, a ne Zagreb ili Beograd. Isto tako Bošnjaci trebaju shvatit da je Sarajevo grad svih državljana BiH a ne samo Bošnjaka.

Jedan od koraka u riješenju tog gordijskog čvora bi bilo pretvoriti Sarajevo u jednu posebnu političku jedinicu, kao na pr. Washington DC u SAD. Ili još bolje glavni grad Australije Canberra ACT, koji je specifično sagrađen jer se nisu mogli dogovorit tko će, Sydney ili Melbourne kao dva najveća grada, biti glavni grad.

Možda ovaj potez zvući simbolično ali i simbolika ima svoje mjesto u svim političkim razgovorima i dogovorima.

A ako može biti prekretnica, breaker, zašto ne.

Također Srbi u BiH trebaju zaboravit na svoje težnje za otcjeplenje, prihvatit  sve mjere i obveze jedne zajedničke države, čiji zakoni i ovlasti  trebaju se poštivati i obuhvatit sve njene djelove.

Riješenje tog problema je uključenje svijetskih sila u već i onako mješoviti bosanski lonac.

Ima niz problema koji se na vanjsko’političkom nivou trebaju riješit između SAD i Rusije na pr. pitanje budučnosti NATO pakta, kome ono treba? To je proizvod ‘hladnog rata’, a ako je razlog postojanja, Sovjetski savez, nestao onda i NATO nema razloga za opstanak. Nema ga u smislu širenja i jačanja na štetu Rusije. Obrambenu ulogu bi trebala preuzest EU, na čelu sa Njemačkom, koja sada, nakon Angele Merkel i njene politike ‘appeasamenta’ može da doprinese mnogo više i odlučnije obrani Zapadne Europe. To je ono što je od nje tražio Trump u okviru NATOa.

Suludo je proširenje NATOa prema istoku, uključenju Ukrajine i eventualno Bjelorusije u pakt  predstavlja izazov Rusima koji ne žele NATO rakete na na njenim granicama.

Zasto bi reakcija Rusije bila drugačija od reakcije SAD kad im je 1960s bivši Sovjetski savez namjestio rakete u Kubi? Izlika da je pravo svakog naroda da sam odlući s kime će u savez je puka retorika, kad su u pitanju interesi velikh sila. Tako je bilo u prošlosti tako ce biti i u budućnosti.

Gorbačev je imao pravo kad je kritizirao SAD da nisu, nakon pada Sovjetskog saveza, sjeli za stol i sklopili jedan ugovor sa Rusijom o budućim sferama interesa. Tako bi se izbjegla aneksija Krima i sadašnja kriza u Ukrajini.

Nikad nije kasno za takav jedan dogovor, sjesti za stol i započet razgovor s otvorenim kartama.

Tu bi se onda našlo riješenje i bosanskom gordijskom čvoru, jer bi se pritiskom Rusije na Srbiju prisililo Banja Luku da riješenje svojih unutarnjih problema zatraži u Sarajevu, zajedno s Bošnjacimqa i Hrvatima.

Za uzvrat moglo bi biti brzo uključenje BiH u EU, nagli gospodarski razvitak uz konačnu političku stabilnost.

Jasno, ostaje pitanje dali u svijetu imamo lidere koji imaju tu viziju i koji su u stanju staviti u djelo riješenja o kojima je rijeć.

Uz Putina glavni akter bi treabo biti Joe Biden, čovjek koji u 50. godina političkog života u samom vrhu američke politike se nema s čime pohvalit. On je ostatak ratnika ‘hladnog rata’ kojeg on i dalje vodi. U međuvremenu su se stvari u svijetu promjenile, iako Kina predstavlja novu opasnost, Rusija danas nije ista kao i u vrijeme Sovjetskog saveza.

Nekad je ideologija bila glavna, danas je vlast, moč i bogatstvo. Putin je spreman za dogovor, fali mu suparnik!

Stjepan Asić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.