Znam da je plakala kad mi je opisivala svoju tugu i samoću….

Vidjeti sve te ljude jučer u Maksimiru, s osmjehom na licu bilo je nešto posebno. Ne, nisu svi došli radi graha, mnogi nisu ni stali u red, bilo je to više slavlje pobjede nad nevoljama koje su nas snašle, no na žalost bilo je i gladnih.

Radi takvih koji su se pomagali hodalicama  i strpljivo čekali svoj red, jučer političari da je imalo morala među njima, nisu smjeli izgovarati laži.

Novi ministar rada i socijale složio je lijepu rečenicu o socijalno osviještenoj državi, a nije imao petlje stati pred ljude i pogledati kako žive.

Noćas mi je jedna žena, prevoditeljica po zanimanju, napisala jedno bolno pismo iz bolničke sobe negdje iz Njemačke. Piše mi žena kako se jadno osjeća na poslu daleko od kuće, a kako je zahvalna što uopće može raditi.

Radi kredita za obnovu kuće , a nakon smrti supruga, prijetio je gubitak svega i posao njegovatelja ju je spasio.

Znam da je plakala kad mi je opisivala svoju tugu i samoću, živjeti tako s bolesnim ljudima iz dana u dan, jedina komunikacija joj je naznaka osmijeha na licu dementne gospođe, koja ne zna ni tko je ona, ni otkuda je došla.

 Niti dva sata odmora nema svaki dan, teško je nekoga naći na dva sata da ju zamijeni.

I jučer i na Uskrs te žene  rade, a bile su vrijedne na svom poslu, hrvatska mirovina im ne traje ni petnaest dana sa svim računima koje šalje država.

“Socijalno osviještena država,” valjda jedina u Europi nije ništa pomogla umirovljenicima do sada, a mirovinu im usklađuje sa 6 mjeseci zaostatka.

Bolje da je novi ministar šutio jer i nije kriv za to kako je stanje sada, no njegov istup na 1. Maj, o socijalno osviještenoj državi, jasno je definirao rog u koji će puhati.

Ništa bolji nije ni Premijer i on je trabunjao o realnom porastu plaća , vidi se da skoro nije platio gorivo na koje se vozi, pa ne zna usporediti koliko se za iste novce natočilo 2016, a koliko jučer.

Bolna i teška istina da hrvatske obitelji spašavaju žene stare preko sedamdeset godina umirući  po bolesničkim sobama  s nepoznatim starcima, kako bi pomogle obitelj u Hrvatskoj koji su zaposleni, a baka pomaže oko novih tenisica, oko režija i kredita za krevet na kojem unuci spavaju., a pokvareni političari novce koje one zarade i u Hrvatskoj potroše, pripisuju sebi u zasluge.

Da nema njih, jučer bi se diljem Hrvatske gdje se dijelio besplatan grah ljudi tukli za porcije, a rep red pučkom kuhinjom u Branimirovoj zavijao bi u Draškovićevu sve do Sheratona.

Na 1.Maj dugovječni političari koji su skrojili sudbine umirovljenicima tako da su pokrali njihove mirovine trebali su se suzdržati i čestitke i komentara, a samohvala  ovoj Vladi došla je kao rđavi čavao u rani.

 Ti ljudi trpe za sada, ali bi mogli u istom broju, zauzeti Markov trg koji je pretvoren u parkiralište za političke moćnike,,  čitaj (p……) i zapjevati koju po notama koje bi potpuno poništile euforiju.

Onaj tko je u Hrvatskoj dopustio da se donesu zakoni da u firmi koja je u vlasništvu mirovinskog fonda većina  radnika ima plaću koja neće pokriti  isplatu minimalne mirovine, a menadžeri koji su postavljeni po kriteriju kako moćnici biraju kućne ljubimce, dijele milijunske bonuse, nek se klone čestitanja radničkog praznika koji se slavi besplatnim obrokom. Neka šute i neka ne izazivaju te obespravljene ljude, neka ne stavljaju sol na ranu.

Dragi umirovljenici, ne doputite da vas zavarju pričom da su svi političari isti, nisu , to pričaju oni koji su ogrezli duboko i boje se da se ne otkrije koliko duboko.

Danas je već puno umirovljenika budno, dežuraju ispred banaka da podignu penziju da kupe kruha i mlijeka, jer danas opet nanovo počinje bitka kako s toliko malo novaca proživjeti mjesec.

O tome ništa danas neće reći ni Plenković ni ministri, oni će naći novi igrokaz s drugom mačkom a istim miševima, zabavljati se,, što se ista igra beskrajno puta može ponoviti.

A autobusi na odlasku za gradilišta u Njemačkoj i dežurstvo kod samrtničkih postelja dalje su puni.

Jedino što autobuse može isprazniti ste vi u istom broju kao i jučer u Maksimiru, na biralištima, s oštrom olovkom, a da vam se u glavi vrte imena onih poštenih ljudi koji se nisu mogli probiti od ovih razbojnika na vlasti.

To je recept za ozdravljenje našega društva, pravedna naknada za pošteno odrađeni staž, pravedna plaća za odrađeni posao, plaća od koje se može živjeti.

Sve drugo su puste priče za posrnule mladiće, opravdanje za razbojničku pljačku naše prelijepe Domovine!

Dragica Trumbetaš