By U slučaju s eksplozivom Plenković nije imao pretjerane koristi od Krstičevića koji i sada obnaša dužnost njegova savjetnika, no nejasno je zbog čega je šef Vlade ustrajao na tezi o eksplozivu i tko je taj netko tko ga je usmjerio prema tome, je li moguće da su premijera krivo savjetovali.
Ostaje nejasno je zbog čega je šef Vlade ustrajao na tezi o eksplozivu i tko je taj netko tko ga je usmjerio prema tome, je li moguće da su premijera krivo savjetovali iz vojne policije ili Sigurnosno-obavještajne agencije, ili je pak njemu samome odgovaralo da ignorira čak i teze NATO-ova šefa StoltEnberga koji je također od početka osporavao mogućnost da je s letjelicom u glavni hrvatski grad stigao eksploziv. Iako je teza osporavana iz niza izvora, premijeru je možda u tom trenutku ona odgovarala, ali kako vrijeme odmiče, tako se njegovo ustrajanje na tome pretvara u jednu od njegovih najvećih blamaža, tim više što je te teorije u pitanje dovodio i predsjednik Zoran Milanović.
Bez obzira na teorije ministra Banožića, prema podacima koji cure iz istrage na letjelici koja se srušila u Zagrebu, nije bilo tragova eksploziva, što izravno proturječi onome što su tvrdili Plenković, članovi njegove Vlade, a onda i ministar Banožić koji je više puta izjavljivao da je u letjelici bila bomba, servirajući pritom javnosti konfuzne izjave. Naime, prema prvoj verziji priče, radilo se o oko 120 kilograma eksploziva, od čega se došlo do 30 kilograma, da bi na koncu Plenković došao do toga da je letjelica bila naoružana i da je najvjerojatnije bila riječ o avio bombi. Obraćajući se novinarima 18. ožujka, predsjednik Vlade tvrdio je da su u letjelici pronađeni geleri, upaljač i dijelovi bombe, kao i da je bila namijenjena za nošenje oružja.
Gostujući 14. ožujka na Hrvatskom radiju u emisiji “U mreži Prvog”, savjetnik ministra Banožića, general Željko Živanović, izjavio je da se u letjelici nalazila aviobomba sa 40 kilograma eksploziva.
Neovisno o tome odakle je letjelica stigla, jasno je da je ovo za Hrvatsku veliko upozorenje, slučajnost teško da u ovakvim situacijama postoji, svjesni su toga svi oni koji pomno prate pozadinu tog slučaja, a koji upozoravaju kako je krajnji čas da se Hrvatska pozabavi ozbiljnim ulaganjima u sve segmente obrane, jer moglo bi se dogoditi da na ovome upozorenje ne stane, a u tom slučaju teško da bi Banožić mogao uvjeriti građane da nemaju razloga za zabrinutost.
By Branka Mioč
