By Na inicijativu uvaženog kapetana duge plovidbe i diplomiranog pravnika Gosp. Branka Kundiha iz Rijeke, u Opatiji je organiziran Okrugli stol na temu pomorskog dobra. Mislim da je važno napomenuti da je kap. Branko Kundih godinama angažiran na izradi zakona o pomorskom dobru i morskim lukama Hrvatske, kao i zakona vezanih za koncesije na pomorskom dobru. Njegovo iskustvo i znanje neprocjenljivi su za Hrvatsku, a ono što je najvažnije je da se radi o čovjeku širokih pogleda, čovjeku koji uvažava suprotstavljeno mišljenje i razumije razne aspekte razmišljanja izvan uskih pravnih normi.
Da ne duljim, citirat ću njegov uvodni tekst koji je kap. Branko Kundih pred tri dana objavio na svom portalu www.pomorskodobro.com. Stoga upućujem sve koji ovo čitaju da ipak prije ovog mog teksta pročitaju izvješće kap. Branka Kundiha na njegovom portalu, a tek onda ovaj moj komentar na ovom portalu. Sada citiram uvodni tekst kap. Branka Kundiha koji je izlaganja sudionika jako dobro sažeo i obrazložio:
„U organizaciji portala Pomorsko dobro, a pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge turizma, dana 24. studenog 2021. u hotelu Ambasador u Opatiji održan je Okrugli stol pod radnim nazivom “Turistički i nautički sektor u svjetlu gospodarskog korištenja pomorskog dobra”.
Cilj Okruglog stola je bio da eminentni predstavnici znanosti, gospodarstva i struke dadu svoj afirmativni doprinos i podijele svoja promišljanja i prijedloge vezano uz probleme gospodarskog korištenja pomorskog dobra, posebno fokusiranog na turistički i nautički sektor. Okrugli stol održan je prvenstveno iz razloga najave donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Uz prisustvo mnogobrojnih gostiju i predstavnika Hrvatske gospodarske komore ovaj reprezentativni Okrugli stol je prema mišljenju svih sudionika u cijelosti ispunio očekivanja. Nažalost, resorno Ministarstvo mora, iako je bilo pozvano, nije se odazvalo da bude sudionik Okruglog stola kako bi saslušalo argumente znanosti, gospodarstva i struke.
Zajednička poruka održanih rasprava je izuzetno jasna:
Sadašnja zakonska regulativa pomorskog dobra je neprihvatljiva za turistički i nautički sektor i generira izuzetne probleme u gospodarskom korištenju pomorskog dobra. Postojeći pravni okvir istovremeno ne osigurava elementarnu pravnu sigurnost u procesu gospodarskog korištenja pomorskog dobra, a još manje daje mogućnost za kvalitetni iskorak turističkom i nautičkom sektoru u nemilosrdnoj borbi s europskom i svjetskom konkurencijom.
Po ocjeni Portala današnje uređenje pomorskog dobra zasigurno ne korespondira s interesom, ciljevima i strateškim dokumentima turističkog razvoja na morskoj obali. Da bi došli do pozitivnih rezultata najljepše je to u raspravi ocijenila Izv. prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić s Pravnog fakulteta u Rijeci koja smatra da država i poduzetnici u cijelom procesu gospodarenja pomorskim dobrom trebaju biti partneri.“ Završen citat.
Dakle, na Okrugli stol u Opatiji pozvano je 15tak sudionika koji su pokrivali znanstveni, gospodarski i administrativni aspekt pomorskog dobra. Poimence, Okruglom stolu na temu pomorskog dobra odazvali su se sljedeći sudionici:
- Moderator: Izv. prof. dr. sc. Gordan Stanković, predsjednik Hrvatskog društva za pomorsko pravo
- dr. sc. Dario Đerđa, Pravni fakultet Rijeka
- sc. Nikola Karamarko, konzultant za hotelijerstvo i turizam
- d. pl. Branko Kundih, dipl. iur., Portal pomorsko dobro
- Sean Lisjak, dipl. ing., predsjednik Udruženja marina HGK
- dr. sc. Tihomir Luković, ASPIRA – Visoka poslovna škola
- Kristijan Pavić, dipl. ing., predsjednik Uprave ACI d.d.
- Goran Ražnjević, dipl. oec., predsjednik Uprave Ilirije d.d.
- Loris Rak dipl. iur., Povjerenstvo za koncesije PGŽ
- sc. Vlado Skorup, sudac Županijskog suda u Rijeci
- Andrea Štifanić mag.iur., direktor Sektora upravljanja imovinom i općih poslova Valamar Riviera
- prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Rijeka
Kao što se može vidjeti, na poziv za Okrugli stol oglušile su se pozvane osobe iz redova državne administracije, odnosno, iz Ministarstva mora. Kako to protumačiti, ostalo je otvoreno pitanje. Nije poznato da li državna administracija smatra da je sa pomorskim dobrom sve u najboljem redu, ili pak ignorira ovaj skup jer se državna administracija osjeća znanstveno i strukovno nadmoćnom, ili ih se pak kaotično stanje pomorskog dobra uopće ne zanima, ili pak smatraju da pomorsko dobro nema utjecaja na gospodarstvo i turizam na kojem opstoji gotovo cijela hrvatska ekonomija, ili je pak u pitanju nešto drugo,,,, ostat će za sada nepoznato.
Kao što sam rekao, ako ste pročitali izvješće sa Okruglog stola kap. Branka Kundiha na portalu www.pomorskodobro.com, a što je uvjet da se shvati ovaj moj komentar koji slijedi, onda bi u nastavku iznio svoje viđenje tog važnog događaja.
Svakako, u pravu je kap. Branko Kundih koji ističe da se radi o skupu koji je okupio najeminentnije znanstvenike i struku Hrvatske vezano za temu pomorskog dobra. Da, ja bi se sa tim složio i upravo zato sažetak mišljenja odraz je (ne)mogućnosti da se bitno kvalitetnije riješi problem pomorskog dobra Hrvatske. Odnosno, kao da se koprcamo u zadanim okvirima pravnog reguliranja pomorskog dobra, iz čega nikako da izađemo. Sad neću ići poimence sa iznošenjem pojedinih mišljenja sudionika, jer je to dobro obrazložio kap. Kundih, već ću pratiti hodogram događanja, kao i iznošenja i razvoj mišljenja ovog skupa.
U uvodnom dijelu, na početku Okruglog stola, moderator izv. prof. dr. sc. Gordan Stanković zamolio je sudionike da se suzdrže od osuda i negativnih primjera na pomorskom dobru, jer to svi znamo i zato smo tu, nego da iznose svoja mišljenja u smislu poboljšanja teškog stanja na pomorskom dobru. Zatim je kap. Branko Kundih istaknuo potrebu pravne sigurnosti i pravnog stabiliteta, što je uvjet za uspješno odvijanje poslovanja subjekata povezanih sa pomorskim dobrom. Nakon tog uvodnog dijela raspravu je otvorio Gosp. Sean Lisjak koji je argumentirano iznio brojne probleme hrvatskih marina, a koje se suočavaju sa negativnim aspektima koncesije, kao što su primjerice zamrzavanje investicija i pravna nesigurnost za budućnost, kao i nesigurnost nastavka poslovanja i realiziranih investicija. Probleme koji proizlaze iz koncesija, a odnose se na lanac marina ACIa, istaknuo je i Gosp. Kristijan Pavić. Njihova izlaganja, Lisjaka i Pavića, i nadopunjavanje jedan drugoga sve su više ukazivala na pogrešne odluke i nebrigu državne administracije. Dapače, svako novo rješenje, svaka nova odluka koja dolazi, sve je lošija te kao da zamagljuje teško stanje u gospodarstvu i poduzetništvu marina, ali i svih drugih luka nautičkog turizma. Lisjak je istaknuo problem o kojem ja sa suradnicima već odavno pišem u brojnim znanstvenim časopisima (Naše more, Dubrovnik, ToMS, Split, Pomorstvo, Rijeka), a koji se odnosi na NKD (Nacionalna klasifikacija djelatnosti). Odnosno, NKD kako je sad tako postavljena, isključila je marine i luke nautičkog turizma koje su naprosto nestale pa ih se više ni strukovno, a ni znanstveno ne može pratiti ni istraživati. Nakon Lisjaka i Pavića moderator je prozvao mene, a moja je zadaća bila u najkraćim crtama iznijeti model i sustav Njemačke. Radi se o makro nacionalnom sustavu koji se u sub-sustavu odnosi na pomorsko dobro i marine, ali i na relaciju „njemačka država : marine na Baltiku“. Radi se o modelu koji je detaljno obrazložen kroz brojne znanstvene radove u znanstvenim časopisima. Odnosno, njemački model ne koristi koncesiju za nastanak, poslovanje i razvoj marina, nego država sve postavlja sustavno, tako da je sve transparentno i razvojno-gospodarski poticajno. O njemačkom modelu i sustavu pisao sam već ranije na ovom portalu u ožujku 2020. pod naslovom „Hrvatska država, slučajnost ili uzvišeni dar? (peti dio, država kao čudo)“ pa koga zanima može još jednom pogledati o čemu se radi.
Negativan aspekt koncesije u Hrvatskoj uočen je još 2014. od strane Europske unije koja je u tom smislu Hrvatskoj uputila Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.), a koja kroz 88 točaka traži zamjenu koncesije ugovornim odnosim sa subjektima i poduzetnicima. Na to se na Okruglom stolu posebno osvrnula kolegica Izv. prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić koja je upozorila da je Hrvatska članica EUa te da bi trebala poštovati mišljenja i direktive EUa. Ipak, obrazlažući vezu nautičkog turizma i koncesija, posebno luka nautičkog turizma, i ona se opet vratila na potrebu popravka postojećeg zakona o koncesiji. Zatim je Gosp. Goran Ražnjević detaljno iznosio probleme u praksi hotelskog poduzeća Ilirija d.d., a koji otvaraju brojne probleme na složenoj relaciji između hrvatske države i gospodarskih subjekata turizma. Odnosno hoteli poduzeća Ilirija d.d. guše se u neriješenim problemima, kao što su: nejasna investicijska prava poduzeća na pomorskom dobru, kao i sukobi koji nastaju poradi neujednačenih zakonima, a zatim problemi prava građana na pristup uređenim hotelskim plažama, kao i problemi vezani za privatizaciju i povrat uloženih sredstava, i drugo. Gosp. Ražnjević ponudio je neka rješenja tih problema, ali time je samo otvorio brojna suprotna mišljenja sudionika. Komentari uvaženog Prof. dr. sc. Dario Đerđa, Pravni fakultet Rijeka, u biti su potpuno odudarali od mišljenja svih drugih sudionika. Odnosno, njegovo mišljenje usmjereno je na stav da se u postupanju sa koncesijom radi o pogrešnom pristupu koncesiji i svemu što se odnosi na pomorsko dobro. Kako prof. Đerđa tumači koncesiju, barem kako sam ja shvatio, u primjeni je to izrazito utopijsko i posve neprovedivo, jer se sve temelji na „trebalo bi“ i „kad bi“ uz uvjet bezinteresnog postupanja gospodarskih subjekata kod primjene koncesije. Odnosno, šuma često sukobljenih zakona u području koja se odnose na ekonomiju eskalira na pomorskom dobru. Dapače, njemački model, koji sam iznio, otvorio je kod prof. Đerđe sumnju u postojanje, a povrat uloženih sredstva iz EU fondova, koja njemačka država bespovratno ulaže u svaki investicijski projekt, a zatim povlači iz fondova EUa, sukladno zakonu i kriterijima, ocijenio je nemogućim. Kada sam pokušao odgovoriti kolegi Đerđi nisam mogao dobiti mogućnost na odgovor. Ne ljutim se, ali je bilo očito da je ovim Okruglim stolom zavladala „dominacija hrvatskog prava“. Također, i mišljenja drugih sudionika, koja mislim da nije potrebno iznositi, jer ih je kap. Branko Kundih jako dobro oblikovao na svom portalu, ipak su ostala u okvirima koncesije i postojećeg hrvatskog prava i šume zakona. Iako su se svi složili da je pomorsko dobro Hrvatske u totalnom kaosu, a koncesija loš model gospodarskog korištenja pomorskog dobra, pravna struka i nadalje ostaje pri koncesiji uz određene dorade i promjene.
Sve u svemu, jasno je da unatoč činjenici o negativnom utjecaju koncesije na razvoj marina i luka nautičkog turizma na hrvatskom pomorskom dobru, ipak nismo u stanju izaći iz okvira modela koncesija, niti ih zamijeniti ugovornim odnosom, sukladni Direktivi EUa. Pritom, o sustavnim rješenjima nitko ni ne razmišlja,,, jer iz svega proizlazi da je to „previše za nas u Hrvatskoj“. Zanimljivi su bili neformalni razgovori u „caffee break“ hotela Ambasador koji su se polako približili istini pa su se mogle čuti dvije teške istine: „nismo mi u Hrvatskoj mentalno još uvijek zreli za prave promjene“. Da, nažalost i meni se čini da nismo. Druga istina koja je uz kavu izrečena, kaže: „kada posiješ bolesno sjeme pa naraste štetna biljka, nikakvim obrezivanjem ne možeš od nje napraviti zdravu biljku. Treba je iskopati i zasaditi novu zdravu.“ Da, i ta je misao točna. Koncesija je staro, ali loše rješenje, koje se godinama pa i desetljećima pokušava popraviti, ali koncesijom samo sve dublje stvaramo probleme na pomorskom dobru i u lukama nautičkog turizma Hrvatske.
I na kraju, pitam se kako riješiti problem?
Kao prvo, kap. Kundih je uz podršku prijatelja jako dobro organizirao ovaj Okrugli stol u Opatiji, bez obzira što je bila očita dominacija pravne struke. Ono što je zanimljivo i neprihvatljivo je izneseno mišljenje: „POMORSKO JE DOBRO U NADLEŽNOSTI PRAVA“, sa čime se ja a’priori ne slažem. Odnosno, postavlja se pitanje, koji je pristup i koji aspekt pomorskog dobra u pitanju. Valjda znamo da ima više aspekata pomorskog dobra, ali ako se razmatra gospodarski aspekt pomorskog dobra, onda se tu ne može primijeniti pravilo „nadležnosti hrvatskog prava“. Gospodarski aspekt pomorskog dobra prvenstveno se odnosi na problem ekonomije pomorskog dobra, a posredno prava, jer pristup kakav sad imamo rezultira kroz ekonomske rezultate. Ako pogledate ovogodišnje izvješće CEPORa i GEMa, kao i unatrag desetak godina, čvrsto sa Bugarskom držimo začelje gospodarstva i poduzetništva EUa. Također, ako se sa pozicija pomorskog dobra obraćamo marinama i lukama nautičkog turizma, koje to isto pomorsko dobro zajedno sa PDVom u bilancama opterećuje u strukturi troškova sa 28-29% (PDV je 19% dakle koncesija je oko 10% u strukturi opterećenja), onda se to tiče ekonomije. Također, ako se uzme kao primjer marina FRAPA u Dubrovniku, koja od početka do danas posluje negativno, a od 2022. varijabilni dio koncesije pretvara joj se sa kuna na eure (!), nerazumno se koncesijom povećava opterećenje marine za 6,5 puta, onda to ne može biti u nadležnosti pravne struke, već ekonomske. Osim toga, problemi i karakteristike nautičkog turizma znaju samo malobrojni znanstvenici, ekonomisti, koji se bave tom strukom. Koncesije, kako ih koristimo u Hrvatskoj, potvrda su kako primjena koncesije udaljuje brigu države od poslovanja luka nautičkog turizma i poduzetništva uopće. Također, ako se pozna poseban fenomen koji se kroz marine odražava na razvoj polumrtvih priobalnim destinacije i naših otoka, onda je to spada u područje istraživanja i odlučivanja turizma i ekonomije, a pravna struka to treba oblikovati sukladno naputcima nautičko-turističke struke. Dakle, ne negiram potrebu stabilnosti hrvatskog zakonodavstva u pomorskom dobru, ali upravo stabilnost zavisi o ekonomskim i turističkim sugestijama znanosti i struke koje politika Hrvatske treba usvojiti. Znanja koja ima znanost o nautičkom turizmu nije poznata pravnoj struci, a o tome zavisi uspješno rješavanje gospodarenje na pomorskom dobru Hrvatske.
Stoga je moje mišljenje da je pomorsko dobro Hrvatske, posebno gospodarski aspekt pomorskog dobra, kao primjerice nautički turizam, a posebno luke nautičkog turizma, kod rješavanja sadašnjeg stanja, u nadležnosti ekonomske i nautičko turističke struke, ali uz suradnju sa pravnom strukom. Svakako, sistemski pristup rješavanja problema u relaciji „pomorsko dobro : luke nautičkog turizma“ izuzetno je važan, ali se tu postavlja jedno krucijalno pitanje. Odnosno, pitam se, a još uvijek ne znam odgovor na pitanje: DA LI JE MOGUĆE POSTAVITI SUB-SUSTAV POMORSKOG DOBRA I LUKA NAUTIČKOG TURIZMA, A DA NEMAMO MAKRO NACIONALNI SUSTAV HRVATSKE?“ Problematika makro sustava, čak i u znanosti, malo je obrađena. Stoga sa kolegama upravo sada pišem/pišemo knjigu o sustavima, korupciji i demografskim problemima, a koja bi trebala pridonijeti višem stupnju znanja u Hrvatskoj, kao i pomoći političarima da počnu rješavati probleme Hrvatske na jedini ispravan način, sustavno. Činjenica da Hrvatska nema jasan i transparentan, i na znanosti i struci razvijen makro sustav, kao i njemu potrebne podsustave, već sve rješava šumom zakona, pogubna je za razvoj gospodarstva Hrvatske, ali i šire shvaćenih odnosa, kao i uloge države općenito. Stječe se dojam prevelikog angažmana Vlade, Sabora i državne administracije, kao i nepotrebnih rasprava koje samo stvaraju sukobe među ljudima, a gospodarski rezultati su loši. Stoga, sistemska rješenja, posebno na makro planu, smanjuju angažman državne administracije i pridonose jedinstvu države, posebno kada su u pitanju temeljni strateški ciljevi Hrvatske. Pritom, rasprave i sučeljavanja različitih mišljenja kroz Okrugle stolove, po uzoru na ovaj u Opatiji, demokratski su načini rješavanja nagomilanih problema u Hrvatskoj. Svakako, nasušna je potreba čitati, a ne ignorirati istraživanja znanstvenika te razviti svekoliku interdisciplinarnu suradnju. Sučeljavanja sukobljenih mišljenja potreba su i pravi su put prema dobrim rješenjima koja su potrebna Hrvatskoj da se „odlijepi“ sa dna EUa. Stoga mislim da bi bilo dobro napraviti naredni Okrugli stol na istu temu, a koji bi sada mogao biti u Splitu, a zatim dalje prema jugu. Kroz takva sučeljavanja različitih mišljenja ekonomske, turističke, pravne, kao i drugih struka, moguće je oblikovati prihvatljivo rješenje za sve. Hrvatsko pomorsko dobro, sa 6.000 km obalne linije, obavezuje hrvatsku politiku koji tome za sada nije adekvatno odgovorila. Napori struke i znanosti dobrodošli su, jer bez njih nema razvoja.
Ignoriranje Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. Samo je potvrda hrvatske političke, ali i strukovne nemoći da se prihvate bolja rješenja od postojećih, koncesije.
Nije tajna da je Hrvatskoj, obzirom da se nalazimo u građanskom društvu, ili barem tome težimo, potrebno jako puno znanja, posebno u ekonomiji i pravu. Stoga je akcent na učenju, ali i na razmišljanju i širenju znanja sukladno državama i ekonomijama koje nam mogu i trebaju biti uzor. Pritom bi istaknuo jednu mudru misao koju je izrekao Lao Ce: „Učenje bez razmišljanja je prazno, a razmišljanje bez učenja je opasno.“
I sad, kada pogledate impozantne rezultate naših sportaša, tenisača, nogometaša, pa i inovatora, kao što je Mate Rimac i njegova super-auta, kao i mnogih drugih uspješnih pojedinaca, ne možemo ostati indiferentni te prihvatiti da smo mi u Hrvatskoj nazadni i nesposobni. Možemo mi i te kako dobro, ali loša i kaotična politička scena koja odbija konzultirati znanost i struku koji nude nova rješenja i potrebne promjene, vodi nas do loših gospodarskih rezultata. Također, nerješavanje nagomilanih problema koji se ne rješavaju ili se pak pogrešno rješavaju, kao što primjerice nalazimo na pomorskom dobru, naprosto su neprihvatljivi i treba ih rješavati na novi i dobar način.
I na kraju, ostajmo u nadi da ipak polako dolazi vrijeme za potrebne promjene koje bi Hrvatsku trebale pogurati sa dna razvijenih ekonomija EUa prema gore, gdje nam je i mjesto.
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
