Od te iste Europe tražili smo i dobili obećanje za pomoć , no ne može se s Europom…

Zaigrati se u licemjerstvu vrlo je opasna igra, pogotovo ako se pređe svaka mjera.

Situacija s Coronom sve je gora, dolazi na naplatu bahato proglašenje pobjede nad njom, u svrhu dobivanja izbora.

Imali smo mjeru da se iz Zeline nije smjelo u Zagreb, da si iz Dubca do Črnomerca mogao samo taxijem i nakon toga slušali smo da smo najuspješniji u sprečavanju zaraze.

Rezultati su bili dobri, požurilo se s izborima pod parolom “Sigurna Hrvatska”, pričalo se da nas čeka teška jesen, da su izbori nužni odmah, no Corona nije čekala jesen, iznenadila je usred ljeta.

I što sad, Italija zatvara granice, a naši političari proglašavaju to neprijateljskim činom. Mjere koje Italija donosi za svoje građane neprijateljska su gesta, a sve naše opravdane i stručne.

Možda to prolazi kod nas, no očekivati da će zatvaranje noćnih klubova u ponoć, biti prihvaćeno kao efikasno dobra mjera, ili je prenapuhana samouvjerenost ili je nešto drugo jako sumnjivo.

Svi znamo da nam očajnički trebaju novci, no ne može se s Europom kao s građanima Hrvatske.

Od te iste Europe tražili smo i dobili obećanje za pomoć, a sada su nam odjednom neprijatelji,ako oni žele zaštiti svoje građane.

Isto tako najveće je licemjerstvo tvrditi da se pomaže gospodarstvu tako da se smanjuju porezi onima koji su ih plaćali po najvećoj stopi od 36%.

Kako će to naše gospodarstvo pozitivno osjetiti ako guverner” Narodne Banke “dobije veću plaću za 4000 kuna, svi njegovi savjetnici, direktori i u “Hrvatskim šumama” “, Hrvatskim vodama” HEP ili kojim drugim našim elitnim firmama, koji imaju tako dobre plaće da su oporezovane po stopi od 36%.Hoće li oni navaliti sada na kupovanje hrvatskih poljoprivrednih proizvoda i  na spremanje zimnice, za koju do sada nisu imali love?

Istovremeno se najavljuje za jesen povećanje struje,iako je Josipa Rimac koja je imala planove oko formiranja cijene struje, i dalje u zatvoru, a to je mjera koju će morati platiti svi građani Hrvatske, sigurno i slijede druga povećanja cijena, kao što je prijevoz na primjer.

Klasični je to primjer, ne prolijevanje šupljeg u prazno, već iz praznog u prepuno, nije važno što će curiti iz prepunog vrča, platit će građani Hrvatske bijesne gliste koje kupuju naši bogataši u inozemstvu.

Kupovanje preskupih automobila za “Zlatnu mladež”, kupovanje “Kvadova” koje voze osnovnoškolci po našim šetalištima, pred kojima se sklanjaju majke radnice, koje se šeću sa svojim bebama u polovnim kolicima kupljenih preko “Njuškala”.

 Banke su već poslale obavijesti o povećanju svih naknada, još uvijek imamo najveće kamate za kredite u eurima, platit će to svi građani, i oni koji su dobili i oni koji nisu dobili povećanje s naslova poreznog rasterećenja.

Stoga ne budite toliko licemjerni, zovite stvari pravim imenom, Popu-Pop, Bobu-Bob, pozovite svoje građane na opet trebaju solidarno podmazati debeloj guski vrat.

Umirovljenike i one na minimalcu već čekaju spremne nove ovrhe za kratkoročno odgođeno ne ne plačanje računa, novi troškovi za” Javnog bilježnika”, kod njih se ništa ne prolijeva, ćupovi su odavno prazni, mirovine ukleto stoje na istom mjestu, troškovi rastu a život curi u bijedi i siromaštvu.

Uzeti novce iz mirovinskog fonda za pomoć gospodarstvu s kamatom od 0,7% s počekom od 11 godina na prvu ratu ,da bi se povećala plaća nekome tko ima 32 000 na 35 000 kuna  i zvati to mjerom za oporavak gospodarstva, a

istovremeno s tim, držati 600 000 umirovljenika na mirovini do 2 000 kuna, može smisliti samo jako pokvareni ljudski um.

 Euforija pobjednika mogla bi se već do jeseni istopiti, možda ovaj put, od previše vrućeg krumpira neće uspjeti, napraviti hladnu salatu.

Gospođa koja je to jednom već htjela učiniti, neslavno je završila, njezin mentor hladi se u Remetincu, a ona još uvijek liže opekotine.

Dragica Trumbetaš