By Podjeli
Niti jednu trunku srama nemaju naši političari kada se upletu i klupko laži i kada njihova nesposobnost dođe na vidjelo.
Dva ministra u jednom danu su pala s najniže grane u blato koje su sami umijesili. Božinović ministar, intelektualac na pitanje odgovornosti za smrt djeteta odgovara grčevitim “cerekom”, izgovara se da još nije pročitao ono što je tisuće ljudi pročitalo.
Ima on vremena, to je nešto sasvim sporedno.
Ministar Banožić pak poručuje da ga “lobiji” neće zastrašiti, da će sva svoja prava iskoristiti.
Htio je stan u centru da može na posao pješice, ali uzeo je i auto.
Htio je da mu se stan uredi da može primiti djecu, ali je djecu ostavio u Vinkovcima, pa mora uzeti naknadu za odvojeni život.
Da bi išao u Vinkovce moramo mu pored toga što smo mu kupili auto i dali novce za odvojeni život i platiti benzin za auto.
Za slučaj da mu djeca dođu u Zagreb ima pravo na 30 kvadrata stana.
Na nivou je to onog tate kojeg smo jučer čuli kako je Tomaševiću dobacio iz publike da se mora baviti novčanom pomoći za njegovu ženu majku odgajateljicu, a ne da sadi umjetno drveće.
Ne zna ministar da je stan država naslijedila od cjelokupne imovine sadašnjih umirovljenika koji danas nemaju pravo niti na cijeli obrok u jednom danu.
Do sada je ministar na ime odvojenog života dobio 26 000 kuna, jedna vožnja brodom koštala je 90 000 kuna, a čitamo da je dizao i vojni avion da bi s mora došao na sastanak u Zagreb..
Čovjek se nije htio gnjaviti na cesti u štićenom vozilu mu je bilo presporo, ostavio je ceste građanima koji su ga birali.
Sve su ti to ministre omogućili ljudi kojima si ti i tvoji “pingvin pajdaši”dali pravo na minimalnu plaću od 3,500 kuna i penzioneri s prosječnom mirovinom od 2600 kuna.
Oni koji imaju ogromne plaće dobiju ogromne bonuse ničim zaslužene, oni dobiju naknade u NO u firmama koje pljačkaju radnike.
Teret skupe države nose samo siromašni, za bogate se brine država, oprašta poreze, kriminal pušta u zastaru, istrage za kriminal padaju u zaborav .
Od njih ubireš PDV na hranu da bi ti letio na sastanak da njima izglasaš minimalac i usklađivanje mirovine u visini 60 kuna
Imaš” PRAVO” jer ste državu dobili na dijeljenju naših novca privilegiranima, kakav je onaj tupavi otac koji ne zna da bez drveća nema života na zemlji, da je drvo savršenstvo prirode i da bi on živio ono mu mora napraviti kisik.
Pored kisika treba mu i novac, no on bi da mu to zarade druge žene i očevi druge djece.
Žene u Afganistanu šalju apele u svijet da žele imati pravo da rade i izađu iz kuće, naših 5000 u Zagrebu žele biti kod kuće i za to dobivati plaću od onih koje rade po cijeli dan.
One će bez problema glasati za Banožića i za njegovo pravo, glasat će za pravo ministra Božinovića da se cereka kada ga novinari pitaju osjeća li se odgovornim za smrt tuđeg djeteta .
Strašno i još strašnije u zemlji gdje 50% građana cupka na rubu siromaštva, gdje na tisuće ljudi spava u kontejnerima, gdje nacrt za dimnjak košta 24000 kuna a izrada 4 000. Strašno u državi koja je dobila od svijeta novce obnovu za u potresu uništene kuće, ali se obnova ne događa.
Hoćemo li mi dragi ljudi koji smo svoje kuće gradili ciglu po ciglu, od plaće do plaće,
za regres kupovali crijep, dopustiti takav bahatluk malih” fikusića” kojima je jedino znanje” Pravo” koje su stekli, jer ih je još jači “bahtlija” postavio na položaj za kojeg nisu dozreli i dalje određuju okvire prava u kojemu mi moramo živjeti ili ćemo naći ljude kojima su okviri časti daleko veći od okvira moći.
Za jednog ministra u proračunu se mora prikupiti novaca za stranku iz koje je došao oko 1,5 milijuna kuna, za njegovu plaću i dodatke na plaću isto toliko, za auto i vozača isto toliko, samo za uređenje stana samo 200 000 kuna.
Jedan nas ministar košta za svoj mandat oko 6 milijuna kuna, što je 1740 minimalaca u Hrvatskoj.
Tih 1740 šiva, krpa, čisti, kopa i sadi, kuhaju u kantini gdje se ministar hrani, a ministar radi samo “sranja” s kojima građanima diže tlak
Bez učiteljice koju mi plaćamo ni obući se ne zna, ona mu priprema ono što će pred ljudima reći.
U Hrvatskoj ima ljudi kojima je ČAST ispred PRAVA, POŠTENJE ispred novaca,koji se neće daviti u kolačima dok drugi nemaju kruha, koji ne pljuju na ponos i dostojanstvo malog čovjeka.
.Hoćemo li biti “lobiji” koji će beskarakterne političare maknuti iz tih za guzicu priraslih fotelja i dati priliku “malima” da postanu “veliki”, da poguraju taj u blatu uglavljeni kotač napretka, da konačno krenemo prema naprijed.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
