Podjeli

Veljača – prevrtača pokazala je svoju ćud u posljednjim danima zabijelila je veliki dio naše zemlje.
Do nedavno, proljetno toplinu koja je izmamila cvjetne pupoljke proljetnica, prekinule su snježne pahulje.
Nije pretjerano hladno, pa je jutarnja idila , gledanje kroz prozor i ples pahulja i svjetlu ulične rasvjete, kao prizor iz neke starinske bajke.
Proljeće je, a nemir u meni, stihovi su jedne pjesme, koja će se opet pjevati.
Sve je više ljudi koji ustaju u obranu svoje časti, protivi nenarodne vlasti.
Svaki dan svjedočimo kako su ti besprizorni likovi besramno iskoristili naše početno povjerenje da će naša zemlja krenuti u neko drugog bolje vrijeme.
Likovi koji svojima pokazanim vještinama u vođenju države sve strahote koje su iz toga proizašle za građane, pretvaraju verbalno u pobjede.
Na redu je HP, još jedna firma u rukama države, još jedna firma u kojoj je HDZ ugnijezdio svoje prijatelje
Navikli smo se da paket iz Dubrave na Trešnjevku putuje skoro kao i onaj iz  Šangaja do Zagreba, skoro pa po istoj cijeni i kad dođe poštar radije ostavi obavijest nego da pozvoni, ali znamo da više nitko neće u poštare, zbog premalih plaća.
Zadnja poštarska obitelj s jednog našeg otoka , od svoje plaće, dala nam je jednog ministra koji je bio vrhunski osposobljen za sigurno prenošenje preporučenih novčanih pošiljka.
 Jest da su se ljudi s tog otoka žalili da su iz prekomorskih zemalja dobivali otvorena pisma  ali su pošiljke netragom nestajale, ali za sve je bila kriva sudba ili Udba, ovisno o prilici.
Danas se”gospoda uvaženi ” više ne bave sitnim krađama nego sve ide na veliko, pa eto postoje sumnje koji istražuje DORH da se u HP nešto naveliko smućkalo.
Za vrijeme korone Ivan Čulo koji je po preporuci “Gogija Svemoćnog” zvanoga “Njonjo” direktor HP nabavio je paketomate po cijeni jedinstvenoj u svijetu.
Umjesto 7 milijuna eura kolika je cijena takvih paketomatima u svijetu, HP se isprsila ii kupila za 17 milijuna eura. Korona je bila dobra prilika za savršeni izgovor da se ne propitkuje cijena i potvrdi ona
“Beg nije cicija” Paketomati su nabavljeni od prijateljske tvrtke, a jamstvo za polog koji je trebalo biti bankovno, u iznosu najmanje 4 milijuna eura dala je tvrtka s godišnjim prihodom s oko  220 000 kuna i temeljnim kapitalom od 20 000 kuna. Sve se možde kad ti Gogi pomaže, stara je priča koja se šapuće u poslovnom svijetu.
Gogi je u zadnje vrijeme malo nervozan, postao je u Saboru izbacivač, a ne dirigent u orkestru koji demonstrira demokraciju.
 Nije proljeće u dolasku samo krivo za nemir u zraku, krivi su i susjedi koji su pohvatali i zatvorili prodavače raznih diploma po benzinskom pumpama u njihovoj zemlji.
Nekada si na ulici mogao kupiti set tupih noževa u lijepom paketu, a naši susjedi prodavali su diplome i lijepom tuljku. Za sada se zna da je 877 takvih diploma završilo u našoj državi, pa može biti, da su i njihovi ponosni vlasnici upravo na mjestima gdje se izdaju bankovna jamstva i traže najpovoljnije cijene za ono što se plaća našim novcima.
Uz paketomate ide i softver, a mi smo postali zemlja koja ima najskuplje softvere na svijetu koji nisu  nikada radili, ili su radili vrlo kratko s prekidima, ali su imali paprenu cijenu.
 Nije ni čudo ako imamo i ljude koji imaju diplome, na kojima je jedino tuljac pravi.
Softver “Andrija je bio pilot projekt, a “Cijepi se”  napredni primjerak, na tom primjeru pokazalo se da  u Hrvatskoj dan može imati 72 radna sata , a da se nitko nije zabrinuo za ljude koji su taj posao odradili, a gazda i doro naplatio.
Ako si prijatelj nekog iz vladinog kabineta sve se može, ako si prodavačica u dućanu moraš imati slobodnu nedjelju  da odeš u crkvu pomoliti se da ti Bog da snage da preživiš s plaćom koju dobivaš, ili s naknadom s burze, ako kao višak, ostaneš bez posla.
Naša i djeca prijatelja koji nemaju veze u vražjoj kuhinji  gdje se kuha kadrovska juha sa začinima iz vladine bogate kolekcije, svoje prave diplome ostavili su u roditeljskim vitrinama i odrađuju skijašku. sezonu kao konobari i čistači onima koji imaju diplome kupljene na benzinskoj pumpi .
S pravom smo osvojili naslov najgluplje nacije na svijetu, no izgleda da je i tome došao kraj.
Sve je više ljudi koji postaju svjesni da smo kolektivno spavali 30 godina, od dugog mrtvila atrofirali su nam mišići, pa će čišćenje snijega dobro doći.
U bajkovitoj priči princ dolazi na bijelom konju, ali vrijeme bajki je iza nas, pa će priča morati promijeniti način buđenja.
Bit će teško, ali će biti, jer mi hoćemo počupati korov u korijenu kako bi imali spremna polja za sjetvu nekog humanog sjemena.
Ljudi, za čupanje tvrdokornog korova treba nam samo oštra olovka, motiku su ovi “stručnjaci” i tako zabranili, njima je bila prekomplicirana za rukovanje.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo