By Dobri MahatmaGandhy jednom je rekao: „Dan kada snaga ljubavi prevlada ljubav prema moći, svijet će znati mir. Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu.“ Dobro rečeno, a ja bi za hrvatske prilike tu misao prilagodio nama u Hrvatskoj sa „Dan kada snaga ljubavi prema služenju narodu, domovini,znanjui razumu, prevlada ljubav prema osobnom bogaćenju i moći,naša aktualna politikaHrvatske i političari krenuti će putem kojimtrebamo ići“. A Gandhy, kao da živi u Hrvatskoj, izrekao i ovo: „Sedam je grijehova koje ljudsko društvo (hrvatsko) čini i uzrokuje sva nasilja: (1)bogatstvo bez rada, (2)zadovoljstvo bez savjesti, (3)znanje bez osobnosti, (4)trgovanje bez moralnosti, (5)nauka bez humanosti, (6)vjera bez žrtvovanja i (7)politika bez moralnih vrlina“.
Iako u svemu tome lako možemo vidjeti probleme hrvatske današnjice, pitanje je zašto ovo navodim?
Gospodo političari, vi koji donosite odluke na svim nivoima, vi svi koji živite od nas građana, kao i od poduzetništva, zar ne shvaćate da režete granu na kojoj sjedite, i na kojoj smo svi mi? Vi koji ste preko 30% zaposlenih u Hrvatskoj, koji primate plaču iz Hrvatskog budžeta i proračuna, jeste li se upitali odakle vam dolazi taj novac. Ako mislite „dala država“, e pa griješite dokle god tako mislite. Vi primate plaću da bi služili onima koji su vam je dali, a to je radni narod i poduzetništvo. I stoga, svi mi Hrvati koji promatramo ovo bespuće nepravde, kao i bezakonje uz arogantnu prezentaciju moči državne administracije, i svih vas koji ste kao krakovi hobotnice vezani za njenu glavu, vladajuću politiku, priberite se i dođite sebi dok svima nama ne bude kasno. Posebno smo tužni mi branitelji i dragovoljci, mi koji smo izgubili zdravlje braneći Hrvatsku na prvoj crti da bi vi danas živjeli od države za koju smo se borili. Tužni smo i razočarani, ali kao i onda, tako i danas nedamo se i borimo se za boljitak jedine nam države Hrvatske. Borimo se uljuđeno, glasom i perom, a nažalost neki od nas kada upadnu u beznađe pa odlaze iz Hrvatske ili pak počine suicid, a sve je po zakonu i kažemo da smo država vladavine prava, ali kojeg prava. Vi političari sve to gledate mirno kao da se sve to dešava izvan vas, izvan nas, u nekoj udaljenoj afričkoj neuljuđenoj zajednici, a ne u našoj Hrvatskoj. Zamislite se ako pročitate ovo, zaronite u svoju dušu i karakter, pa odgovorite, najprije sebi, a onda svima naokolo sebe.
Gandhy je svoje misli upozorenja na zlo iznio pred više desetaka godina, prije nego ga je zlo na koje je upozoravao cijeli svijet ubilo, zli ljudi. Smetao je. Čemu?
Tek se povremeno u nekom stoljeću rodi poneki mislilac svjetskog kalibra, čije su misli predskazanje onoga što dolazi, i evo nas tu, u realnosti problema današnjice i zla sa kojim se u ovom globalnom svijetu svi nosimo. Živjeli smo nekada u polariziranom svijetu, željeznoj zavjesi i granici između komunizma i sličnog mu socijalizma, koji su negirali pojedinca i poduzetnika, a sa druge strane bio je svijet koji je razvijao poduzetništvo i građansko društvo. Ovo prvo, komunizam i socijalizam, samisu se po sebi urušili, a pad Berlinskog zida 1989. označio je promjene na cijelom svijetu. Promjene su počele u staroj majci Europi i proširile su se svijetom. Društvene se promjene dešavaju i nadalje, jer procesi preobrazbe nisu gotovi i nikad neće biti gotovi, jer u iskonu je čovjeka težnja za boljim. Ipak, još uvijek živimo u polariziranom svijetu, pa izvan Europske unije gledamo borbu ruskog naroda za slobodu i društvene promjene po mjeri današnjeg čovjeka. Kina je također napravila otklon od komunizma i izabrala promjene, ali ide nešto lakšim tempom uz bunt mladih ljudi koji žele brže promjene, ali u Kini idu kroz generacijske promjene. Amerika, koja je u svemu težila biti svima za primjer, pokazuje nekoliko zadnjih desetljeća brojne probleme u unutarnjem sustavu, od ekonomske krize koja je počela u Americi pa sad do Trumpa. Kada pogledamo Ameriku i ove probleme oko Trumpa, nije teško zaključiti o njegovoj aroganciji, ignoriranju svih savjetnika i ponovnom pokušaju izgradnje osobnog kulta moći kojeg je htio nametnuti cijeloj Americi. Ipak, Amerika je previše stabilno i uređeno društvo pa je završilo kako je završilo, ali ostaje pitanje naroda koji je slijedioTrumpa. Toko su ti ljudi? Ostat će to za promišljanje i analizu sociologa, ekonomista pa i politologa. Naprosto, taj se fenomen mora dobro analizirati, detektirati uzroke, kako se nebi nikad više ponovio, a Amerika i nadalje ima jaki utjecaj na sve pa tako i na Europsku uniju. A mi u Europskoj uniji opet smo podvojeni, i dijelimo se na razvijene ekonomije, države zapadne Europe, i države i ekonomije u tranzicije koje se koprcaju kao riba u malo vode ne snalazeći se u građanskom društvu i tržišnoj ekonomiji koje su im nametnute. Stoga je znanost, ako pogledate Internet i novije ekonomsko-političke članke, oblikovala četvrtu vrstu društva, tzv. mješovito društvo, osim socijalizma, komunizma i kapitalizma. To „mješovito“ društvo kao da ne zna kamo ide, ni kome pripada, a mi u EU nazivamo ga tranzicijom, odnosno, ekonomijama i društvima u tranziciji. Ta se tranzicijska društva pokušavaju polako prilagoditi tržišnoj ekonomiji i građanskom društvu, koji su sine quanon svih današnjih društava. U tu grupu spada i Hrvatska koja pruža vidni otpor prijeko potrebnoj ekonomskoj i društvenoj tranziciji i priključenju razvijenima.
Ali što je to loše i bolesno u državi Hrvatskoj?
Ovaj je portal objavio brojne radove koji upućuju na probleme hrvatskog društva i ekonomije, pa neću ponavljati napisano. Ono što najviše boli narod ove države je mačehinski odnos onih koji za nas hrvatske građane donose životne i svekolike odluke, odnos politike i državne administracije prema hrvatskom narodu. Zadovoljni smo da smo izašli iz jugo-društva u kojem se živjelo kroz vladavinu jednih nad drugima, i u kojem je razvijeni špijunski sustav promovirao tzv. „petu kolonu“, kao stalnu opasnost za opstanak tog zlog jugoslavenskog društva. Narod je bio podijeljen, ali u sebi, pritajeno živio je Hrvatsku, i hvala Bogu ta je priča završena, imamo Hrvatsku. I evo nas sad u našoj slobodnoj Hrvatskoj, državi za koju smo ginuli i o njoj maštali, ali sad, gdje smo? Naprosto kao da politika nastavlja one loše karakteristike naučene u prošlosti, a to je moć jednoga nad drugim, posebno moć državne administracije i ljudi u njoj koji su se postavili iznad naroda i iznad zakona, ma kakvi god ti zakoni bili. Grozna je u čovjeku ta grozna potreba moći i nadmoći jednoga nad drugim, čovjeka nad čovjekom, a koja se sad ostvaruje kroz moći državnih poduzeća nad građanima, državnih službi nad korisnicima njihovih usluga, i slično. Pitao sam se, primjerice, zašto uvaženi liječnici ulaze u politiku. Razgovarao sam sa nekima od njih prije i poslije, kada su izašli iz politike. Ulazak je bio uz „želim pomoći“, a izlazak iz politike „dosta mi je, idem u svoju struku i posao“. Da, ovi malo statusno više kao da imaju mogućnost malo se poigrati politikom, zadovoljiti onu zlu potrebu za moći, a onda se ipak vrate u svoje prirodne i normalne radne okvire. Dobro, i to je ljudski. Važno je da čovjek shvati i osvijesti se. I zato, glas svih dragovoljaca, hrvatskih građana, diže se i traži društvo u kojem će vladati empatija, razumijevanje, pravda, znanje, uljuđeno ponašanje, zdrava komunikacija, a prije svega one zdrave društvene vrijednosti, kako jedni prema drugima, tako i prema prirodi oko nas. Grozno je bilo gledati Trumpa kako ignorira upozorenja savjetnika i smije se na pandemiju COVID19, sve dokle i njega nije zahvatila, a i onda je ostao ono što on jest, diktator. Hvala Bogu, Amerika je stabilno društvo pa je to riješeno. Cijeli svijet traži slobodu i sređene odnose, pa uz Rusiju, buni se narod i u Latviji, a u nekoj od tih novih istočnih država nezadovoljni narod baca političare u kante za otpad. Da, snaga naroda je neodoljiva, i tko to ne cijeni ili pak nije shvatio, snosit će posljedice. Kupujemo ratne avione, ajde recimo, tako mora biti i neka bude, ali zar smo toliko slijepi i glupi da ne shvaćamo i ne vidimo da je najveća snaga koju nijedan agresor nije pokorio upravo NAROD, hrvatski narod. Zar to nismo dokazali u Domovinskom ratu? Zar se ne shvaća da je narod kao biljka koju treba zalijevati, čuvati i održavati, a to znači razvijati znanje i znanost, razvijati domoljublje, razvijati u mladima i svima one klasične pozitivne ljudske karakteristike? Zar smo u Hrvatskoj sve to zaboravili? Zar mislimo da bez bitnih kvalitativnih promjena možemo dalje i bolje? Zar vas mame nisu naučile da agresija proizvodu bunt i agresiju, odnosno, mama vam je davno rekla onu staru „Tko se mača laća od mača i pogibe“,,, ali ste zaboravili.
Nisu ovo optužbe, nego upozorenja sa najboljom namjerom da se popravimo svi skupa, a posebno vi koji vodite ovu državu, jer ne idemo dobrim putem, odnosno, ne idemo na dobar način dalje. Idemo putem zla, ludila, erozije ekonomije i cijelog hrvatskog društva. Kako? Da li je to istina koja izvire iz naših svakodnevnih života?
Kao što znamo, na ljestvici uspješnosti ekonomija u tranziciji na dnu smo EU, a iza nas je samo Bugarska. Zašto nam je tu mjesto?
Da, najgori smo u Europskoj uniji, iako moramo priznati da nas EU gura i savjetuje na primjene, a njene su sugestije jasne i česte, kao i prijedlozi koje odbacujemo. Kao da zaista želimo ovakav kaos i zlo koje imamo održavati i nadalje. I još nešto, naslov ovog teksta nisam stavio populistički, kao „Muke malog čovjeka“, nego sam naslov postavio kao „Muke hrvatskog čovjeka“, uz jasno zapažanje „Sačuvaj me Bože hrvatske pravne države“. Ovako oblikovan naslov kaže da u ovoj kaotičnoj državi ne stradava samo mali hrvatski čovjek, nego i onaj veliki poduzetnik koji obilato puni državni budžet. Nadalje, ova je politička elita i državna administracija proizvela takve zakone koje oni tumače i primjenjuju na svoj način, i samo su njima pogodni, dok svi drugi trebaju tražiti svoja prava na sudu. I baš ta činjenica izbjegavanja primjene zakona od strane državnih poduzeća i drugih subjekata države, prešla je svaku mjeru, a tako je koncipirana da se ne isplati utužiti. Kako to izgleda u našem svakodnevnom životu pokazat ću kroz nekoliko primjera. Da se ne bi žrtve ovih državnih nepodopština ljutili, nećemo spominjati njihova imena, nego ćemo samo reći ono uobičajeno „prava imena poznata su redakciji portala“, pa tko želi vidjeti istinitost mojih navoda ili pomoći da se ovo više ne događa u Hrvatskoj, neka se javi. Dakle, svi akteri će biti imenovani kao Ante, osim jednog primjera koji je već u javnosti.
Primjer 1. Ante je nakon rata 2000. otišao u Njemačku živjeti i liječiti se, jer je obolio u Domovinskom ratu od jedne rijetke autoimune bolesti. Stoga je režije za sve što ima u Hrvatskoj stavio na trajni nalog banke. Kada se vratio, negdje 2009. vidio je da mu je sa računa dignuto 1.500 kuna. Otišao je u FINU, ali ni FINA nije točno znala za koga je ovršila Antin račun. Nakon 3 mjeseca ipak je doznao da je to uradio Zagrebački Holding. Nazvao je, a pravnica Holdinga mu je rekla da je ovršen, jer je 2002. kod računa za vodu utvrđen dug od oko 300 kuna, i to zato jer nije imao trajni nalog. Od banke je dobio potvrdu da trajni nalog nije ukidan kako je pravnica Holdinga rekla pa ju je opet nazvao, ali ona je ljutito prekinula vezu i više se nije javljala. Uspio je preko veze ipak doći do financijske direktorice Holdinga koja je istražila slučaj i razjasnila o čemu se radi. Radilo se o tome da se Vodovod priključivao Holdingu, i u tome je u računovodstvu Holdinga za 1 mjesec ostao „vakum“ te je ispalo da je Ante dužan, što nije bila njegova krivica. Dug od 300 kuna zbog kamata narastao je na 1.500 kuna. U Holdingu su nastali unutarnji problemi i tu vezu sa financijskom direktoricom Ante je izgubio, a kada je pokušao fizički doći do nadležnog u Holdingu taj ga nije htio primiti. Stvar je jasna i svaki sud bi to riješio u Antinu korist, ali mislite li da je Ante utužio? Nije, i to zato, jer je sustav takav da se ne isplati. Kako? Pa, ako idete utužiti, onda odvjetniku morate za pisanje tužbe platiti oko 2.500 kuna, a i kada dobijete sudski proces, taj se iznos ne računa pa se za sve manje iznose ne isplati utužiti. E sad, zamislite kolika je nezakonita dobit za državna poduzeća od tisuća sličnih malih uplata ljudi kojima se ovo desilo, a desi se često.
Primjer 2. Ova Antina radnja dešava se sada, baš ovih dana, pa je stoga zanimljivija. Dakle, Ante je kupio jedan stan u Zagrebu, uredio ga super i iznajmio krajem 2019. Najmoprimac je sve do svibnja 2020. relativno uredno plaćao režije i najamninu, a onda je počela pandemija COVID19, a time i sve rjeđa plaćanja režija i najamnine od strane najmoprimca. Ugovor je istekao u lipnju 2020., a Ante je stanaru otkazao daljnje produljenje ugovora o najmu. Dug stanara prema Anti narastao je na oko 15.000 kuna najamnine i oko 10.000 kuna režija, u čemu struja iznosi oko 3.000 kuna. Stanar ne želi izaći iz stana, a cijeli sustav je takav da država svojim zakonima uvijek štiti dužnika na štetu vjerovnika te je jedini izlaz sudska tužba, a to onda traje i preko 10 godina, uz činjenicu da se u pravili nikad ne možete naplatiti. I sad, počinje priča o našim državnim poduzećima i arogantnim igrama moći, uz smiješno pozivanje na zakon, a u stvari radi se o ne pridržavanju zakona. Ante sad mora plaćati režije stanara koji živi u stanu i troši struju, plin, vodu i ostalo, a ne plaća ni režije ni najam. Izbaciti stanara iz stana Ante može samo sudom, a to će potrajati. Cijelo to vrijeme Ante mora plaćati režije stanara, i stoga on kreće u akciju, odnosno, samo može iskopčati struju pa kreće barem to. Pa evo kako to izgleda.
Ante dostavlja HEPuzahtjev za iskapčanje struje u svom stanu, i nakon 10tak dana dobiva odgovor. Evo cjelokupne prepiske:
Poštovani,
zaprimili smo Vaš zahtjev pod urudžbenim brojem 1052 dana 11.01.2021. godine za privremenu obustavu isporuke električne energije na obračunskom mjernom mjestu 16710481, RacinaKoste 3, Zagreb. Obavještavamo Vas da nismo u mogućnosti izvršiti traženo.
Sukladno čl. 103 st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020) privremena obustava isporuke el. energije ne smije se provoditi u cilju smetanja posjeda.
Zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, te ako se vodi kakav spor nad predmetnom nekretninom, za svu eventualnu štetu koju su Vam nanijele treće osobe svojim nezakonitim i protupravnim korištenjem nekretnine, svoja prava morate tražiti pred mjerodavnim tijelima Republike Hrvatske.
Ukoliko niste zadovoljni našim odgovorom, prigovor možete podnijeti Povjerenstvu za reklamacije potrošača HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., Gundulićeva 32, Zagreb.
Srdačan pozdrav
ELEKTRA ZAGREB
10000 ZAGREB, GUNDULIĆEVA 32
Odjel za odnose s korisnicima
Zatim Ante odgovara:
Poštovani,
Zaprimio sam Vaš odgovor na moj zahtjev za isključenje struje u mom stanu na adresi XYzAGREB. U vašem odgovoru odbijate provesti moj zahtjev uz obrazloženje što je u stanu nezakoniti stanar. Svakako, taj se problem vas ne bi trebao ticati te se ne možete na to pozivati. Vas bi se trebalo ticati tko plaća struju, kao i tko je vlasnik stana, a ne za koga se struja plaća. Sukladno tome ja više ne želim plaćati struju koja se troši u tom stanu, a ja je plaćam.
Dakle, kao što vidite iz vaših dokumenata, ja Ante iz XYZ vlasnik sam stana na adresi XYZagreb.Nadalje, kao što vidite iz uplata, isključivo ja plaćam struju. Dakle, moje je pravo tražiti isključenje struje, jer je ne želim više plaćati.
- Ako pak vi inzistirate da ja moram nastaviti plaćati struju koju ne želim, a ja je ne koristim, onda imate dvije opcije razmišljanja kod donošenja odluke:
- Ako me prisiljavate da ja plaćam struju, tada mi osporavate pravo da ja u mom stanu isključim struju koju ne želim.
Također me prisiljavate plaćati struju i to baš iz razloga što je netko u stanu. U tom se slučaju uplićete u moj privatne probleme i život, kao i u problem stana i stanara koji je sada utužen. Dakle, vršite prisilu nadamnom, u smislu plaćanja struje koju ne želim.
Sukladno navedenom, upućujem vas da provedete moj zahtjev za isključenjem struje, ili pak provedite naplatu korištenja struje od korisnika struje u stanu XYZagreb.
Molio bi da mi za eventualnu vašu odluku o odbijanju ovog zahtjeva točno navedete temeljim kojeg zakona i članka donosite takvu odluku, kako bi mogao adekvatnim postupanjem zaštititi moja prava vlasnika stana i subjekta koji HEPu plaća struju unatoč tome što je ne želi.
U nadi skorog odgovora
Ante
Na to HEP odgovara:
Poštovani,
prethodno smo Vam odgovorili.
Sukladno čl. 103 st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020) privremena obustava isporuke el. energije ne smije se provoditi u cilju smetanja posjeda.
Zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, te ako se vodi kakav spor nad predmetnom nekretninom, za svu eventualnu štetu koju su Vam nanijele treće osobe svojim nezakonitim i protupravnim korištenjem nekretnine, svoja prava morate tražiti pred mjerodavnim tijelima Republike Hrvatske.
Ukoliko niste zadovoljni našim odgovorom, prigovor možete podnijeti Povjerenstvu za reklamacije potrošača HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., Gundulićeva 32, Zagreb.
Srdačan pozdrav
ELEKTRA ZAGREB
10000 ZAGREB, GUNDULIĆEVA 32
Odjel za odnose s korisnicima
Ali Ante nije baš nepismen pa nalazi članak 103.Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020) te odgovara:
Poštovani,
Najljepše zahvaljujem na brzom odgovoru i obrazloženju. Shvaćam i poznati su mi „Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom“ članak 103. stavak 1., kao i stavak 2., koji citiram:
Članak 103.stavak (1) Ako se na obračunskom mjernom mjestu uredno podmiruju dospjele novčane obveze za električnu energiju, privremena obustava isporuke električne energije iz članka 102. stavka 1. ovih Općih uvjeta ne smije se provoditi u cilju smetanja posjeda osobe koja ima valjanu pravnu osnovu za korištenje građevine ili dijela građevine.
Članak 103. stavak (2) U slučaju da se naknadno utvrdi da je privremena obustava isporuke električne energije bila u cilju smetanja posjeda osobe koja ima pravo korištenja građevine ili dijela građevine pri čemu su uredno podmirivane dospjele novčane obveze za električnu energiju, operator sustava će bez odgađanja ponovno uspostaviti isporuku električne energije
Dakle, kako vidite, ja se pozivam upravo na isti članak kao i stavke 1. i 2., kao i Vi. Odnosno, radi se upravo o tome što ja kao vlasnik izjavljujem da neću plaćati struju za stan u XY Zagreb Prema evidenciji koju imate, podmirivanje dospjelih novčanih obaveza za električnu energiju stana u XY Zagreb nije uredno i imate dug od preko dvije tisuće kuna uz nastavak potrošnje. Ujedno izjavljujem da taj dug, barem sa moje strane, neću podmiriti, a sukladno tome vaša je obaveza isključiti struju „neurednom korisniku“. Ako netko drugi podmiri taj dug ja nemam ništa protiv. S tim u svezi dostavljam vam ugovor o najmu stana koji je 30. listopada 2020. istekao, a vi ako želite naplatiti struju naplatite ili je isključite. To su opcije koje imate, a opcija da nastavite isporučivati struju u uvjetima postojećeg duga za koji imate moju izjavu da neću platiti te da tražim isključenje, kršite moje ustavno pravo, kao i osnovno pravo o „ne povećanju štete“ u uvjetima koji su poslovno vidno štetni.
Stoga molim, ili naplatite dugovanje od onoga tko koristi struju ili iskopčajte struju i prebacujte na mene tuđe dugove.
Mislim da je tema javno zanimljiva i važna te kao što vidite, na znanje šaljem i jednom zagrebačkom portalu.
U nadi HEPovog zakonitog postupanja,
lijepo pozdravljam
Ante
Na to Anti stiže odgovorHEPa:
DPZG_Info
Poštovani,
Povjerenstvo za reklamacije nema kontakt mail, prigovor je potrebno u pisanom obliku dostaviti poštom ili osobno na našu adresu: Povjerenstvu za reklamacije potrošača HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., Gundulićeva 32, Zagreb.
ELEKTRA ZAGREB
10000 ZAGREB, GUNDULIĆEVA 32
Odjel za odnose s korisnicima
Kako će Ante sad dalje? HEP u kao moćno državno poduzeće okreće mu leđa, dug raste, a HEP se naplaćuje od onoga od koga može, od Ante, kršeći pritom zakon koji je jasan i na koji se HEP poziva. Vidjet ćemo kako će sve ovo dalje…
Primjer 3. Ovo je već najviši nivo nepostupanja države Hrvatske, države koja unutar svojih najviših organa provodi zaštitu grubog nedjela osobe posebno zaštićene, a pritom nećemo isticati da se radi o visokopozicioniranom bivšem Udbašu, jer to nije lijepo isticati pa ćemo to prešutjeti. Da bi tu „visoku“ osobu zaštitio, državni organ na čelu kojeg je bio taj inkriminirani visokodostojnik, na brojne upite, ne dogovara nikome, ignorira svakoga, pa i sam Sabor, a pritom svi šute i prave se ludi. Odnosno, radi se o tome da je našeg Antu, dragovoljca, taj inkriminirani u ime svog organa vlasti, suprotno svim dokumentima koje je imao, kao i zakonima naprosto potjerao u mirovinu, iako je Ante sve udovoljavao da ostane raditi. Na Upravnom sudu Ante je dva puta dobio presudu u svoju korist, ali taj organ i njegov inkriminirani predsjednik, ignorirajući hrvatski sud, nisu poštivali odluku suda pa je Ante ostao penzioner. U tome čak i Sabor ostaje nemoćan te nemoćnone poduzima ništa, iako ima obavezu poduzeti. Istodobno, hrvatsko jesudski sustav postavljen tako da u uvjetima šutnje državnog organa, kao i svih organa koji ga štite, oštećena osoba ne može ama baš ništa, te gubi sva građanska prava, kao i pravo na rad. I opet Ante, u svojoj državi Hrvatskoj, koja ističe „vladavinu prava“ i „pravnu državu“, ostaje bez osnovnih građanskih prava koja su mu zakonom i ustavom zagarantirana.
Primjer 4. Dobar je ovo primjer koji pokazuje da se sve nedaće ove hrvatske države ne dešavaju samo tzv. malom čovjeku, nego i uspješnim poštenim poduzetnicima. Slučaj možete vidjeti u članku Slobodne Dalmacije od 01. veljače 2021., aradi se o Gosp. Franji Pašaliću i njegovoj marini Gruž u Dubrovniku. Bila je to velika investicija od cca. 15 milijuna eura, a marina je svojom ljepotom znatno podigla vrijednost južneLapadske obale koja je inače veoma zapuštena. Tu je cesta koja godišnje poplavi od plime nekoliko puta pa tada nema prolaska njom, a radi poroznog tla i loše gradnje, svako malo se pojave velike rupe koje se onda krpe. Vlast Grada dobila je sredstva iz fondova EUa da sredi tu cestu, koja je povijesno jednosmjerna, a sada bi bila dvosmjerna. E da, ali tu počinje suludi problem i primjer državne i političke agresije i bezakonja. Da ne bude dvojbe, Franjo Pašalić je uspješan i mudar poduzetnik te zdušno podržava izgradnju ceste, ali dva aktera, država i vlast Grada (Dubrovčani svoj grad Dubrovnik nazivaju sa Grad) žele dobrano oštetiti marinu, a sve kao, zaštita javnog interesa. Prava je istina da se radi o gruboj prezentaciji vlasti o političke moći. Odnosno, Vlada Grada samovoljno je postavila trasu ceste, bez obzira što tako postavljena trasa ulazi u prostor državne koncesije koju marina Gruž plaća (time se od marine uzima oko 800 m2). Sasvim logično, marina Gruž traži da joj se taj prostor koncesije kod plaćanja umanji od postojeće površine koju plaća, donosno, da se prostorno obešteti izvan tog prostora planirane ceste. E sad, taj zahtjev država odbija, jer, kao, nju se cesta Grada ne tiče. Istodobno, vlast Grada je svojom političkom moći i snagom lokalne vlasti sebi ishodila svu dokumentaciju za izgradnju ceste, bez obzira što ulazi u prostor koncesije marine. Država pak od toga pere ruke i kaže samo „nagodite se“, te marina Gruž može samo tužbama tražiti svoja prava. Poznajući Grad, cesta će se bez obzira na sve početi graditi, što gradonačelnik javno prijeteći izjavljuje (citat iz „Slobodne Dalmacije“): „Ako se „Laguna trade“nastavi ponašati ovako kako se sada ponaša, Grad Dubrovnik će na sve načine ovog svijeta zaštititi javni interes, a jako će se potruditi zakomplicirati život „Laguna tradu“…“ (Samo da bude jasno, „Laguna trade“ je poduzeće u kojem je marina Gruž kao poduzeće-kćer, tako da „Laguna trade“ nastupa u ime marine u ovom problemu.)
Dakle, kako Grad i Vlada traži, marina Gruž bi morala ustupiti Gradu, bez obeštećenja, zaštitni kanal koji dijeli marinu od ceste (vidi crvenu strjelicu na slici koja označava kanal između ceste i marine), a da marina i nadalje plaća koncesiju za taj prostor koji joj je oduzet, jer to se državu ne tiče, kao što se ni Grada ne tiče koncesija koju marina plaća. Sramotna prezentacije drskosti i moći lokalne i državne vlasti. Nedopustivo!
Treba li ovim primjerima ikakav daljnji komentar?
Ja sam osobno za mirna rješenja, ali za rješenja pozitivna, rješenja razumna, rješenja koja uvažavaju svačija prava, a jako sam protiv svakog nasilja, a posebno me ljuti nasilje koje proizlazi iz državnog i političkog sustava vlasti i moći, jer protiv toga smo se borili u Domovinskom ratu. Zar ćemo sad opet živjeti kao podređeni u svojoj državi? Zato vičem, državo, političari, državna administracijo, svi nivoi te slatke VLASTI i MOĆI, dajte se sredite već jednom!
Gospodo, na najgrublji način kršite zakone koje ste sami donijeli, oduzimate građanima građanska pa i radna prava svojom silom i suprotni zakonima, uništavate ono nejako hrvatsko poduzetništvo od kojeg svi živimo! Kad će te progledati i obratiti se? Sjetite se Gandhyevog izrečenog sedmog svjetskog grijeha, POLITIKA (POLITIČARI) BEZ MORALNIH VRLINA, te konačno budite političari kakve mi, narod, branitelji i dragovoljci, kao i svi ljudi dobre volje od vas očekujemo i tražimo.
Neka nam svima dragi Bog pomogne,
Voli vas sve
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
