By (Intervju s vlasnikom marine Frapa, Fanjom Pašalićem)
Nedavno je na ovom portalu objavljen tekst vezan za prestižnu međunarodnu nagradu „Stvaratelj za stoljeća“, a što nisu objavili Hrvatski mediji. Nije potrebno ponavljati ništa iz tog teksta nego će se u ovom intervjuu pokušati rasvijetliti profil jednog običnog Hrvata, domoljuba, bivšeg gastarbajtera koji se srcem vratio u Hrvatsku i ušao u poduzetništvo.
Mlado hrvatsko poduzetništvo postavlja brojna pitanja i zahtjeve državi, sa različitim ishodom. Svjedoci smo da se poduzetnički uspjeh uglavnom vezuje za onu staru pretvorbu i privatizaciju, a zatim za korupciju pa je loš imidž građana na poduzetnički uspjeh uobičajen. Stoga je pitanje može li se pošteno, vrijedno, moralno, društveno odgovorno, domoljubno uz naporan rad uspjeti u Hrvatskoj, unatoč svemu negativnom što nas okružuje, osnovno je pitanje na koje će se pokušati odgovoriti kroz intervju s gosp. Franjom Pašalićem vlasnikom prestižnih marina Frapa u Rogoznici i Dubrovniku.
Gosp. Franju sam zatekao u marini u njegovom dinamičnom obilasku marine, i obavio kratki razgovor koji prenosim za ovaj portal u cijelosti.
Ja: kao prvo, moje iskrene čestitke na stvarno prestižnoj nagradi „Stvaratelj stoljeća“ Vaše marine Frapa Rogoznica.
FP: Iskreno rečeno ja se ne čudim što smo dobili tako veliko priznanje nakon više od 20 godina u kojima je marina Frapa Rogoznica nagrađivana za uspješan rad. Marina je nagrađivana brojnim nagradama, kako u Hrvatskoj tako i od međunarodnih institucija EU-a i šire.
Ja: Nagrada Vam je uručena 6. prosinca 2023. u Dubrovniku tijekom Trećeg svjetskog kongres poduzetnika u konkurenciji 9 zemalja srednje i jugoistočne Europe. Jeste li samo Vi iz Hrvatske dobili tu nagradu?
FP: Ne dobiveno je iz RH još neko uspješno vođenih firmi, što u ovom nepovoljnom okruženju u Hrvatskoj zaista veseli.
Ja: Možete li nam objasniti kako je uopće do toga došlo?
FP: Vjerujte mi da ni sam ne znam kako je došlo do toga. Sve je to, kako sam obavješten, odradio naš marketing aplicirajući za tu nagradu i predstavljajući Lagunu trade odnosno marinu Frapa kao firmu koja posluje u nautičkom turizmu. Kroz prezentaciju našeg rada i dobivenih nagrada do sada, valjda su zaključili da smo u konkurenciji brojnih poduzeća iz 9 država srednje i istočne Europe zaslužili dobiti nagradu „Stvaratelj za stoljeća“.
Ja: Franjo Pašalić, Hercegovac, ako se ne varam pa kako ste došli do ideje za marinu?
FP: to je tek djelomično točno, jer moj otac jest Hercegovac, ali majka je Bračka, a rodio sam se na Braču i cijeli život u Hrvatskoj proveo sam na Braču uz more, lovio ribu i živio kao sva otočka djeca, uz more i za more. Kada jednom osjetiš ljepotu mora to je onda zauvijek.
Ja: Koliko vidim, osim dva dubrovačka lokalna lista, hrvatski mediji nisu se oglasili na tu hvale vrijednu nagradu. Kako to objašnjavate?
FP: Ne razumijem, kao da ih to ne interesira ona dobra strana hrvatskog poduzetništva. Evo, zatekli ste me sa tim pitanjem pa razmišljam… možda je to jer u ovoj organizaciji nema nekih državnih ustanova i valjda politike koja odlučuje pa zbog toga nema interesa za objavljivanje na državnoj televiziji i medijima. Svakako, čudi me, jer ova dodjela nagrada za uspješnost daje se u ovom djelu srednje i jugoistočne Europe gdje bi svaka država bila ponosna na bilo kakvu nagradu koju dobivaju njihove firme. Zaista ne znam…treba pitati njih…
Ja: Marina Frapa spada u malo i srednje poduzetništvo koje je temelj svake nacionalne ekonomije. To potencira posebnu brigu države. Jeste li Vi, odnosno marina, dobili potrebnu brigu države?
FP: Oprostite teško mi je pričati nešto protiv svoje države, ali iskreno da kažem nisam nažalost. Kao da nikog nije briga kako mi radimo ili kakve imamo probleme u poslovanju. Čudne se stvari događaju i to naročito nakon 2010 godine. Kao da osobe koje vode državu brinu samo za sebe i svoj imidž, ili bolje rečeno za svoju fotelju. Možete zamisliti da nakon toliko dobivenih nagrada što u RH, a također i u EU nitko nije došao u posjetu da vide kako mi i zbog čega stalno dobivamo nagrade. Tu prvenstveno mislim na ministra mora, prometa i infrastrukture, ministra graditeljstva kao i ministra ekologije, a kamoli da se neko upita iz Ministarstva financija, kako tako jedna mala firma sa svojih 600 vezova ostvaruje prihod i dobit u odnosu na državnu firmu ACI sa svojih 6000 vezova !!! Ne bi vise o tome… ima puno ružnih stvari ali neću još govoriti o tome ☹
Ja: Pratim rad i razvoj marine Frapa Rogoznica pa vidim da je marina „kriva“ za razvoj Rogoznice koja je bila mrtvo mjesto na hrvatskoj obali dok se nije pojavila marina. Kako to da ste odlučili graditi marinu baš u Rogoznici?
FP: Posto sam uvijek sanjao da se jednog dana nakon 30 god rada u Njemačkoj vratim u Domovinu, onda sam to i napravio. Još na početku Domovinskog rata započeo sam sa planiranjem obiteljskog povratka vjerujući u osamostaljivanje naše Domovine i raskidanje od komunizma. Pošto sam već 1984. kupio motornu jahtu duzine 15 m to sam ploveći po Jadranu uvidio da bi tu mogao naći svoj budući posao u Domovini. I tako sam u ratu 1991- 1992 god počeo sa traženjem dozvola za gradnju marine. Moji prijatelji u Njemačkoj koji su u to vrijeme počeli ulagati izvan Njemačke otišli su sa poslovanjem u Dubaj i druga mjesta, a ja sam eto došao u hrvatsku ratnu zonu. Smatrali su me da nisam normalan i sa osmjehom mislili da sam prolupao 😊 Ali ne znam, neki ljudski inat i borba protiv nepravde, koja je nanesena našoj zemlji, uradili su svoje i eto me tu…. uh neki ponosni hrvatski patriota !!!
Ja: Sve ste postigli svojim trudom i poduzetničkim odlukama. Jeste li razmišljali da se uključite u privatizaciju kao drugi?
FP: U početku 1991 – 1992 nudilo mi se dosta nekih državnih firmi i to velikih. Bio sam nagovaran da se uključim u privatizaciju. Bilo je dosta prijedloga i ponuda, ali kroz te razgovore sam vidio da se ja ne bi snašao u takvim opcijama. Nije to bilo za mene niti za moj svjetonazor. Pošto nisam do tada radio u državnom sektoru i poznajući takvo umijeće komunističkog žongliranja, odnosno poslovanja, odlučio sam da sam nešto napravim. Htio sam napraviti nešto novo i korisno za svoju Domovinu i hrvatske građane. Iskreno rečeno uspio sam i ponosan sam na to, jer rezultati su stvarno dobri, ne samo financijski nego sam napravio nešto na ponos cijele Hrvatske. Kao što vidite Rogoznica se ubrzano razvija i ljudi ne žele iz nje odlaziti u inozemstvo. Svakako, još je potrebno puno napraviti da mladi obrazovani ljudi dolaze, a ne odlaze.
Ja: Vi ste, kao i grupa poznatih tajkuna 1990. odmah po proglašenju Hrvatske došli u Hrvatsku i počeli s gradnjom marine? Jeste li požalili na toj odluci?
FP: Tada nisam požalio, nego sam bio ponosan na svoj rad i ostvarenje, jer sam smatrao da sam dužan svojoj Domovini pomoći u izgradnji boljeg i uspješnijeg društva. Danas kad me pitate dali bi to ponovio, vjerujte mi ne znam. Nisam zamišljao da će moja domovina biti ovako ekonomski i pravno nesigurna i bez vizije za bolju budućnost naše djece i svih nas. Stalno mi je u glavi bio Njemački sistem, odnos prema zakonu i institucijama, tako da se ni dan danas nisam bas prilagodio ovom našem pogledu, kako prema zakonu, državi i općenito poslovanju. Teško se prilagoditi životu u državi bez sistema i bez ciljeva jer ja sam naučio na red, rad i disciplinu uz poštivanje zakona.
Ja: Mislite li da bi kao poduzetnik, koji je došao iz Njemačke sa kapitalom, ostvarili bolje poduzetničke uspjehe da ste recimo na Baltiku počeli s gradnjom marine?
FP: Ne znam. U jednoj uređenoj pravnoj državi mislim da bi mi bilo lakše. Ovdje kao da se svi više raduju nekom tvom pogrešnom koraku nego uspješnom. Valjda smo takvi narod,,, ne volimo bas uspješne ljude, divimo im se ali i mrzimo ih. Ne znam to objasniti,,, da li je to ljubomora ili neki ostaci komunizma u ovom narodu? Kad samo pomislim koliko vam je mjeseci i godina potrebno za dobiti neku dozvolu….. Ovdje vrijeme, novac i trud kao da nikom ništa ne znače.
Ja: Zanimljivo je da ste sami došli do potrebe društveno odgovornog poslovanja, a koje tek kuca na vrata hrvatskih poduzeća. Što vas je ponukalo na to?
FP: Znam, vidim na stranicama stranih tvrtki kako se razvija društveno odgovorno poslovanje. U Hrvatskoj je tek na početku, ali nije to nikakva umotvorina već logična potreba zajedničkog rada, a ulaganje u opće dobro, ekologiju, ljude, obrazovanje, zajedništvo u svakom smislu uvijek se dvostruko vraća ako imamo imalo razuma. Vidim da je i ACI počeo razvijati svoju stranicu društveno odgovornog poslovanja, što je svakako dobro. Mi sad razvijamo svoju stranicu, ali bez obzira na to marina već dugo ulaže u društvo i ponaša se odgovorno. Dobro surađujemo i sa lokalnom zajednicom a oboje želimo i više ali nas često koče nelogične zakonske odredbe.
Ja: Puno ulažete u energetske projekte. Zašto?
FP: Pa ne treba biti puno pametan da se vidi da je potražnja za energijom svaki dan sve veća i veća. Stoga marina ulaganjem u obnovljive izvore energetike pomaže i prirodi, odnosno pomažemo sami sebi jer mi smo dio prirode. To je ispravno ulaganje u budućnost.
Ja: Znam da ulažete u energetske projekte izvan Hrvatske. Mislite li da će Vam se ulaganja izvan Hrvatske bolje isplatiti nego ulaganja u Hrvatsku?
FP: Moram se nasmijati 😊, kod nas se zna koji „igrači“ mogu doci za 2-3-4 god do dozvola za gradnju, a vi ostali čekajte po 10-15 god. To su stare jugoslavensko-komunističke metode „moji i njihovi“, koje su nažalost prisutne i dan danas. Da, ulažem u BiH, domovinu moga oca i mojih Pašalića, ali ni tamo nije ništa bolje nego je u Hrvatskoj. Balkan!!! Evo pogledajte, nešto nezamislivo u demokraciji je da se na dobivenu koncesiju može od treće osobe dio oduzeti bez bilo ičije suglasnosti. To mi se događa dan danas sa koncesijom marine Frapa u Dubrovniku. Gradske vlasti misle da mogu raditi i oduzimati dio koncesije bez suglasnosti države pa i samog koncesionara i za divno čudo izgleda da mogu. Država moja je dala koncesiju pere ruke od toga i kao, nju se to ne tiče. Balkan !!!
Tako nešto izgleda prisutno je i u BiH, ali ne bi još o tome. Prvo pokušavam mirno i razumno naći rješenje na obostrano zadovoljstvo, a dalje ćemo vidjeti. Radi se o velikoj investiciji u dva Vjetro polja od 184 MW. Investicija je teška preko 250.000.000 €.
Imam najnovije ulaganje tu u Rogoznici za Resort Hotel na cca 100.000 m², što sam od države prije par godina dobio kao strateški projekt. Uvijek isti problem, čekaj, moli, kumi šalji požurnice i opet birokracija pa svom. Imam osjećaj kao da neko ne želi da se u Hrvatskoj nešto lijepo i luksuzno uradi. Oko Frape je 1000 kuca napravljeni bez građevne dozvole, dakle na crno, ali ja radeći po zakonu moram čekati da se neko smiluje da ti da neku potvrdu. I u ovom projektu je ulaganje od cca 250.000.000 €.
Ja: Znam da ulažete u obnovu i razvoj koji nije povezan sa marinom, a niti sa energetskim projektima. Ulažete i u sakralne spomenike i crkve. Zašto to radite ako nemate u tome zaradu?
FP: Pa nije u šoldima sve 😊 ,,, Smatram da dio novca koji zaradiš dužan si uložiti i pomagati za opće dobro. Tu je za mene crkva na prvom mjestu jer znam koliko hrvatskom narodu to znači. Dosta sam pomogao renoviranju crkve u Šujici, mjestu mog oca, u Dračevici na otoku Bracu, mjestu moje majke gdje sam se i rodio, u Šibenskoj županiji, u Mostaru u Glamoču, i drugdje da ne nabrajam.
Ja: Izgradili ste prestižnu marinu Frapa u Dubrovniku, ali ste naišli na velike probleme. Da li Vam je danas žao za tu odluku?
FP: Nije mi žao,,, znam da imam problema sa dubrovačkom politikom, odnosno pojedincima, ali i to će se srediti, jer sam 100% u pravu. Ne mogu oni imati svoje zakone, kao da nisu u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Vidjet ćemo, tako se moglo raditi u komunizmu, ali sve će doci na svoje. Valjda su to naučili od svojih roditelja, koji su dobro znali kako uspjeti u komunizmu. Radim sve po zakonu pa me zato i nije briga da neću dobiti svoja prava, ono sto mi pripada po zakonu.
Ja: I na kraju. Kako vidite razvoj industrije marina, kao i poduzetništva u Hrvatskoj?
FP: Mislim da bi se uglavnom sve marine trebali modernizirati, a to se najviše odnosi na ACI, kako sa infrastrukturom tako isto i sa upravljanje. Ne želim nikog učiti poslovanju, ako to sam ne vide neka nastave tako dalje. Politika ne može zamijeniti menadžment.
Ja: Hvala Vam lijepo i lijepo je znati da u Hrvatskoj ima takvih poduzetnika kao što ste Vi. Dobar ste poticaj za razvoj mladog hrvatskog poduzetništva unatoč brojnim problemima koji su na onoj drugoj, negativnoj strani koja odvraća od poduzetničkih ulaganja.
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
