Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Puno puta smo do sada ćuli kako OMF-ovi dobro rade odnosno postižu velike prinose ulažući naš novac u državne obveznice, dionice ili pak neke druge vrijednosnice. Oni dakle potpuno slobodno odnosno bez ikakve kontrole od strane vlasnika novca (umirovljenici i osiguranici) raspolažu novcem II mirovinskog stupa već gotovo   i svojim upravljanjem našim novcem u njihovim svojim mirovinskim fondovima   godina. Nakupilo se u II mirovinskom stupu od 2002. godine po izvješćima OMF-ova puno novaca tako da ih trenutno na računima imaju negdje oko 100 milijardi kuna. Doduše uz prikazane prinose trebalo bi biti i barem još nekih dvadesetak milijardi kuna više, no o tome nekom drugom zgodom jer sada nije predmet objave.

Kao što već godinama svi koji uplaćujemo u II mirovinski stup na kraju svake godine dobijemo stanje na našem račun koji se vodi pod našim imenom, i koji je ako smo još uvijek osiguranik, svake godine naravno sve veći. Koliko je poznato do sada još nitko od osiguranika ili umirovljenika tijekom svih prethodnih godina nije nikada na kraju godine dobio obavijest da smo nešto i izgubili, a opće je poznato da su mirovinski fondovi izgubili nemali broj milijardi kuna propašću nekih tvrtki u kojima su imali dionice. Kako je moguće da se izgube milijarde npr. u Petrokemija Kutina, Agrokor,  Magma, Ledo, Quaestus fond, Dalekovod, Ingra it. Itd. itd. … a da nitko od ulagača to nije osjetio na svom računu. Odgovor je samo jedan, izvješća koja svake godine dobijemo o stanju „svog“ računa u II mirovinskom stupu naprosto nisu vjerodostojna.

Očito je da netko našim n ovcem koji se nalazi u II mirovinskim stupom radi što god hoće, vjerojatno u nekim slučajevima i svjesno na našu štetu. Da je tako potvrda je u nekim prethodno navedenim tvrtkama koje su redom uredno ispunjavali sve svoje obveze prema poslovnim bankama, onim istima koji su i vlasnici OMF-ova, da bi ti isti OMF-ovi na dionicama tih istih tvrtki izgubili milijarde. Bitno im je dakle bilo sve odraditi po Zakonu pa makar to na kraju bilo i u milijardama kuna na štetu samih OMF-ova odnosno svih nas koji smo im svoj novac uplatili, navodno na „naše račune“. Sama  činjenica da su Martinu Dalić za predsjednicu uprave prihvatili i OMF-ovi kao većinski vlasnici Podravke je pak jasan signal da se politika umiješala tamo gdje joj nije mjesto i to na najgori mogući način. Posebnu uznemirenost sadašnjih i budućih umirovljenika izaziva njena izjava kako svoju ulogu u Agrokoru smatra dobrom referencom za upravljanje Podravkom.

Ako znamo da mirovinski fondovi u Podravci imaju većinskih cca 52% dionica, i uzmemo u obzir poznatu  ulogu Martine Dalić u spomenutom „spašavanju“ Agrokora, onda je to za sadašnje i buduće umirovljenike i više no dovoljno da se usprotivimo njenom imenovanju za predsjednicu uprave. Podravkom trebaju upravljati oni koji su je stvarali i oni koji se u istoj već dokazali svojim sposobnostima, a ne netko koga će političkim diktatom oktroirati politika da provodi njihove interese.

Jasno je što možemo očekivati od Martine Dalić ako nakon „spašavanja“ Agrokora bude „spašavala“ i Podravku, tu mogućnost ni u kom slučaju ne smije isključiti, upravo suprotno.

U Zagrebu, 06.02.2021.

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo