Podjeli
Počelo je s lubenicama, gospođa je min. Berošu ponudila lubenicu, iz protesta što ju ne može prodati, zašto njemu, kad je on zadužen za zdravlje, trebala je Mariću, on je zadužen za sve financije pa i stanje likvidnosti građana.
No min. Beroš donedavni ljubimac nacije, smatra da i on ima pravo na svog nosača cekera.
Lubenicu je na kraju ponio policajac, koji je zadužen za sigurnost, a onda je uletio europarlamentarac s kombijem i rasuo lubenice.
61% Hrvata živi na rubu siromaštva, a Sinčić radi performans s bacanjem hrane, dokaz je da su se izabrani zastupnici odnarodili, rade predstavu za svoju slavu, ili se Sinčić inspirirao lekcijom iz povijesti, kada su Turci odustali od napada, jer su ih branitelji grada gađali preostalim picekima.
Eto svijet je otišao puno naprijed a mi još uvijek nalazimo inspiracije u davnoj povijesti.
Slično je reagirao i Premijer, želi pojačati sigurnost na trgu ispred Vlade.
Nekada su se vladari opasavali zidinama sada će ljudskim osiguranjem, i nema neke velike razlike.
Sve je više nezadovoljnih građana, zna to Plenković, boji se što će biti sljedeće.
No ništa, dok se ne dogodi narod, dok se ne ujedine i oni koji nemaju kome prodati s onima koji nemaju s čime kupiti, i još im se pridruže oni, koji nemaju gdje raditi, neće pomoći nikakvo osiguranje.
Sasvim sigurno tamo neće biti Sinčića, tada će biti s druge strane bedema, raskinuo je on bliska prijateljstva radi svoje platežne moći.
Kako je naglo došla, tako će i naglo proći njegova platonska ljubav s građanima.
Da je Plenković u problemu, vidi se i po tome što nikako da odredi za koga kuca bilo grada Zagreba. Nikako da odluči, tko bi mogao osvojiti srca građana,
u sljedećim izborima za Gradonačelnika.
Strmoglavi pad popularnosti ministra Beroša, upozorava ga da više ne “Cveta cveće u njegovo preduzeće”, bez obzira na naručene ankete, osmjeh na licu sve kiseliji, ruke sve nervoznije.
Teško mu pada apstinencija od zakopčavanja gumbi na sakou, njegovi vicevi sve su prazniji.
Umirovljenicima nije dobro sjela povišica mirovina, mnogo njih, za tu povišicu, nisu mogli platiti niti jednu lubenicu, koje je rasuo Sinčić, za svoju slavu i od sebe napravio obijesnu budalu.
Previše si građana, ove godine, nije si moglo priuštiti lubenicu, previše je djece povučeno za ruku, da brže hodaju, kad bi slučajno naišli s roditeljima uz štand gdje se prodaju.
Teška jesen je već tu, na nama je da se odlučimo hoćemo li biti igrači ili pasivni promatrači, sagnuti glavu u prolazu i reći sebi u bradu:
“to me se ne tiče!”
Dragica Trumbetaš
Podjeli