Akcijske cijene, koje su trenutno najpovoljnije, zapravo predstavljaju jedino smanjenje cijena, dakle ono što su kupci i do sada imali, a rekordna inflacija u Hrvatskoj, koja je najveća među članicama EU, jasno pokazuje da se rast cijena ne može zaustaviti bez intervencije Vlade i HNB-a kao glavnih regulatora tržišta. Jedino koordiniranim i promišljenim pristupom, koji uključuje usklađivanje monetarne i fiskalne politike, te provedbu strukturnih reformi, može se očekivati postizanje ciljane inflacije od 1 do 2% godišnje i time stvaranje uvjeta za održiv gospodarski rast i poboljšanje životnih standarda svih građana.
U borbi protiv inflacije nužna je sinergija kratkoročnih i dugoročnih mjera koje provode Vlada i HNB, dok građanski bojkot može poslužiti kao signal buđenja društvene svijesti. Utjecaj bojkota je ograničen, zapravo minimalan, ako je usmjeren na sve trgovine umjesto ciljano na samo jedan ili nekoliko velikih trgovačkih lanaca. HNB, koristeći svoje monetarne alate poput regulacije kamatnih stopa i kontrole količine novca u optjecaju, može utjecati na smanjenje kreditiranja i, posljedično, prekomjerne potrošnje koja dodatno gura rast cijena. Povećanjem obveznih rezervi i nametanjem viših kamatnih stopa, smanjuje se mogućnost prekomjernog zaduživanja, što može ublažiti inflacijski pritisak, no takve mjere zahtijevaju izuzetnu opreznost kako se ne bi usporio gospodarski rast.
S druge strane, Vlada svojim fiskalnim politikama ima mogućnost izravnog utjecaja na tržište. Smanjenjem poreznog opterećenja, na primjer kroz smanjenje PDV-a na odabrane proizvode, te kroz ciljane subvencije u sektorima poput energetike i poljoprivrede, moguće je utjecati na snižavanje konačnih maloprodajnih cijena. Međutim, mjere poput nametanja kontroliranih cijena osnovnih proizvoda što se upravo provodi su trebale obuhvatiti isključivo veće trgovačke lance, ali su primijenjene i na male trgovine što je dovelo do nejednakog tereta i narušiti će poslovnu održivost manjih specijaliziranih prodajnih mjesta. Takav pristup ne samo da narušava fer tržišnu konkurenciju, nego dodatno otežava situaciju na tržištu, dok za to vrijeme neadekvatna inspekcijska kontrola omogućuje trgovcima čak i da se dogovaraju o neopravdanom podizanju cijena.
Uz navedeno, značajan faktor za rast inflacije predstavlja i skupa državna uprava s velikom birokracijom, čiji neučinkoviti sustavi doprinose promašenim subvencijama i poticajima, osobito u poljoprivredi. Bolje upravljanje proračunskim sredstvima moglo bi osigurati da sredstva ne završavaju u džepovima pojedinaca putem korupcije, već da budu usmjerena prema socijalnim mjerama i poticanju domaće proizvodnje. Time bi se stvorili uvjeti za povećanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, što je ključno za smanjenje ovisnosti o uvozu i postizanje dugoročne ekonomske samodostatnosti.
Sveobuhvatne strukturne reforme usmjerene na povećanje domaće proizvodnje, industrijske aktivnosti i energetske neovisnosti temelj su rješenja koja mogu stvoriti stabilnije uvjete za gospodarski rast. Kontinuirana ulaganja u obrazovanje, digitalizaciju, infrastrukturu i modernizaciju poslovnih procesa temelj su za podizanje produktivnosti i standarda života svih građana. HNB nažalost, baš kao ni Vlada nisu iskoristili krizne COVID 19 godine za nužno poduzimanje odgovarajućih mjera iz svojih nadležnosti što je uz rekordnu inflaciju dovelo do prave anarhije i stihije kroz rast cijena na tržištu, ali i velikog pada domače proizvodnje.
Vlada HDZ-a sa koalicijskim partnerima na čelu sa Andrejom Plenkovićem već treći mandat pokazuje da nije dorasla izazovima koji su pred njima. Plenković je sa Vladom postao najveća prepreka za prosperitet Hrvatske, a kada je netko problem onda nije niti može biti rješenje.
U Zagrebu, 16.02.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof