By Za ucjene koalicijskih partnera milijuni nisu problem, ali je svaki euro više za umirovljenike i dalje nerješiva enigma, jer je kako tvrde, „prevelik trošak“!
Ako je uopće netko vjerovao da u državnom proračunu nema novca, Plenkovićeva Vlada ga je kroz riječi ministra financija u svezi traženja DP-a potpuno razuvjerila, jer novca ima, samo treba znati kada, kako i za koga tražiti. Domovinski pokret, dočekavši trenutak rastuće krize vlasti, je poput drumskog razbojnika ucjenom pritisnuo HDZ, i gle, odjednom se pronađe nekoliko desetaka milijuna eura za njihove „amandmane“.
Kako bi umanjio očitu neugodu koju je DP bez ikakve najave priredio Plenkoviću, ministar financija („tć“) pokušava nemušto objašnjavati kako je to tek „sitnica“ od svega 0,002% BDP-a. Odlično, jer to znači da je nekoliko desetka milijuna eura prava sitnica koju uopće nije teško pronaći u proračunu! Ako je tako, a očito jeste, pitamo ministra gdje su bile te sitnice kada je trebalo pomoći stotinama tisuća umirovljenika koji jedva preživljavaju?
Za umirovljenike nema „sitnih“ milijuna jer se u njihovom slučaju ne mogu iznaći „sitnice“, makar se radilo i o jednom jedinom euru. Kada treba za one koji su izgradili državu onda se nema za njihovu dostojanstveniju mirovinu, pravednije usklađivanje ili za pravu 13. mirovinu? Tada od istog ministra slušamo priče o fiskalnoj odgovornosti, ograničenim mogućnostima proračuna i o tome kako se „iako oni to silno žele ipak ne može preko noći“. Ali kada treba sačuvati saborsku većinu onda se očito sve može! I to doslovno odmah!?
Za što uopće DP traži novac? Između ostalog za oko je zapela stavka od šest milijuna eura za financiranje kupnje vozila obiteljima sa četvero i više djece. To na prvu izgleda kao veoma plemenita ideja koju bi vjerojatno većina podržala, ali u spomenutom traženju DP-a se otvara jedno veoma važno pitanje. Zašto ne traže da se za svih cca 14 tisuća obitelji, koliko ih je u Hrvatskoj sa četvero ili više djece, financira nabava vozila, već traže za samo 1.400 obitelji što je svaka deseta. Tko će odlučivati tko automobil dobiva, a tko ne? Po kojim kriterijima?
Ako je riječ o socijalnoj odnosno demografskoj mjeri kako je DP želi prikazati, kriteriji moraju biti jednaki za sve. Ako nije, kao što vjerojatno i nije, onda je sasvim legitimno pitati je li ovo socijalna politika ili politička trgovina zapakirana u proračunski amandman. Slika funkcioniranja parlamentarne većine je ovakvim igrokazima sve jasnija i jadnija. Ucijeniš partnera koji je u krizi i odmah dobiješ što zaželiš, posebno ako zaprijetiš opstanku većine, ali ako si kojim slučajem umirovljenik, onda izvoli čekati sljedeće usklađivanje.
To što Plenković radi nije odgovorna politika, to je pokazivanje straha i spremnost na sve samo radi održavanje vlasti. Posebno je licemjerno kada oni koji se zaklinju u političku odgovornost pristaju na ucjene partnera čiji pojedinci otvoreno koketiraju sa najcrnjim simbolima ustaštva, fašizma i NDH. Ako je cijena opstanka vlasti gaženje vlastitih načela onda više nije pitanje koliko košta vlast, pitanje je koliko vrijede načela Plenkovića i HDZ-a?
Za održati saborsku većinu nekoliko desetaka milijuna eura nije nikakav problem, siguran sam da bi bilo isto i da je riječ o 100 milijuna, ali kada je riječ o jednom euru za umirovljenike onda je to nerješiva enigma, tada se ne radi o 0,002% BDP-a već o „fiskalnoj odgovornosti“.
BUZ na takvu politiku Vlade neće pristati! Boriti ćemo se svim sredstvima za promjenu!
U Zagrebu, 23. 10. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
