Je li javna nabava u Hrvatskoj „javna kurva“….

Nije osobita nepoznanica za sve prosječne hrvatske građane osim za DORH i SOA-u, da se gotovo sve Javne nabave u Hrvatskoj „dizajniraju“ striktno prema zahtjevima unaprijed odabranih ponuđača. Čak ako bi i prihvatili tu činjenicu kao nešto gotovo pa normalno u hrvatskoj poslovnoj praksi, ono što je krajnje štetno i pogubno po gospodarski razvoj i prateće mu socijalne i društvene implikacije je činjenica da se na ovaj način rade odabiri tehnoloških rješenja koja uništavaju gospodarsku razvojnu komponentu nacionalnog gospodarstva. Naime, ključni dobavljači velikih kompanija u državnom vlasništvu ne samo da su toliko ojačali da preko svojih moćnih političkih poluga u vlasti biraju članove uprava i predsjednike dotičnih društava, već kroz bogate nagrade „ispod stola“ za sve svoje „podupiratelje“ kojima je isključivi interes kako se u četverogodišnjem izbornom ciklusu dobro „podkožiti“, određuju, najčešće pogrešno i štetno, i tehnološku osnovu za razvoj. Zanimljivo je da gotovo svi od strane „države“ delegirani nadležni članovi Uprava poduzeća u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Hrvatske, sa sobom „dovlače“ i nadležne operativce za provedbu postupaka javne nabave i vrlo često ih mijenjaju kad uskrate poslušnost zbog opreza radi mogućeg ulaska u zonu kaznene odgovornosti. U HEP-u je jedan od mnogobrojnih osebujnih članova uprave ostao upamćen po tome što je u svom kratkotrajnom trogodišnjem upravljačkom statusu promijenio čak 3 izvršna direktora nabave gdje su dominirale „poslušne curice“, a imao je običaj sam pisati cijeli tekst tendera za robe koje su mu bile „atraktivne“

Jedan od najzornijih modela razornog djelovanja ovakvih praksi svakodnevno se manifestira u prevažnoj državnoj kompaniji HEP-u, a scena se osobito uskovitla kada se radi o poslovima koji su teški više stotina milijuna kuna, kao što su to nabavka kabela, brojila ili pak trenutno otvoreni javni natječaj za nabavku SN blokova procijenjen na 184.189.500,00 kuna. Natječajnu dokumentaciju su predigli i ponude će dostaviti Brodometalurgija, Brodomerkur i Elcon od proizvođača Končar – AP, ABB, Siemens i Schnaider za naručitelja HEP – ODS. Kako monopolne i oligopolne sheme nisu neka novost za malu i zatvorenu ekonomiju kao što je to Hrvatska, cijena će sasvim izvjesno biti nekoliko promila niža od raspisane od strane „stručnjaka“ iz HEP-a.

Međutim, kada se 14.09. budu otvarale ponude sve će biti „lege artis“ jer će se izabrati najjeftiniji ponuđač koji udovoljava uvjetima natječaja, a suština ovog slučaja je totalno suprotna lijepom „celofan“ pakovanju prezentiranom za opću javnost. Ponuđači će u maniri pravog prijateljskog oligopola, a uz dogovor „ispod stola“ s HEP-om, formirati cijenu koja je veća za cca 60 milijuna od stvarne cijene opreme koja se nudi, jer im je to kroz raspis Natječaja omogućio na svoju štetu sam kupac. Premda je „plijen“ naizgled obilat isti će se podijeliti između političkih mentora, izvođača ove prljave sheme i ponuđača po unaprijed dogovorenim postocima. Ono što je najparadoksalnije je način na koji će se izvući i oprati ovaj veliki novac. Cijela ta operacija biti će obavljena bez ikakve pozornosti kontrolno represivnog aparata, nazovi države Hrvatske.

I onda se mi pitamo zbog čega Hrvatska s ovakvim resursima strelovito pada ka dnu Europske unije, a mladi i obrazovani ljudi u stampedu napuštaju zemlju. Zar državni vladari misle da će hvatanjem župana Posavca zbog „pišljivih“ 10.000 kuna umiriti javnost dok se kapitalci koji su opljačkali zemlju za više stotina milijuna EUR-a i napravili poslovne štete od više milijardi EUR-a baškare u luksuzu. Ne tako davno na javnoj dalekovidnici vrtio se tajni snimak razgovora Josipe Rimac kojoj preko telefona „Sponzor“ poslodavac izražava pohvalu jer za sve što joj je plaćeno ona uredno i „pošteno“ obavi posao, a on nesretnik tvrdi da se razočarao u političare kojima je do sada podijelio preko 6 milijuna EUR-a (Hej znadete li vi koliko je to love 6 milijuna EUR-a), a nisu obavili dogovorene poslove.

Ima li snage i mudrosti u ovoj državi da se u kazneno pravni sustav zemlje konačno uvede i odgovornost za napravljenu poslovnu štetu u slučajevima kao što je gore opisani kada su sve procedure sukladne zakonskim odredbama koje reguliraju postupke javne nabave. Ne tako davno u tisku je objavljena informacija o kaznenoj odgovornosti s epilogom višegodišnjeg utamničenja za premijera države Island koji je sve napravio sukladno propisanim zakonskim procedurama, a njegove odluke su nanijele poslovnu štetu državi. Zato se mladi Hrvati sve više iseljavaju u ove hladne klimatski vrlo neugodne zemlje koje za razliku od države Hrvatske imaju atribut UREĐENA ZEMLJA.

Anđelko Jeličić