By U nedavnom istupu 26.05. 2018.na 18. Općem saboru HDZ, izabrani predsjednik Zajednice poduzetnika i obrtnika HDZ, Ivan Domagoj Milošević obratio se je okupljenima riječima koje su ukazale na gospodarsku sliku RH.
S obzirom na različite tonove oko mnogih pitanja živuće hrvatske stvarnosti, nije se očekivalo da će bilo tko istupiti u završnom dijelu 18. Sabora i prozboriti o najvažnijim pitanjima koja se tiču svih građana RH, a to je gospodarstvo.
Ne štedeći nikoga, Milošević izravno upire prstom u same političare te ih smatra najodgovornijima za trenutnu gospodarsku situaciju u društvu, te kaže: „ Odgovor, ali i odgovornost za naše probleme leži u politici, točnije u ljudima koji politiku kreiraju“.
Milošević ide znatno naprijed razumijevajući društvene odnose koji tvore društvo kao cjelinu i upućuje na državu kao teško promjenjiv birokratizirani aparat nesklon promjenama, a ipak spor i glomazan kad je gospodarski razvoj u pitanju. Drugim riječima, bez promjene državne strukture i smanjena birokratskog aparata nije moguć gospodarski oporavak i zamašnjak ubrzanog svekolikog društvenog napretka.
Posebno se je Milošević osvrnuo na „visoke poreze, sulude kazne“ koji nazaduju vitalnost društvenog poretka i umanjuju vrijednost rada na kojem bi trebalo sve počivati.
„Naša je odgovornost završiti tranziciju, provesti sve reforme koje se godinama odgađaju, te stvoriti uspješno i konkurentno, malo ali fleksibilno tržišno gospodarstvo, na dobrobit svih građana. HDZ ima tu snagu!!“, naglašava Milošević imajući u vidu aktivnosti HDZ do kraja mandata.
Smjelo, uz odobravanje i pljesak prisutnih, odjeknule su riječi koje je Milošević iznio okupljenima „Ulazak u Europsku Uniju bio je naš strateški cilj od vremena, kada je naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman snivao i osnivao našu stranku i državu, ali ne kako bismo samo slijepo slijedili europska pravila i norme, već ravnopravno sjedili za europskim stolom i zagovarali naše nacionalne interese“
Mnogi građani RH sličnog su mišljenja i stava, zajedništvo u EU da, ali bez ravnopravnosti nijedan sustav nije održiv pa tako i sve one težnje mnogih malih zemalja koje su članice EU ili onih koje teže već sutra postati. Osjeća Milošević gdje se nalaze europski problemi i protivi se majorizaciji u europskim okvirima.
Milošević kaže za sebe „Osobno sam euro-realist. Ni mene ne raduju određeni trendovi pa ni određene politike koje se provode u zajednici europskih naroda“.
Europska Unija je na prekretnici, činjenice su da od njenog nastajanja i želje njenih osnivača
Konrada Adenauera, Winstona Churchilla, Roberta Schumana i mnogih drugih, napravljen zaokret prema njenom proširenju, ali uz prisutnost određenih tendencija stvaranja političkih i gospodarskih odnosa koji nisu poželjni u većem broju europskih članica. To je tinjajući prijepor koji razjedinjuje europske vrijednosti, a silnice tih odnosa su prisutne i u RH koja je tek na putu traženja svog europskog identiteta.
Milošević navodi kako se RH nije pripremila za konkurenciju gospodarsku, administrativnu, znanstvenu i obrazovnu. „Ne natječu se samo tvrtke već i vlade“.
„Država je onoliko jaka koliko građani vjeruju u nju“.
Poznata je rimska uzrečica „ubi bene ibi patria“ – „gdje je dobro tamo je domovina“, po kojoj mnogi mladi građani Hrvatske odlaze u inozemstvo i vjerovati je da se jedan broj njih neće više vratiti kako bi radili i podizali svoje obitelji u Hrvatskoj. Da bi se stvorili uvjeti rada, ostanka i prosperiteta potrebne su reforme sada i bez čekanja na koje upire i ukazuje Milošević.
Anđelko Jeličić
