Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Radnice Orljave i Kotke već su zaboravljene. Ostale su same sa svojim problemima. Banke će im ukinuti dozvoljene minuse i imat će problema kako se sačuvati od ovršitelja. Panično traže bilo kakav posao. Par se dana o njima pričalo, izredali se ministri sa svojim pričama o pregovorima koje vode s ulagačima, no sve u svemu veliko ništa. Na kraju spašavaju se sam kako znaš i možeš.
Pošast zvana Propast preselila se na sjever Hrvatske. Varteks koji zapošljava oko 1000 radnika nema za plaću. Isplatili su polovicu za srpanj, sad gledaju što će prodati od nekretnina da bi radnicima dali i drugu polovicu.
Nova kolona ljudi  opet postaju mušterije ovrhovoditelja, od polovice plaće koja nije niti 2000 kuna ne može se namiriti i režije i hrana.
 Država je digla prag siromaštva ispod kojeg je 767 639 umirovljenika i opet nikome ništa. Što je i kome trebaju pragovi koji ne služe ničemu, statistički podatak da se vidi da država prati stanje, a oni koji su odgovorni sliježu ramenima.
Situacija u kojoj su se našli ljudi koji nemaju od čega vratiti dug poslužila je političarima za mudre izjave o svom velikom angažmanu, no sasvim sigurno je da je danas već više ljudi u nevolji nego je bilo onda kada ga oni nisu počeli rješavati.
Guverner Vujčić dao je nekoliko pametnih monologa pred kamerama i za to dobiva plaću od 45 000 kuna s brojnim suradnicima s nešto manje.
Banke iscrpljuju građane do zadnje kune jer banke moraju poslovati s velikom dobiti, u njima se skrase političari koji su izgubili izbore i drugi režimu odani poslušnici.
Sandra Švaljek buntovna političarka koja je podigla glas protiv Milana Bandića utišala se u HNB kao zamjenica guvernera. Šutnja ima cijenu a njezina je oko 5000 eura mjesečno.
Ratnica Sandra uvukla je jezik i zažmirila na oba oka kada su banke preimenovale dug i tako na mala vrata uvele veću kamatu.
Već se sprema sigurno i dobro mjesto za ministra Horvata koji je godinu dana premišljao o Zakonu u obnovi, izludio stradalnike potresa s inzistiranjem na papirima koje oni nisu mogli ishoditi, da bi na kraju sam zaključio da zakon ne valja .
Nakon što je neslavno pao međimurski župan, stranka koja vedri i oblači u Hrvatskoj sprema se Horvata kandidirati na tu poziciju.
Njegovi grijesi bit će zaboravljeni, one koje je spašavao prepušteni sami sebi on debeo i bogat na novoj funkciji u Međimurju gdje se ima još štošta za uništiti.
Stradalnicima potresa godina čekanja manje ili više, njegovih četiri godine na mjestu ministra Gospodarstva upisana više puta u knjigu žalosti za zauvijek preminulim firmama, ali dokazani prijatelj Premijera Plenkovića mora imati solidnu funkciju.
Mali čovjek onaj ispod granice siromaštva može pasti u ponor i onda ga institucije još zatuku, banke mu raspale kamate preko svake mjere, traže povrat duga odmah kada izgubi prihode,
 umjesto da im daju neko vrijeme dok pronađe novi posao ili proda nešto od imovine.
Jučer smo vidjeli primjer na čovjeku koji skuplja plastične boce da bi preživio, pao je s bicikla i teško se ozlijedio, dobio je kaznu od 2300 kuna,
em je ozlijeđen i ne može skupljati boce, em ga čeka kazna koju ne može platiti.
Čovjek je samo htio preživjeti, možda u njegovom kraju nema pučke kuhinje, ali imao je nesreću i pao s bicikla.
Kad ga pogodi jedna nesreća zatuci ga zakonom do kraja, nema milosti.
Na jednom drugom mjestu u Zagorju , institucije razapinju jedno dijete kojemu roditelji brane da nosi masku u školi.
Dijete ne može promijeniti mišljenje svojih roditelja umjesto da institucije pomognu djetetu
njega čekaju zaštitari pred školom.
Sigurno postoji rješenje kako da se zaštiti dijete, na primjer da u tih par metara hodnika  podvornik isprazni od druge djece dok on ne obuje cipele i uđe u razred  gdje se maska ne mora nositi.
Sramite se svi i ministar koji je potegnuo tamo i pravobraniteljica i župan umjesto da pomognete djetetu maltretirate ga i branite mu pravo na školovanje i prijatelje.
Našlo se dijete između roditelja i institucija, na udaru jednih i drugih.
Socijalna služba došla je zbog maske, a do sada nije primijetila ništa sumnjivo, došli su dolijevali još malo ulja u vatru koje šiba dijete sa svih strana.
Gdje su sada psiholozi koji bi stali u obranu djeteta, koji će iz ovog izaći s traumama za cijeli život, morati nastaviti školovanje
kao “crna ovca” u maloj sredini gdje se ništa ne zaboravlja.
Moraju postojati bolja rješenja u ovakvoj situaciji, rješenja moraju naći školovani učitelji i institucije, dijete mora imati utočište i zaklon koji će ga štiti.
Zaštitar i policija sigurno ne doprinose tome,
a bome niti roditelji i prosvjednici koji se skrivaju iza djeteta.
Kad ste se već zaigrali sa starcima koji moraju trpjeti siromaštvo nemate nikakva prava zagorčavati život djeci i taj dječak morat će vračati vaše dugove, zaraditi mirovinu za vojsku ovih umirovljenika koji ne mogu zaraditi za svoju minimalnu mirovinu.
Institucije bi trebale štiti građane od ljudi koji rade “pizdarije,” imati jake filtre za ljude koji rade u institucijama,
na tisuće primjera vidimo da nije tako, najprije treba napraviti psihološku provjeru institucija, pa ih onda poslati na teren među građane djecu i starce.
Svaki dan svjedočimo da su suci korumpirani, policajac dojavljuje mafiji akcije.
Šef policije osuđen da je pokrao sef u vlastitom uredu, advokati pljačkaju starce dosmrtnom ugovorima za uzdržavanje,
 sve to nam ukazuje da im hitno  treba totalna revizija i recepti za ozdravljenje.
Tek zdrave institucije mogu napraviti i normalne odnose u društvu, zaštititi ugrožene, pomoći prevarenima i prije svega, od svakog zla zaštiti djecu.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo