By Podjeli
Zaiskrile oči stare majke,
nije mogla više tugu kriti,
stalno pita svoju tešku sudbu:
Zar rastanak morao se zbiti?
Od bola se nje’no srce slama,
sad starica živi život sama,
živi život, al to život nije,
jer joj suza staro lice mije.
U rukama stalno je krunica,
moli mater, da su dobro dica,
moli tako mnoge duge sate,
da se opet sritno kući vrate.
Uz molitvu zna i zapivati:
“Di ste sada moji mili tići,
di ste sada moji golubići,
stara mati mnogo za vas brine,
dico moja, stra me te tuđine”.
Tad joj suze poteku niz lice,
diže ruke nebu u visine,
pa doziva svoju dragu dicu:
“Vrati mi se doma mili sine,
vrati mi se ćeri moja mila,
da bi mati opet sritna bila”.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Podjeli
