By Podjeli
Dva dana mira i tišine, a onda kanonada postizbornih poruka. Nikad ljući pobjednici i još k tome ” kolosalni”.
Možeš ti zamišljati da si veličina, ali ne možeš sakriti ako imaš kamenčić u cipeli.
Naš Premijer ima tri oštra koja mu paraju tabane i provociraju ga na ispade.
Rukama udara po zamišljenom klaviru, od niskih do visokih tonova sa stankom na sredini, a ne može sakriti da mu je klavir potpuno raštiman.
Klaviru je hitno potrebno štimanje na nove tonove, no on to ne čuje
Navozao se ovih dana, htio je dati svoj doprinos i sada mora progutati gorku istinu i priznati sebi da baš i nije omiljen. U Splitu ni Ćiro ni djeca nisu spasila stvar. Roditeljima nije sjela dobro manipulacija,
a kako kaže Božinović i ne vide novo, od HDZ-A posađeno cvijeće.
Rijeka je uvijek bila svoja i ne nasjeda brzim uletima, ne nasjeda pričama da netko drugi zna bolje i pametnije.
No Zagreb je najboljima točka..
Sada se vidi da radari nisu baždareni u istoj valnoj dužini s građanima.
Katastrofalan loš odabir kandidata za gradonačelnika i još lošijeg koalicijskog partnera.
Analize će pokazati da su umirovljenici grada Zagreba bili presudni
i da su izabrali promjene bez obzira na kratkoročnu prognozu za život, a dugoročni tijek oporavka.
Od ranog jutra pohodili su birališta,
više iz inata nego stvarne vjere da će se nešto iznenada promijeniti.
Pokazali su da se njima ne trguje za svoje interese, Plenković je gadno fulao kad je mislio da će s čovjekom iz Trilja ,
dogovoriti cijenu umirovljenika u Zagrebu.
Žilavo je to i ne može se pregristi i tek će vidjeti koliko će mu to život zagorčati.
Gdje Generalova vojska ostane na bojištu pometna od vlastitog oružja,
tu nikne nova biljka zvana prkos,
a to se lako širi i začas obraste velike površine gdje se uzgajalo neko drugo bilje.
Utopija je bila da će General biti dobar predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, čovjek je u godinama kada se ne čuje kako ti vojska diše, zanesen svojim izmišljenim ratnim zaslugama vratio se u vrijeme kojega više nema.
Diktaturu je zamijenila Demokracija,
koju ako ju zatvoriš u neke čvrste okvire, ispuza iz majušnih rupa gdje su ostala zadnja zrnca snage, prkosa i volje.
Plenković se nadao košari punoj jaja, a dobio je samo mućak. Računao je da Gabričević dovodi Hrelju,
a on je golub na visokoj ,za sada nedostižnoj grani,
na skliskom drvetu.
A trebao bi mu Hrelja, jer svojom “Pirovom pobjedom” u Varaždinu u kokošinjac u Sabor mu dolazi Čačić kao jastreb od kojeg neće imati mira.
Nemirno će spavati ovih dana jer nikada neće znati s koliko će sigurnih ruku jutro osvanuti, hoće li dobiti još jednu
koju mu je na prevaru obećao Gabričević, a ne vlada njome.
Vidi se da mu je zdravlje ozbiljno narušeno, dao je sve od sebe, Sisak mu je bio trn u peti pored već spomenutih kamenčića u cipeli.
Cijelo izborno veće u Sisku je bilo je li – la,
kako se i Škoro izrazio i u zadnjoj minuti Kristina mu je zabila pobjednički gol .
Baš kad je mislio slaviti,
zapela “gvalja” u grlu ,
a tako mu je trebala pobjeda, još jedan grad, koji je izgubio u zadnjoj minuti utakmice.
Ostao je u Splitu netaknuti švedski stol, ni darovi nisu privukli gladne građane,
više nitko ne vjeruje ljudima koji se prema njima ponašaju kao kućnim ljubimcima, pa ih za dobro ponašanje nagrađuju nagradnom konzervom, a ostalo je i flaša neotvorenog šampanjca.
Malo je razloga za miran san ,
a postizborne poruke pokazuju kako je načeta statika nekad moćne tvrđave HDZ-A.
Veliki gradovi su rekli svoje, a ugodan povjetarac širi se dalje, bahatost gubi na snazi, naš Premijer više ne može biti siguran da je u Zagrebu doma,
Zagrepčani su mu rekli da ga ne poznaju kao prijatelja svoga,
niti njega ni njegove pajdaše .
Dragi umirovljenici bit će još “dana za megdana”, pred nama je vrijeme u kojem moramo ustati iz blata u koje su nas gurnuli samoživi egoistični ljudi, otresti blato i krenuti dalje.
Pokažimo žilavost i hrabrost, više nemamo što izgubiti, sve su nam već uzeli,
novac i dostojanstvo, ali nisu slomili ponos.
Ponos je ona iskra koja stvara snagu i kad mislimo da je više nema.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
