By Što stoji iza HEP-ove invazije na medijski oglasni prostor u Lijepoj našoj. Zanimljivo da je najzamjenjivanije rukovodno mjesto – direktor Sektora marketinga, Sektor koji formalno stoji iza svih trošenja novaca za oglašavanje. To je mjesto gdje je profluktuiralo najviše HEP-ovih uhljeba, redom postavljanih od strane Predsjednika uprave. Jedino je Čačićev kadar Ivica Žigić na mjestu direktora Sektora za korporativne komunikacije ostao netaknut, a preko njega se uplaćuju višemilijunski iznosi za sponzoriranje raznih sportskih klubova. Inače poznata je tehnologija rada kod gotovo svih sportskih društava po kojoj se honorira i do 30% donesenog iznosa svatko onaj tko osigura sredstva društvu.
Zbog čega je toliko u fokusu svih Predsjednika uprave upravo ovaj naizgled marginalan Sektor koji je uspostavljen u ovoj formi tek nakon što je Čačićeva ekipa prigrabila sve pozicije moći u HEP-u.
Kakve se poruke šalju preko hrvatske dalekovidnice građanima i kakve koristi od toga ima HEP. Da li postoji bilo kakav elaborat – studija opravdanosti, kojom se opravdava odljev od više stotina milijuna kuna u markentinške aktivnosti? Je li ovaj medijski tsunami dizajniran kao osobna promocija neunčikovite uprave na čelu s političkim administrativcem dipl. pravnikom Franom Barbarićem i njegovim pokušajem produljenja mandata koji ovih dana dolazi pred vladinu provjeru?
Zbog čega Frane Barbarić troši stotine milijuna na marketinško oglašavanje, da bi u maniri starih komunista na partijskim kongresima plasirao hvalospjeve o svom „uspješnom vođenju“ kompanije. Interesantno je da HEP ima u svom portfelju društvo Opskrba d.o.o. koje je jedino u HEP-ovoj grupaciji izloženo tržišnoj utakmici kroz prodaju električne energije i bilo bi prirodno da marketinški nastupa kroz promicanje svog konkurentnog i jeftinog proizvoda, međutim to je izostalo?
HEP-ov Paradoks se osobito ogleda u činjenici da je medijska kampanja fokusirana uglavnom na čistu, obnovljivu zelenu energiju, a ista ta HNS-ova ekipa koja je osmislila Sektor marketinga, kao prvi značajniji zahvat u organizacijsku strukturu društva, bilo je rasformiranje društva „HEP- obnovljivi izvori d.o.o.“ s vrlo kompetentnim kadrom predvođenim s dva doktora elektrotehnike na čelu istog. I da paradoks bude još veći na HEP-ovim službenim stranicama nalazi se trajni oglas „Obavijest o zahtjevu za iskazivanje interesa“ kojim se pozivaju sve pravne i fizičke osobe koje raspolažu sa zemljišnom plohom ne manjom od 100 000 m2, sunčanom elektranom ne manjom od 2 MW, hidroelektranom ne manjom od 1 MW, te vjetroelektranom nespecificirane snage s ne manje od 2.500 sati izmjerenog vjetra godišnje (inače, mala Crna Gora radi solarnu elektranu „Briska gora“ na lokaciji od 9.255.000 m2 snage 262MW). HEP ovim oglasom iskazuje interes za kupovinu navedenih projekata ako je za iste ishođena minimalno lokacijska dozvola. Žalosno je i bestidno od strane Uprave rasipati stručne i financijske resurse na ovako beznačajne i suboptimalne proizvodne kapacitete u isto vrijeme dok više od 2.000 visokoobrazovanih HEP-ovaca od kojih preko 200 s magistarskim i doktorskim titulama, besposleno luta po nepreglednim hodnicima ove kompanije i ne čini gotovo ništa da pokrene makar jedan ozbiljniji energetski projekt koji bi bio makar supstitucija postojećim termoelektranama koje se moraju zbog dotrajalosti ugasiti. Naglašavamo da Hrvatska trenutno zadovoljava tek cca 60% domaće potrošnje s ukupno raspoloživih HEP-ovih 3.536 MW instaliranih kapaciteta uključujući i 348 MW hrvatskog dijela nuklearke Krško, te 570 MW vjetroelektrana koje su uglavnom u vlasništvu privatnih poduzetnika, a što Hrvatsku pozicionira na posljednje mjesto u Europi po pokrivenosti potrošnje proizvodnjom. Bez namjere da se umanjuje značaj svakog MW proizvodnih kapaciteta, ne može se s nekoliko promila dodatno uvećanih kapaciteta s kupljenim minielektranama riješiti postojeće stanje, a osobito ne uklopiti u tek usvojenu „Strategiju energetskog razvoja RH do 2030. god.“ prema kojoj se u jednom scenariju treba sagraditi 1.522 MW, a prema drugom 2.063 MW dodatnih proizvodnih kapaciteta.
Zanimljivo je da je HEP-ovo rasformirano društvo „HEP-Obnovljivi izvori“ pokrenulo projekt vjetroelektrane „Krš Pađene“ pa je na krajnje zakulisni način u ovaj projekt vlasnički uvučen austrijski investicijski fond nakon što mu je čudnim kanalima iz HEP-a doturena skupo plaćena i teškom mukom ishodovana dokumentacija (bilo bi zanimljivo istražiti ulagače u ovaj fond). Ovaj fond je prodao lokaciju Pađene notornom Bašić Lageru nakon što je 2012. godin e na vlast došla SDP-ova koalicija, a u kuloarima se uz ovu transakciju vezivalo i ime pok. Kreše Milanovića.
Hoće li politička vrhuška koja je po političkom, a ne po stručnom principu postavila menadžment u ovu prevažnu državnu tvrtku „popiti“ ove preskupe poruke koje po principu „usta moja hvalite me“ šalje svojim gospodarima, te tako obilježiti jubilarnu HEP-ovu 125. godišnjicu, ili će ih možda netko od utjecaja na opću javnost razobličiti i ogoliti, a za to ima argumenata na pretek, a mi navodimo samo neke od njih:
- Korupcija u javnoj nabavi
- Trošenje enormnih suma novca na razvrat i bakanalije vodećih ljudi
- Investicije bez ekonomske podloge samo na osnovi intuitivne procjene managementa
- Zapošljavanje stotina nepotrebnih i nestručnih uhljeba koji se ne mogu nigdje zaposliti na tržištu rada od kojih većina ima ili nepotrebne ili lažne diplome.
- Ljudi na ključnim pozicijama s kupljenim diplomama, najčešće prometnog fakulteta
- Totalna marginalizacija struke i stručnih ljudi
- Tehnološka zaostalost
- Poslovno neodgovorno i štetno kreiranje knjigovodstvenih izvješća što je dugoročno pogubno za zdravo poslovanje. Stoga rejting agencije drže HEP u investicijskom smeću, a što posljedično značajno poskupljuje cijenu kapitala odnosno cijenu eventualne realizacije kapitalnih investicija.
Na osnovi svega iznesenog ne može a da se ne postavi pitanje zbog čega je ekipi na čelu s političkim aparatčikom hvarske provenijencije Franom Barbarićem, povjereno da bude čelni čovjek i baštinik 125 godišnje povijesti ove najveće nacionalne kompanije iako se na otvoreni natječaj za izbor članova uprave javilo preko 70 kandidata od kojih bi većina izabranih bili duboko na dnu liste da je odabir radio eventualni vlasnik ili osoba koja ima i zrno srama i odgovornosti prema hrvatskom puku?
Zbog čega vlada ništa ne poduzima u vezi stanja u ovoj prevažnoj državnoj tvrtki. Zanimljivo je da je svim ključnim ljudima u ozbiljnim državama u glavnom fokusu energetika, a kod nas je to povjereno arogantnom i nekompetentnom ekonomisti opterećenom brojnim aferama koji nema niti jednog ozbiljnog suradnika koji nešto zna o energetici. Nažalost i osobe koje sigurno imaju nesporno stručno znanje, a kojima je povjereno vođenje Nadzornog odbora ništa nisu napravile da se makar zaustavi daljnja devastacija ove tvrtke.
Postavili smo jako puno pitanja u ovom tekstu koja traže odgovore. Koji i čiji interesi se kriju iza postavljenih pitanja i s kolikim količinama novca te u korist kojih osoba se ostvaruju ove poslovne patologije HEP-a. Možda odgovori na ova pitanja leže u ladicama SOA-e i DORH-a, a da li će ikada izaći na svjetlo dana to ovisi o nama?
Anđelko Jeličić
