By Pogledamo li s politološkog rakursa današnju strukturu Sabora, vidimo da u njemu dominira duh dvojice prvaka svojih ideologija zajednički i skriveno prožetih sotonizmom i okultizmom. Irca Edmunda Burkea i Nijemca Karla Marxa. Naravno da većina političara i zastupnika toga nije svjesna pa poput papiga ponavljaju da su „Socijaldemokrati,“ a ovi sa suprotne strane da su „Konzervativci, a da pritom nemaju pojma koja podloga i političko vrelo je u tim strujama. Ili što je još gore uopće ne žele znati što u biti zagovaraju i zastupaju.
Te se ideologije nisu mogle provesti dok se ne uspostavi politička pozornica s parlamentarnom blebetaonicom za kojom se u demokratskim parlamentarnim sustavima kao donose zakoni. Ne treba ponavljati kako je masonerija i pridruženi okultisti odradila Francusku revoluciju, te kako je „demokracija“ proširena diljem svijeta a kraljevstva u većini europskih država ukinuta.
U tom konceptu stvaranja svenarodne tzv. demokracije bila je potrebna nekakva svenarodna stranačka mantra kojom bi masa birača postala podatna visoko organiziranoj masoneriji, te poslužila za provedbu bezbožje i sekularne države koje su danas u cijelome svijetu, osim nekoliko islamskih koje su od tog vida nevidljive okupacije izuzete. Zanimljivo je da masonerija u svojem inženjeringu neupućenima preko nevidljivih vazala ponudi tzv. ljevicu, laburiste, ili socijaldemokrate – stranke postavljene na komunističkoj bezbožnoj doktrini i tzv. desnicu ili republikance, negdje narodnjake ili pučane, suprotne toj ljevici.
Tada se naivni birači okupljaju oko tih ponuđenih opcija svađajući se i uz fizičke obračune i medijska sučeljavanja lobiraju kao za neku svoju viziju i opciju kojom će neka država krenuti. Hrvatska je jedna od rijetkih država koja je imala svoju vlastitu političku misao i doktrinu jedne od najstarijih hrvatskih stranaka – Stranke prava. No ta stranka je poodavno još krajem devetnaestoga stoljeća naciljana od mađarske i hrvatske masonerije koja je u redove pravaša među vodstvo ubacila svoje masone s F. Folnegovićem na čelu, koji su uspjeli razbiti jezgru te hrvatske stranke, a od koje ona nije oporavljena do današnjih dana. Danas je većina ostatka ostataka te stranke premrežena sa „light“ masonerijom – rotarijancima i lionsima.
Najekstremniji slučaj takvog političkog glavinjanja je gotovo ratnički poklič Ruže Tomašić koja je s pravaškom opcijom ušla u Europarlament, da bi to pravaštvo kasnije popljuvala i proglasila mrtvim, priklanjajući se Konzervativizmu mada ni sama ne zna što to jest. Naravno da su se ionako zagubljeni i politički nezreli pravaši iznenadili, a neki i jedva to dočekali tvrdeći da je Tomašić bila „kukavičje jaje.“
No vratimo se na dvojac bez vidljivog kormilara Burkea i Marxa koji su zapravo pobornici gotovo iste ezoterijske i masonizirane družine za koje su i proveli dvije ideološke struje te ih je razgranata masonska infrastruktura raširila svijetom postavljajući termine „Konzervativan“ kao nešto desno i tradicijsko, ali s nekim otmjenim i protu-“ognjištarskim“ nabojem koji umjereno voli svoju domovinu, ali počiva na nekakvoj plivajućoj desnoj opciji koja politički klizi do nekakvog centra što je često biračima nerazumljivo.
Na drugu stranu Marxov komunizam koji korespondira s engleskim „Fabijanistima“ i kasnijim Socijalistima, uzrokovao je stotine miljuna mrtvih diljem svijeta te uspostavio brojne totalitarne komunističke režime koji poput kineskog komunizma traje i danas. Te se političke stranke diljem svijeta busaju da su humani, da zagovaraju ljudska prava, brigu za radništvo i slične frazetine, a znamo da su najbogatije kapitalističke obitelji Rockefellera, Rothschilda, Astora i dr. zapravo najveći komunisti jer im je svima temelj protubožje ezoterijsko masonstvo i okultizam.
Teško je običnome i neupućenom biraču koji po automatizmu i bez razmišljanja daje glas tzv. desnoj opciji ne znajući da su čelnici te stranke pod ucjenom, ili masno plaćeni na stranim računima, dok niže rangirani političari imaju mrvice i sitne privilegije, ovi s vrha upravljaju stranačkom mašinerijom gdje svjedočimo da se nitko ne usuđuje suprotstaviti se. Tako na relativno lak način gotovo sve važnije i parlamentarne stranke bivaju zahvaćene ovom masonskom mrežom koja ne daje mogućnost nikakvog odlučivanja, samostalnih ideja koje bi polučile dobro za narod iste države.
Tada neinformirani poskakuju, pjene se, te se iščuđuju kako HDZ, s Pupovcem, kako Marakeš, pa Istanbulska, tko je dopustio istospolne i ine zakone protiv volje većine, a većina novinara decenijama dipli protiv “Žikinih dinastija, velikosrba i ostalih laži i budalaština koje sa stvarnošću nemaju veze. U slučaju Hrvatske stvar je u politici i diplomaciji toliko masonizirana da ljudi bukvalno u Božjem neznanju ne znaju kako se zove država u kojoj žive i hoće li migranti sutra ući u Sabor tražeći prava kao legitimna manjina.
Nedavno je u javnost prvi puta istupio putem medija i namještene aferice oko nekih ucjena mason Nikica Gabrić koji zavodi neupućene Hrvate kako je on šef i glavni meštar masona, što naravno s istinom nema nikakve veze. On pripada loži hrvatskog Orijenta s maticom u Parizu, a koja pripada francuskoj masoneriji lijeve provenijencije, koja u svjetskim razmjerima nema posebno važan značaj, te bi im u Dalmaciji rekli da prave dobre “Marende“ i veselice. Prava struktura Škotskog obreda anglo masonerije je nevidljiva, nepoznata i vjerojatno neće istupati u javnosti, jer je vjerojatno u Hrvatskoj na snazi neka doktrina opreza zbog jako neugodnih iskustava u bližoj povijesti kada je razjarena masa s ulice znala razoriti ložu ili ih medijski razotkriti da je koncem 19. st u Zagrebu nastala bježanija iz nekih loža, radi javnoga sramoćenja.
Hrvatima je bitno razumjeti da sve stranke koje se uzdignu, potom brojni pojedinci bivaju uvučeni u tu svjetsku mrežu masoniziranih vazala od kojih mnogi djeluju kao tzv. masoni bez pregače što trenutno u našoj zemlji pričinjava veliku štetu i problem. Kako u gospodarstvu, tako i politici, gdje se ubrzanim tempom Hrvatska razmontira i svodi na gabarite poput obične kolonije na kraju svijeta. To se najbolje vidi u masonskom izrugivanju Hrvatima najmržim simbolima pod kojima je i napravljen genocid na križnome putu, potom potenciranje tenzija u Vukovaru i permanentnim produciranjem i veličanjem nekog srpskog i romskog pitanja i problema.
To je tipičan rukopis masonerije i svi alati su u svijetu već davno poznati, a većini Hrvata su to i dalje samo teorije zavjere dok nam se sama Država ne pretvori u jednu veliku teoriju uzaludnih jecaja.
Tekst: Smiljan Strihić
Ilustracija: Elvis Duspara / pixabay / wikimedia
