By Iako službena izborna kampanja još nije ni počela neki događaji posljednjih dana stavili su u prvi plan Plenkovićevog ministra zaštite okoliša i energetika Tomislava Ćorića, koji je ujedno na čelu izbornog stožera HDZ-a. Bura oko njega digla se prije svega otkrićem da on, odnosno Vlada tajno kontrolira komunikacije novinara zainteresiranih za otkrivanje odnosa između INE i mađarskog MOL-a i Vladinog udjela u toj gospodarski, energetski i financijski osjetljivoj temi.
Treba podsjetiti da je cijelu priču započela Račanova Vlada koja je početkom 2000. godine prodala MOL-u 25 posto plus jedne dionice strateške hrvatske kompanija za smiješnu svotu od 505 milijuna dolara, što je tada vrijedilo najmanje deset puta više. Trakavica se nastavila s Vladom Ive Sanadera i njegovim koruptivnim odnosom s MOL-om zbog čega je zavšio na sudu, da bi se u najnovijoj epizodi otkrilo kako sadašnja Vlada Andreja Plenkovića, odnosno njegov ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić izdaje nacionalne gospodarske interese usmjeravanjem nafte s hrvatskih crpilišta u mađarsku rafineriju umjesto u Sisak i Rijeku. Po tajnom Memorandumu o razumijevanju sklopljenom 2018. godine od početka ove godine s hrvatskih nalazišta nafte preko JANAF-a izvezeno je 247 tona nafte u mađarsku rafineriju, dok se istodobno nastavlja agonija refinerije u Sisku s njezinim zatvaranjem kao krajnjim ishodom. Taj Memorandum potpisao je uz predstavnike MOL-a INE i JANAFa- i ministar Tomislav Ćorić, u posljednje vrijeme osobito istureni i favorizirani ministar Plenkovićeve Vlade.
Ministar Tomislav Ćorić već je dosad umiješan u niz korupcijskih, krminalnih i klijentelističkih afera, kao što su uostalom bili umiješani i 15-oro sminjenih ministara Plenbkovićeve Vlade, ali sve te Ćorićeve afere zasad po svemu sudeći nimalo ne ugrožavaju njegov favoriziran položaj u Vladi. Lista sumnjivih poteza i promašaja u njegovoj nadležnosti je duga, a gotovo na dnevnoj bazi otkrivaju se nove koruptivne afere kao što je i ova s izvozom hrvatske nafte u Mađarsku. Treba podsjetiti da je on bio prokurist u tvrtki bez zaposlenih svoje žene Dubravke Sinčić koja je prihodovala nekoliko stotina tisuća kuna uz minimalan plaćeni porez. U klasičnom sukobu interesa Tomislav Ćorić instalirao je svoga kuma Petra Sprćića za člana uprave HEP-a. Međutim svoju bahatost i nepoštivanje općih društvenih normi, a ne samo zakona Tomislav Ćorić kontinuirano pokazuje u već dobro poznatom slučaju protuzakonito imenovane ravnateljice Nacionalnog parka Krka svoje ljubimice Nelle Slavice koja je u trenutku imenovanja imala dvije stranačke iskaznice. I Upravni sud u Splitu i Državni inspektorat presudili su da je Nella Slavica protupropisno postavljena na tu funkciju nasuprot protukandidatkinji i braniteljici Ljiljani Zmijanović koja je imala stručne kvalifikacije za ravnateljicu.
Nedavno je zbog jedne eksplozivne “paštete” pronađene kod Hidroelektrane Dubrovnik umirovljeni general Miljenko Filipović kao dužnosnik HEP-a koji je u resoru Tomislava Ćorića predložio plan razminiranja već razminiranog područja u vrijednosti od 100 milijuna kuna.. Posebna je priča s vjetroelektranama koje također spadaju pod energetski resor ministra Ćorića. Iako Hrvatska u vodnom bogatstvu ima mogućnost povećanja proizvodnje čiste energije gradnjom novih elektrana, pa je štoviše Milanovićeva Vlada za tu svrhu enormno poskupjela električnu energiju stanovništvu, Ćorićevo ministarstvo favorizira mnogo skuplju proizvodnju energije gradnjom vjetroelektrana gdje je zagarantirana cijena megavata struje za 40 eura viša od postojeće cijene bazne energije. Proizvodnja bazne energije zasniva se u Hrvatskoj i na hidroelektranama, ali one nisu u poticajnom režimu kao što su vjetroelektrane. U to je umiješan i Goran Granić bivši direktor Instituta Hrvoje Požar, koji po potrebi tog lobija producira planove u skladu s preporučenim europskim standardima. Pri svemu tome se ne spominje uloga koju su u ovom slučaju odigrali kao krakovi korupcijske hobotnice bivši premijer Zoran Milanović i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak koji su povećali kvote za poticanje obnovljivih izvora energije. U tu priču s vjetroelektranama uklapa se najnoviji slučaj bivše gradonačelnice Knina i državna tajnica Josipa Rimac.
Ključno je pitanje zašto pored niza afera u koje je dosad bio uključen Tomislav Ćorić premijer Andrej Plenković ne poduzima ništa protiv svojeg ministra. Odgovor je vrlo jadnostavan. Tomislav Ćorić je na čelu resora koji upravlja javnim poduzećima, čija neiskorištena prihod iznoisi oko 40 milijardi kuna. Pod njegov resor spadaju: HOPS d.o.o. (direktor Tomislav Plavšić), HEP d.d.(direktor Frane Barbarić), INA (direktor Sandor Fasimor), JANAF d.d.(direktor Dragan Kovačević), HERA (direktor Tomislav Jurković), PLINACRO d.o.o. (direktor Ivica Arar). Kako funkcionira njegov resor najbolje je ilustrirati svježim podatkom o cijeni benzina. U doba kad je zbog gospodarske krize barel nafte na svjetskom tržištu pao na 12 dolara, pa čak i niže hrvatski građani plaćaju litru benzina skuplje nego kad je taj isti barel koštao 145 dolara. Uz to on je umiješan u moćni energetski lobi na čelu s Prvim plinarskim društvom kao ekskluzivnim uvoznikom ruskog plina s ambicijama da taj posao u cilju povećanja ruskog poslovnog utjecaja u Hrvatskoj širi. Odgovor na pitanje zašto preko svih tih dosadašnjih poteza Tomislava Ćorića koje su dovoljan razlog za njegovu smjenu premijer Andrej Plenković prelazi vjerojatnose nalazi u činjenici da premijer lukavo čaka pravi trenutak da to i učini. Ne treba zaboraviti da je Tomislava Ćorića u politiku instalirao kod Tomislava Karmarka tada svemoćni Milijan Brkić koji je praktički smijenio samog Karamarka. Milijan Brkić je izgubio bitku s prefriganim briselskim birokratom, a otkrivanjem novih afera tu bitku očito gubi i Tomislav Ćorić, osim ako on sa svojom pozadinskom logistikom na određeni način kontrolira samog premijera. U jednoj ranijoj prilici kad je trebalo smijeniti jednog dužnosnika HEP-a Tomislav Ćorić je premijeru odrešito rekao “ili on ili ja”, pa je Andrej Plenković ustuknuo.
Vjekoslav Krsnik
