By Dana 23. ožujka 2020. godine Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (dalje: MZOE) kojem je na čelu Tomislav Ćorić pokrenulo je javno savjetovanje o tri uredbe i jednom pravilniku iz područja energetike. Posebno je značajan prijedlog Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija (dalje Uredba).
Temeljem Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji uvode se državne potpore za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija. Za elektrane snage veće od 500 kW radi se o dodjeli tržišne premije a za elektrane snage manje od 500 kW radi se o otkupu sa zajamčenom cijenom (nešto slično dosadašnjem modelu otkupa).
Uredba predlaže da se u razdoblju 2020. – 2022. godine dodjele potpore za elektrane ukupne snage 2.255 MW. Od toga na velike elektrane (>500 kW) otpada oko 89% snage. Zato ćemo se koncentrirati na njihove potpore, tj. tržišnu premiju.
Prethodno treba upozoriti da se radi o golemoj snazi elektrana za koje se traže potpore. Radi usporedbe, godišnja opterećenja elektroenergetskog sustava RH rijetko prelaze 3.000 MW, a minimalna opterećenja iznose oko 1.400 MW. A u Republici Hrvatskoj imamo instalirano oko 2.000 MW snage u hidroelektranama (obnovljivi izvor), suvlasnici smo 50% nuklearne elektrane Krško (330 MW snage) koja je sa stanovišta štetnih emisija jednako vrijedna kao i obnovljivi izvori energije, .. HEP raspolaže visokoučinkovitom kogeneracijom snage 100 MW, a u izgradnji visokoučinkoviti blok EL TO Zagreb snage 140 MW. I na kraju, u pogonu je još oko 765 MW obnovljivih izvora u sustavu poticaja, koji temeljem ranije potpisanih ugovora sa Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE) imaju zajamčenu (ekstremno visoku) otkupnu cijenu. Tu se pretežno radi o vjetroelektranama.
Uredba se poziva na Strategiju energetskog Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu (NN 25/20). Međutim, nevjerojatno je da MZOE odnosno ministar Čorić ne uvažava sadašnje stanje u RH koja se bori sa pandemijom CORONA virusa ali i sa posljedicama potresa u Zagrebu.
Radi se o ovome. Pojednostavljeno, tržišna premija je razlika između tržišne (burzovne) cijene električne energije i odobrene referentne cijene proizvodnje za pojedinu tehnologiju. Kada je tržišna cijena niža od referentne cijene proizvodnje ne isplaćuje se premija. To zvuči dobro, ali u realnosti je situacija drugačija. Cijene električne energije (ali i drugih oblika energije) su trenutačno izuzetno niske. Zbog zamiranja privrednih aktivnosti u Europi ali i čitavom svijetu ne treba tako brzo očekivati njihov porast. To znači da će se u RH pojaviti potrebe za značajnim tržišnim premijama koje će morati podmiriti potrošači električne energije. A što to znači u uvjetima borbe sa epidemijom ali i u vremenu nakon toga ne treba ni spominjati. Jasno je da vrijeme oporavka ne može biti brzo kao što bi svi željeli.
Jedna od posljedica epidemije bit će smanjenje potrošnje električne energije iako je teško reći za koliko.
Realizacija predložene kvote od 2.250 MW novih elektrana izvršit će i ”pritisak” na značajno jačanje prijenosne/distribucijske mreže što zahtijeva povećanje tarifa za mrežu (koje su pomalo začuđujuće smanjene od 1.1.2019. g., i ovoj je mjeri „kumovao“ ministar Ćorić)). Ovaj zaključak posebno vrijedi zbog toga što u kvoti dominiraju vjetroelektrane i solarne elektrane koje su tzv. fluktuirajući izvori čiji je rad teško planirati što postavlja složene zadatke pred operatore prijenosnog/distribucijskog sustava, to znači potrebu za dodatnim investicijama.
Nevjerojatno je da se kvota u tolikoj mjeri oslanja na ” nestabilne” vjetroelektrane i solarne elektrane a ne predviđa potpore za elektrane na biomasu veće snage od 5 MW kao niti za visokoučinkovita kogeneracijska postrojenja. Obaviješteni krugovi u energetici smatraju da je to rezultat djelovanja interesnih skupina u području vjetroelektrana i solarnih elektrana.
Dakle, ova Uredba prijeti velikim udarom na džepove potrošača u situaciji kada radnici masovno dobivaju otkaze zbog krize, kada se sve više piše o smanjivanju plaća u javnom sektoru! Da li je ministar svjestan posljedica Uredbe?
MZOE će vjerojatno braniti Uredbu stavovima EK, tzv. Green Deal-om. Ali i taj plan je nastao prije pandemije. U inozemnim medijima sve više se izražava skepsa u realnost njegove provedbe u zacrtanim rokovima. Ne govori se o odustajanju nego prilagodbi stvarnosti. U tom smislu bi Vlada RH treba preispitati predloženu Uredbu te ju ekonomski valorizirati, kao i Strategiju.
Na kraju postavljaju se dva pitanja:
- Zašto se Vlada opredijelila za novi oblik davanja državnih potpora obnovljivim izvorima energije (to nije učinjeno za visokoučinkovitu kogeneraciju)? Eminentni energetski stručnjaci dr.sc. Julije Domac, savjetnik za energetiku predsjednika države i dr.sc. Goran Granić, donedavni ravnatelj Energetskog instituta ”Hrvoje Požar” zastupali su stav da umjesto poticanja tržišnom premijom obnovljive izvore treba uputiti na tržište što se uvijek pokazalo kao najbolja opcija.
- Zašto je MZOE dao samo dva tjedna za javno savjetovanje u sadašnjoj situaciji? Zar to ne ukazuje na nešto sumnjivo?
Anđelko Jeličić
