Je li za HEP optika politike uvijek jača od optike struke???

Prije par dana u sklopu saborske rasprave o tržištu električne energije jedan od najgorljivijih zastupnika vladajućih Josip Borić, branio je HEP-ov sadašnji menadžment tvrdeći da ova kompanija u svojoj povijesti nikad nije bila uspješnija i tako se pridružio predsjedniku uprave HEP-a Frani Barbariću koji nas preko najčitanijih hrvatskih glasila svaki tjedan bar jedanput po onoj narodnoj „usta moja hvalite me“ obavještava da je ova kompanija pod njegovim vodstvom super uspješna. Za ove samopohvale u budžetu HEP-a rezervira se i potroši približno 150 milijuna kuna godišnje. Ima se, može se. Bestidno je to da se ovi članci besramno plasiraju uz posredovanje stručnih specijalističkih novinara koji znaju da je stvarna slika ove nacionalne kompanije sasvim drugačija, ali slijedeći onu poznatu devizu za preživljavanje u Hrvatskoj „svašta radit za pošteno živjet“ donekle ih treba i razumjeti. Ako bi pravi analitičar „proguglao“ sve članke dotičnih novinara o HEP-u uvjerio bi se da su itekako bili kritični prema menadžmentu i stalno rastućem kriminalu u ovoj kompaniji. Za razliku od stručnih znalaca, novinara naših najčitanijih glasila, saborski zastupnik Josip Borić kao osoba koja od stručne spreme ima završen filozofski fakultet u Rijeci, trebao bi za svoj „stručni sud“ o HEP-u kao najuspješnijem za vrijeme ove Uprave u svojoj povijesti, pokušat i uvjeriti rejting agencije koje ovu kompaniju svrstavaju u neinvesticijski razred poznatiji po nazivu „garbage“ – smeće. Ovaj donji graf se inače nalazi na službenim stranicama HEP grupe i iz njega se može zorno iščitati da je HEP još u razdoblju 2005.- 2008. godine kada Hrvatska još nije bila članica EU bio pozicioniran debelo u investicijskom razredu, iako je tada iskazivao dobit od svega 200 – 400 milijuna kuna, za razliku od zadnjih godina pod vodstvom trenutne Uprave pod vodstvom samohvalisavog Frane Barbarića kada je financijski rezultat blagodareći gotovo pedesetpostotnom povećanju cijene kWh el energije i tzv „kreativnom knjigovodstvu“ nerijetko premašivao i 2 milijarde kuna. Stručnjaci koji znaju čitati bilancu vrlo lako i brzo će uočiti o kakvim manipulacijama i podvalama nepismenim političarima ranga spomenutog zastupnika se ovdje radi. Ali obmanuti referentne svjetske rejting agencije Frane Barbarić i njegova Uprava očito ne uspijevaju. Nigdje na ovome svijetu nije tako snažno prisutna stara Hegelova izreka „Ako činjenice govore suprotno, utoliko gore po činjenice“ kao u slučaju HEP-ovih poslovnih rezultata. Usput budi rečeno da je kojim slučajem HEP ozbiljna kompanija, listiran na nekoj od svjetskih burzi, kod pada za svaki rejting razred gubio bi na vrijednosti dionice 15 – 20%. Dakle ova „uspješna“ kompanija zbog pada u neinvesticijski „garbage“ – smeće rejting razred izgubila je na svojoj vrijednosti 30 – 40%, odnosno grubo procjenjujući i preko 10 milijardi kuna, a da to nitko od „mudrih“ političara nije ni zamijetio.

 

Pitanje je da li i šutljivi hrvatski čovjek uočava išta od ovih HEP-ovih apsurda. Valjda zna da su od 2008. god  cijene el. energije  stalno rasle, a vjerojatno je ostalo u sjećanju drastično povećanje od 25% za vrijeme vlade Zorana Milanovića, pravdano financiranjem proizvodnih jedinica podizgrađenog elektroenergetskog sustavu koji zadovoljava svega 2/3 potrošnje države.

U HEP-u u mandatu ove Uprave ništa značajno od proizvodnih kapaciteta nije izgrađeno, iako HEP ima investicijski potencijal koji može povećati čak za 2 % BDP Hrvatske. Svega nekoliko, od privatnika preskupo  otkupljenih projekata, su zanemarivi jer su manji od 1% ukupno potrebnih proizvodnih kapaciteta, ali je zato „izgrađen“ Sektor za tržišnu i marketinšku strategiju (STMS) i u njemu vrlo unosno menadžersko mjesto za svoju miljenicu, novo narastajuću zvijezdu Vanju Vardu koja je dodatno obdarena i s mjestima predsjednice više nadzornih odbora društava HEP grupe. Dotična dama koja svoju poslovnu karijeru može zahvaliti isključivo „dobrom“ odnosu s moćnim muškarcima iz HEP-ove nomenklature, za HEP-ovce je nedodirljiva i nema niti jedne značajne manifestacije u državi na kojoj se dotična, najčešće u „prisnom“ druženju s Franom Barbarićem ne pojavljuje. Ne samo da je ostala upamćena kao stalna pratiteljica Predsjednika uprave, već se u sklopu „predizborne kampanje“ Vanja Varda promidžbeno „gura“ u isto tako velik broj glasila počevši od pretežno ženske „Glorije“ do najtiražnijih mainstream medija.

Je li Frane Barbarić planira „ugrabiti“ neku od političkih funkcija, a Vanju Vardu kao svoju pouzdanicu postavi na mjesto Predsjednika uprave HEP-a?  Znajući kako se kadrira u Hrvatskoj i kakvi su sve likovi i štetočine u korist svojih političkih mentora masakrirali ovu prevažnu državnu kompaniju, ništa ne bi bilo iznenađujuće.

Anđelko Jeličić