By Zaustavljaju me ovih božićnih dana koji bi trebali biti vrijeme spokoja, blagosti i mira, brojni prijatelji i znanci čestitajući mi na hrabrosti što razotkrivam mutljaže vladajuće garniture kod izbora kadrova za upravu HEP-a, ali baš svaki naglašava da ono što Hrvatsku gura u ambis nije samo izbor Frane Barbarića i njegovih kolega na čelne pozicije u HEP-u, već je to izbor tisuća Barbarića na sve ključne pozicije s kojih čine nemjerljivu štetu krvlju branitelja stečenoj hrvatskoj državi. Promatram ih sve i ne mogu se načuditi odakle im tako snažan osjećaj straha. Je li slučaj zviždačice Vesne Balenović kojoj su političke bitange u osvetničkoj mržnji čak i fizički, a ne samo ekonomski uništile obitelj, bio primjer zbog kojeg je zauvijek iz našeg javnog prostora uklonjen bilo kakav otpor brutalnom političkom kadroviranju na ključnim mjestima s nestručnim političkim administrativcima.
Zanimljivo je da se ove teme uopće ne otvaraju u Hrvatskom saboru gdje se javnim novcem debelo honorirani zastupnici nadmudruju oko uglavnom manje značajnih i gotovo efemernih tema, a kadrovska politika i rezultati rada javnih i državnih poduzeća gotovo da nisu zastupljeni u dnevnom redu ovog vrhovnog zakonodavnog tijela iako se u tom sektoru „vrti“ oko 60% BDP-a. Jedini odgovor za ovaj fenomen koji se nameće, jeste očekivanje svakog od saborskih političara da se jednog dana on može naći u poziciji onoga koji će sudjelovati u podjeli političkog plijena pa ne želi zatvoriti mogućnost da se debelo naplati za sve godine jalovog „niskounosnog“ oporbenjaštva. Zaključak mog višegodišnjeg bavljenja djelovanjem ovih političkih administratora je nedvojbena činjenica da ih njihovi mentori zaštitnici regrutiraju isključivo po jednom kriteriju, a to je njihova sposobnost da za svoga „gazdu“ bespogovorno garantiraju da će iz poslovanja dotične kompanije „isisati“ traženu količinu novaca na način da ih organi progona ne mogu kriminalizirati. Bez kontrole DORH-a, SOA-e, USKOK-a, PNUSKOK-a, pravosudnog sustava, kao i svih mainstream medija to bi bilo gotovo nemoguće, pa je to „sanitarni“ prostor kojeg osiguravaju politički mentori zaštitnici. Ako je sustav ovako postavljen, a u najvećem broju slučajeva jeste, „uspjeh“ je zagarantiran.
Odgovor za šutnju medija je lako pronaći u višemilijunskim „apanažama“ koje svi ključni mediji dobivaju od HEP-a u kroz nepotrebnu reklamu i propagandu za ovog državnog monopolistu.
Domaći, a i mnogi europski mediji kada, analiziraju stanje i procese u susjednoj nam Srbiji, uglavnom Vučića izjednačavaju s Lukašenkom i nazivaju diktatorom koji je gotovo eliminirao oporbu, a sve medije stavio pod svoju kontrolu, a za razliku od njih naš premijer se prezentira uglađenim europejcem koji čvrsto stoji na pozicijama demokršćanskih vrijednosti. Prateći događaje koji su nastupili u srpskoj najznačajnijoj i najvećoj termoelektrani „TENT“ kao i reakcijom njihove opće i stručne javnosti i u isto vrijeme prateći lakrdiju oko izbora članova uprave javnih i državnih poduzeća s posebnim fokusom na najznačajniju hrvatsku kompaniju HEP, nedvojbeno se može zaključiti da svi atributi s kojima se „časti“ Vučića trebaju bez zadrške biti pripisani „europskom“ Plenkiju. Da bi se uvjerili u ovu tvrdnju upućujem vas na slušanje srpske emisije „Utisak nedelje“ čiji vam link nudimo u nastavku. https://youtu.be/9gTxwiBJ6hE . Ako ste pažljivo poslušali cijelu emisiju vjerujem da ste iznenađeni, slobodno bez straha iskazanom stručnom analizom postojećeg stanja i procesa u Elektroprivredi Srbije (EPS), kao i osobito naglašenim apsurdima postavljanja političkog administratora (Milorada Grčića) kojeg je Vučić doveo na čelno mjesto ove najveće i najznačajnije srpske kompanije ravno iz pečenjare. Nakon što sam poslušao ovu emisiju zaključio sam da se što se tiče kadrovske politike, stanje u EPS-u do u dlaku može preslikati na stanje u HEP-u.
Kojigod tim stručnjaka ili političkih administratora Plenković bude postavio, dočekati će ih eksplozivni prenapuhani balon širokog spektra neuralgija, stvorenih višegodišnjim pustošenjem raznoraznih Barbarića, koji može eksplodirati s razornim i pogubnim posljedicama i ugroziti živote vrijednih i poštenih djelatnika koji nisu proizvod ovih prljavih kadrovskih trgovina.
U HEP-u je trenutno „zaposleno“ preko 1.500 političkih administrativaca koji su „ugurani“ u ovu kompaniju tako što su političkim trgovanjem svih političkih garnitura koje su upravljale državom, zamijenili umirovljeni operativni inženjersko zanatlijski kadar. Stoga je ova kompanija totalno nesposobna napraviti vlastitim snagama niti jedan koračić u provedbi „Nacionalnog programa otpornosti i oporavka“, a da ne spominjemo energetsku tranziciju gdje nisu od vlastitih kadrova napravljene niti pripremne radnje za niti jedan MW proizvodnih obnovljivih izvora. Može se pretpostaviti kakva će to konsternacija nastupiti kada se shvati da nema ništa od obećanih i osiguranih izdašnih europskih fondova za ove namjene, jer se niti jedan projekt neće moći pripremiti. Je li naš europski Andrej svjestan ijednog od ovih problema???
Anđelko Jeličić
