By Ćelije su prvo i zaboravljeno hrvatsko spaljeno selo. Srbi su podigli optužnice i protiv četvorice hrvatskih ratnih pilota, ali ne i protiv onih koji su krivi za ovu strašnu tragediju. Očito se i dalje optužuje i sudi: ovog hoćemo, ovog nećemo. Nu, ovo selo ne posjećuju ni oni iz državnog vrha, a mediji (svaka čast pojedinim portalima) također muče i o tome. Ćelije su već odavno trebale i morale biti najpoznatije hrvatsko selo. Međutim, kod nas se i dalje Kumrovec, gdje je rođen J.B.T, protežira, a borili smo se i protiv Tita i Jugoslavije.
O toj tragediji hrvatskog naroda jedan od hrvatskih branitelja i stradalnika iz tog malog mjesta, Anđelko Kralj, objavio je i knjigu (1995.), ali u vlastitoj nakladi. Prvo i – posljednje izdanje. (Predgovor-Tomislav Merćep). Nastojao je tiskati i drugo, prošireno izdanje, ali kako za takvu literaturu kod nas nema gotovo baš nikakvog (?) zanimanje zasad je odustao.
Relativno mnogi se poput notornih pupovaca i te kako sjećaju što je bilo 1941., ali ne i ono što se dogodilo na početku velikosrpske agresije, kad su Srbi i Jugoslaveni protjerali sve što hrvatski diše u Ćelijama, a potom i zapalili ovo mjesto, da ne ostane ništa osim crne hrvatske zemlje!
Nu, za ovo malo hrvatsko selo, nedaleko Vukovara, gotovo nitko nije čuo, sve do 7. srpnja 1991. kad su mediji javili da više ne postoji! Dugo je vremena bilo u blokadi, poglavito od strane Srba iz okolnih srpskih sela, i naravno zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srbijanskih četnika. Selo je junački branila omanja skupina hrvatskih ratnika, ali tog 7. srpnja JNA ga je napala sa svime što se napasti da. Jedina krivica ljudi koji su tamo živjeli bila je ta što bili Hrvati i što su se našli na strateškom pravcu JNA na relaciji Osijek-Vukovar.
Ćelije su bile prvo hrvatsko selo spaljeno i sravnjeno sa zemljom, a stanovništvo ubijeno i protjerano. Četnici i zloglasna JNA (s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu!) uz pomoć lokalnih Srba (susjeda) spaljivali su kuću po kuću: Ivana Gradečaka, Drage i Anđelka Popeka, Vjekoslava Hanžeka, Ivana Golunića, Vlade Rihtera, Stjepana Pakšeca, Alberta Mikaca, Marijana Svigača, Mirka Petrineca i brojnih drugih Hrvata. Prije toga, naravno, samo kako to oni znaju, opljačkali su sve što se opljačkati dalo. Zanimljivo je da su zlotvori tzv. JNA „pomagali“ stanovništvu da što brže napusti svoje domove, kako bi njima bio otvoren put za ono za što su ih „školovali“ Milošević, Kadijević, Željko Ražnatović Arkan i drugi srbijanski ratni i ini zločinci, među kojima je bio i „Boro Konj“, odnosno pukovnik JNA Boro Ivanović, kojeg je DORH (tek 2013.!) osumnjičio kao nadređenog zapovjednika pripadnicima JNA i tzv. Teritorijalne obrane, koji su učinili strašna zvjerstva u Ćelijama, ali i u drugim hrvatskim selima i gradovima, sve u cilju stvaranja etnički čiste tzv. „Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema“. „Boro konj“ je na vrijeme pobjegao, tako da su mu kao i tisućama drugih srbijanskih zlotvora jedino mogli suditi u odsustvu, ali sve je to ništa u odnosu na ono što je agresor nakon Ćelija napravio ne samo u Slavoniji već i diljem Hrvatske.
Jedan Milorad Pupovac i njegov „komšija“ Vojislav Stanimirović, ali i Pusić, Pilsel, Teršelič, Josipović, Mesić, Tomić, Dežulović i slični, (ali i skupina „hrvatskih istoričara“), neprestano se bave navodnim zločinima u II. svjetskom ratu, a kad naiđu takve obljetnice stradanja nevinih hrvatskih civila iz obrambenog Domovinskoga rata kao što je ovo prisjećanje na prvo spaljeno hrvatsko selo nema ih nigdje, ili bolje rečeno ponašaju se kao da su izgubili pamćenje.
No, kako godine idu, i dalje se postavlja pitanje: tko je spalio i opljačkao Ćelije, čak i tamošnju katoličku crkvu? Gdje su i što rade ubojice iz ovoga sela? Zašto hrvatsko pravosuđe sudi i osuđuje pojedine hrvatske branitelja, ali ne i srpske koljače? Ako ih i sudi, pretežno im sudi u „odsutnosti“, što nije ništa drugo nego zamagljivanje očiju. Nu, ovo zlo nad Hrvatima nije se dogodilo prije 70 godina, pa da nitko ništa ne zna.
Nakon Ćelija, po istom „scenariju“, kao što je poznato, srbijanski četnici i domaće izdajice spalili su i uništili i druga hrvatska sela i naselja i protjerali, opljačkali i ubili brojno hrvatsko stanovništvo.
Kada će i zbog toga netko odgovarati?
Nakon što su Ćelije opljačkane i spaljene, pripadnici JNA s crvenom zvijezdom na čelu (!), duže vrijeme, nisu, poglavito medijima, dopustili ulazak u selo, iako i unatoč svega, nisu uspjeli sakriti sve zlo koje su činili nedužnim ljudima: djeci, ženama, starcima….
U tom mučeničkom selu, koje je na sreću danas obnovljeno, a koje nikada neće i ne smije zaboraviti zlo srbijanskih i inih agresora, nalaze se i masovne grobnice.
Ovaj tužan događaj pretežno tamošnji mještani i njihovi susjedi Hrvati obilježavaju svetom misom, paljenjem svijeća i suzama onih koji su uspjeli izbjeći srbijanski teror, ali i pitanjem: dokle će se marginalizirati ove i ovakve tragedije hrvatskog naroda?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
