By Zagrebački Trg bana Josipa Jelačića 16. studenoga 2012. okupio je oko 100.000 građana. Svi su oni, ali i mnogi drugi pored malih ekrana, željeli vidjeti i čuti netom oslobođene umirovljene generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, koje je isti dan Haaški sud oslobodio dugogodišnje kazne zatvora na koje su bili osuđen u prvostupanjskoj presudi – Gotovina na 24, a Markač na 18 godina zatvora!
Ovaj veličanstveni doček organizirao je hrvatski branitelj Josip Klemm, zajedno sa svojim suborcima iz braniteljskog šatora, u kojem su 555 dana protestirali protiv tadašnjeg notornog ministra branitelja Predraga Matića, predsjednika Vlade Zorana Milanovića i druge ekstremno lijeve gospode i drugova, koji su gazili sve što hrvatski diše.
Odmah po dolasku generala u zagrebačku zračnu luku, mnogi su branitelji ostali u šoku, jer ih je među ostalim iz Haaga dopratio Matić, politikant kakav se rađa možda jednom u sto godina.
Markača i Gotovinu tada su primili i Milanović i Josipović i poklonili im se do poda.
Nu, kulminacija je tek slijedila, na Trgu bana Jelačića, gdje je u večernjim satima sve bilo pripremljeno za njihov svečani doček.
Kao prvo, tamo se pojavila – „da ih vide i da ih se vidi“ – i čitava galerija likova, koji su se skrivali u vrijeme progona i uhićenja Gotovine, ali i Markača, kojih niste mogli vidjeti ni čuti na raznim tribinama i predstavljanjima knjiga o ovim Junacima Domovinskog rata, a još manje na skupovima na kojima se generalima davala potpora (svaka čast iznimkama).
Istina, te večeri na trgu nismo vidjeli ni čuli Vladimira Šeksa, koji je putem malih ekrana, poručivao Gotovini da ga treba „locirati, identificirati, uhititi i transferirati“.
Što mu se nakon toga dogodilo? Ništa! Baš kao ni onima koji su objavili potjernicu za Gotovinu, kao da je svjetski terorist. Naime, Amerikanci su za „glavu Gotovine“ nudili pet milijuna dolara (kao i za Osamu bin Ladena), a Hrvati „samo“ 350 tisuća kuna!
S obzirom da se pretpostavlja da je Gotovina izdan, netko je pokupio te novce!
Em smo Hrvati – rekao bi Matoš.
Svi su te večeri željno očekivali da se skupu obrate Gotovina i Markač. Mnogi su tada i plakali od sreće. Međutim, kad se Gotovina počeo javno zahvaljivati SDP-ovom predsjedniku, SDP-ovom premjeru i nestranačkom ministru pravosuđa i kad je izjavio da se „okrenemo budućnosti“, što su mnogi protumačili da trebamo zaboraviti prošlost, tj. da rat pripada povijesti, ljudi su počeli negodovati, pa i zviždati. Ovakvo obraćanje hrvatskog generala, koji je prije toga 7 godina proveo u istražnom zatvoru u Haagu, za većinu onih koji su ga vidjeli i doživljavali kao karizmatičnog ratnog vođu, takve izjave bile su kao šaka u oko!
Srbi su, a poglavito tadašnje njihovo političko vodstvo, na čelu sa Borisom Tadićem, bili ogorčeni, jer oslobođenje hrvatskih generala za njih je bilo ravno – porazu.
A mi smo mogli reći da je pravda pobijedila, da je skinuta stigma zločinačkog pothvata i da se pokazalo i dokazalo da nije postojao plan protjerivanja srpskog stanovništva, kako to i danas nažalost tvrdi aktualni srpski predsjednik Vučić i žalosni i jadni predsjednik udruge Srpskog narodnog vijeća Pupovac, sa svojim kolovođama ala Stanimirović.
Inače, sudski proces hrvatskim generalima trajao je čak 4200 dana, odnosno dugih 11 i pol godina, nakon kojih su se iz usta suca Theodora Merona, predsjedavatelja Žalbenog vijeća Haaškog suda, konačno prevalile riječi koje su svi s nestrpljenjem iščekivali:
– „Izričem oslobađajuću presudu i nalažem da se Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste na slobodu!“
Naime, Žalbeno vijeće Haaškog suda donijelo je oslobađajuće presude nakon što je sud odbacio zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovaca, a sud je Gotovinu i Markača oslobodio i zapovjedne odgovornosti.
Zbog izmišljenog „prekomjernog granatiranja“, ako se dobro sjećamo, generale je najviše optuživao Hrvatski (?) helsinški odbor (HHO), čije je predsjednik nakon toga nagrađivan i pohvaljivan i od hrvatskih predsjednika države, pa čak i od Kolinde Grabar Kitarović!
Nakon veličanstvenog zagrebačkog skupa, 16. studenoga 2012., bez obzira na sve, hrvatski narod je naše heroje slavio na ulicama i trgovima, a mnogi gradovi i mjesta proglasili su ih i počasnim građanima.
Nu, Gotovina i Markač danas se ne žele baviti politikom. Čini se da su se umnogome razočarali. Ali, još uvijek ostaje pitanje: zašto je Gotovina, uz Miljavca, Čermaka, Domazeta i Ljube Ćesića Rojsa, predvodnik onih koji javno traže oslobođenje bivših Udbaša, a ne i osuđenih hrvatskih branitelja?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
