By Još uvijek se relativno često govori i piše o razlici između partizana i hrvatskih branitelja. Partizani su u vrijeme komunizma, a poglavito njihovi Narodni heroji, uistinu imali nezamislive povlastice. No, danas su partizani svedeni na starce, a gotovo 94 posto njihovih mirovina primaju njihovi najbliži, kao obiteljske mirovine, koje nisu velike, ili bolje rečeno – male su, pa stoga usporedba prava preostalih partizanskih staraca i hrvatskih branitelja služi isključivo kao jeftina ideološka dimna zavjesa.. Naime, partizanske mirovine biološki nestaju, dok je glomazni sustav braniteljskih prava pretvoren u trajnu, stalno rastuću glasačku mašineriju vladajućih struktura. Mitovi o današnjim golemim partizanskim privilegijama obično su političko lešinarenje, jer je broj preostalih korisnika partizanskih mirovina pao ispod tri tisuće, od čega su u najvećem broju obiteljske mirovine starica. Njihova prosječna mirovina jedva pokriva goli život, pa se slobodno može reći da su partizanska prava u Hrvatskoj mrtva. Ona žive samo u predizbornim lažima profesionalnih ideologa.
No, ova prljava igra skriva ključni institucionalni kukavičluk i razotkriva brutalnu provaliju između hrvatske izopačenosti i američkog sustava časti. Bivša država imala je kult od 1.300 Narodnih heroja s golemim ugledom. Hrvatska tri desetljeća nakon rata pravno nema niti jednog jedinog Junaka Domovinskog rata. Taj pojam zakonski ne postoji. U paničnom strahu od lažnih ratnika i komunističkog modela, domaća vlast je junaštvo sakrila iza birokratskih šifri ordena. Ikone poput Blage Zadre ili Matijaša Pauka država nikada nije imala hrabrosti službeno proglasiti junacima. Umjesto časti, naša je politika izabrala administrativni mulj i trgovinu statusima.
S druge pak strane, ozbiljne nacije rade potpuno suprotno. U Sjedinjenim Američkim Državama nositelj Medalje časti je zaštićena institucija podignuta visoko iznad politike. Tamo nema stotina tisuća sumnjivih statusa namijenjenih kupovini parlamentarnih izbora. Dok Pentagon mjesecima provjerava svaki junački čin kroz izjave svjedoka pod prisegom, u Hrvatskoj se statusi i tri desetljeća nakon rata proširuju čak i sumnjivim potpisima.
Najbrutalnija razlika leži u (ne)kažnjavanju prevaranata koji pljačkaju državu. Dok američki savezni zakon Stolen Valor Act lažno predstavljanje, izmišljanje ratnog puta i kićenje tuđim perjem tretira kao teški savezni zločin i prevarante šalje ravno u zatvor, hrvatska stvarnost nudi sramotne pravosudne farse poput afere Dijagnoza. Taj školski primjer domaće korupcije, u kojem se za par tisuća eura mita kupovao status hrvatskog ratnog vojnog invalida i sređivala lažna vojna mirovina, razvlačio se po sudovima nevjerojatnih 17 godina. Rezultat? Dok su optuženi liječnici i posrednici dočekali zastaru za većinu svojih nedjela, lažni invalidi koje je sustav zaštitio i dalje bez srama svakog mjeseca primaju proračunski novac. U Americi je krađa vojničke časti kazneno djelo protiv nacije. U Hrvatskoj je kupovina lažnog ratnog puta javna tajna, nagrađena doživotnom rentom pod zaštitom tromog i politički sponzoriranog pravosuđa.
Američkim herojima generali i predsjednik prvi salutiraju, a država im osigurava mirovinu od 5.625 dolara mjesečno i besplatan West Point za djecu. U Hrvatskoj je stvarnost potpuno izopačena. Umjesto šake istinskih, zakonom zaštićenih heroja, domaća je politika stvorila aparat od preko 130 tisuća korisnika povlaštenih mirovina. Stalno modificiranje i bujanje braniteljskih statusa danas izaziva opravdan bijes javnosti i samih poštenih ratnika. Kada vlast pretvori socijalnu skrb u proračunski rezervoar glasova i kroz zastare amnestira kriminalce, ona najbrutalnije pljuje po žrtvi ljudi koji su stvarno krvarili na bojištu.
Vrijeme je za odrastanje. NOR je davna povijest koja se proračunski zatvara sama od sebe. Sustav hrvatskog obrambenog Domovinskog rata mora se hitno očistiti od proračunskih parazita, lažnjaka i klijentelizma. Skrb pripada isključivo invalidima i bolesnima, a ne stranačkim poslušnicima i pravosudno zaštićenim profiterima. Dok nas političari svađaju oko djedovih dodataka, mladi bježe, zdravstvo bankrotira, a radnici crnče za povlaštene kaste. Stoga, duhove prošlosti ostavimo povjesničarima, prepišemo američki model časti i kažnjavanja prevaranata, a novac konačno usmjerimo u budućnost ove zemlje.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
