By Halo? Ima li pilota u avionu?
Srpska premijerka Ana Brnabić, koja je izjavljivala da nikada ne će doći u Hrvatsku „nenadano“ se pojavila u nedjelju, 30. travnja 2023. u Zagrebu.
Prvo ju je primio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, a nakon toga otišla je na Pupovčevu tzv. Veliku skupštinu Srpskog narodnog vijeća (SNV) u dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Kao prvo, kad je dolazila u Lisinski nije ni pogledala preko puta dvorane, jer da jeste tamo bi vidjela Spomenik Domovini, tj. poginulim i stradalim hrvatskim braniteljima i civilima tijekom velikosrpske agresije, koji je uvršten i u državnim protokol, dok je malo dalje mogla vidjeti i velebni spomenik prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju Republike Hrvatske Franji Tuđmanu, pod čijim smo vodstvom i porazili srpske okupatore …
Nu, ono što je također ostalo bez odgovora je činjenica da je stigla u glavni grad Hrvatske dan (sic!) prije obilježavanja Vojno-redarstvene operacije Bljesak, što je očito njoj i njezinim domaćinima naprosto bilo nevažno.
Tako je ispalo da se jedan dan u Hrvatskoj Srbima daje istaknuti značaj, da ih se ne pita „Gdje ste bili i što ste radili 1991.?“, dok već drugi dan Hrvati se raduju pobjedi u Bljesku nad velikosrpskim agresorom, ali i plaču zbog velikog broja nevinih žrtava.
Taj posjet „prve dame Srbije“ (koja ne želi ni ljetovati na Jadranskom moru!) mogao se i trebao organizirati ili ranije ili nešto kasnije od dana kada obilježavamo dan ponosa i slave.
Međutim, prema pisanju srpskih medija, istog dana kad je Brnabić stigla u Zagreb u Narodnoj skupštini u Beogradu (30. travnja 2023.) usvojena je prva Rezolucija o ustaškom čedomorstvu u NDH nad srpskom, židovskom i romskom djecom tijekom Drugog svjetskog rata, poglavito u logoru Jasenovac, kojeg Srbi nazivaju i Auschwitzom Balkana!
Ima li kraja ovoj komediji? Naime, dok Hrvatska dostojanstvo i časno obilježava vojno-redarstvenu akciju Bljesak, u Srbiji je i ove godine drugačija slika. Tamo, kako javljaju mediji, i dalje se deru i viču da je „zločinačka akcija „Bljesak“ (1. svibnja 1995.) jedan u nizu dokaza da je cilj režima Franje Tuđmana bio stvaranje etnički čiste hrvatske države“!
Zatim dodaju da je u Bljesku „ubijeno blizu 300 srpskih civila i ratnih zarobljenika, a protjerano preko 20.000 Srba“.
Zamjeraju hrvatskom pravosuđu što ne privodi pravdi odgovorne za zločine nad Srbima te ne priznaju da su Hrvati „osloboditelji i junaci“, već jedino i isključivo – agresori.
I u crkvama u Srbiji, ali i u nekim pravoslavnim i u Hrvatskoj, održavaju se parastosi, gdje se također vjernike uči i podsjeća na „zločine Hrvata“ prema Srbima (sic!).
Srbi, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku i koji su, pod vodstvom balkanskog krvnika Slobodana Miloševića, učinili nevjerojatna i teška zla ne samo Hrvatima nego i svojim građanima, traže od hrvatskog političkog vrha da im se ispriča!
Još malo pa će tražiti i „ratnu“ odštetu!
Kad su novinari nakon ove „famozne“ Velike srpske skupštine u Lisinskom uz ostalo pitali Milorada Pupovca o nestalim Hrvatima tijekom velikosrpske agresije, odgovorio je da se to pitanje treba riješiti s jedne i druge strane, jer da Srbija također traži gotovo isto, ako ne i više svojih građana i vojnika koji su pali diljem Hrvatske u Domovinskome ratu.
Ako je to tako kako kaže ovaj čovjek, onda je u Hrvatskoj bio – građanski rat, a ne – agresija!
Može li gore?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
