By Vukovar i Škabrnja (ali ne smijemo zaboraviti i neke druge gradove i mjesta) su simboli hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, odnosno borbe protiv velikosrpske agresije.
Nu, kako se približava 18.-ti studenoga, njihova 30.-ta obljetnica stradanja, tako su manje-više „svima“ puna usta ovog grada i ovog malog mjesta nedaleko Zadra.
Vjerujemo da su mnogima još uvijek ostale u živom sjećanju slike kolone prognanih Hrvata, patnje i boli na njihovim licima, slike razrušenog Vukovara i sravnjenje sa zemljom malog mjesta Škabrnje, gdje su srpski i ini četnici (sa zvijezdom petokrakom) tenkovima gazili po nevinim ženama, djeci i starcima.
Stoga, kako bilo da bilo, Vukovar i Škabrnju, koji su okupirani istoga dana, možemo smatrati fenomenom, baš kao i hrvatske branitelje i njihove zapovjednike.
Ali, žalosno je i jadno što se o njihovoj borbi i žrtvi za slobodu, samostalnost i nezavisnost RH, ne govori cijele godine, što tog 18.-tog studenoga, barem jedan školski sat nije posvećen Vukovaru i Škabrnji.
I ne samo to. Vukovar i Škabrnja, zamislite, imaju samo jednog jedinog – generala. Riječ je o ratnoj legendi Vukovara Blagi Zadri. Taj čin dobio je tek nakon smrti.
Sad se postavljanja pitanje- zašto je to tako? Tko je tomu kriv?
S druge pak strane, imamo relativno mnogo ratnih zapovjednika s činom generala, a navodno najviše onih koji su došli iz bivše, zločinačke JNA.
U Vukovaru i Škabrnji svaki je hrvatski ratni zapovjednik zaslužio ovaj čin, a svaki hrvatski branitelj barem „zlatno odlikovanje“.
Međutim, u Hrvatskoj i nakon toliko godina od početka srpske agresije, još nitko službeno nije proglašen Junakom Domovinskoga rata, a još manje izdajicom, dezerterom ili ratnim profiterom.
Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru nalazi se velika masovna grobnica iz Domovinskoga rata. Ogromna livada s 938 bijela mramorna križa.
Obilazeći križeve svatko se uz ostalo pita: tko je ubio te ljude?
I ne samo to. Nikome nije jasno zašto do danas nije osuđen gotovo nitko za taj zločin, za tih 938 bijela križa, tim prije kad se zna da svaki zločin ima svog zločinca?
Isto možemo reći i za Škabrnju, kao i za niz drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske stradalih u Domovinskome ratu. Rat je prošao, a većina srpskih i inih zločinaca i dalje se slobodno šeće, i nije im se i nažalost ne će nikada ništa dogoditi.
Hrvatskom pravosuđu i ostalim sličnim institucijama, veći je „zločin“ ako netko obuće majicu s oznakom HOS-a iz Domovinskoga rata na kojoj piše „Za dom spremni“ nego svi ratni zločinci agresorke Srbije i Crne Gore, kojima, ako ih optuže ili tu i tamo nekog uhite uglavnom sude u odsustvu, što nije ništa drugo nego ismijavanje hrvatskih nevinih žrtava.
Dakle, hrvatski državni vrh, još ima vremena, do 18. studenoga, nakon 30. godina od početka srpske agresije, udijeliti nekom od živih ili mrtvih ratnih zapovjednika Vukovara i Škabrnje čin hrvatskog generala, tek toliko da s njime na vukovarskom groblju ne počiva samo – Blago Zadro, junak nad junacima.
Hrvatski branitelji ovog grada i ovog malog mjesta zaslužili su sve vojne i civilne počasti – i nikad ih ne smijemo zaboraviti!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
