THOMPSON I VATRENI – SIMBOLI HRVATSKOG PONOSA…

Zahvaljujem se svima nazočnim što su danas tu na predstavljanju mojih
knjiga Josip Šimunić i ‘za Dom spremni’ i Je li političarima kriva
matematika? Posebna zahvala domaćinu don Lazaru Čibariću koji je
napravio tradiciju u Tisnom s ovim ljetnim predstavljanjima mojih
najnovijih knjiga i prof. Miri Vrbanović na predstavljanju koje je kao i
ona prethodna bilo izvrsno.
Iako se to iz naslova knjiga ne vidi ipak se da naslutiti otkud naslov
THOMPSON I VATRENI – SIMBOLI HRVATSKOG PONOSA.
Kada me pitate kako bih opisao devedesete prošlog stoljeća odgovorio
bih: DESET TUĐMANOVIH GODINA JE DESET NAJPONOSNIJIH GODINA U MOME
ŽIVOTU. Vjerujem i u životima mnogih Hrvata. Svjetski moćnici su poražni
u oružanoj srpskoj fašističkoj agresiji koju su otvoreno pomagali.
Stvorena je država iako su svjetski moćnici bili protiv toga. Još tada
sam bio svjestan, govorio i pisao kako se svjetski moćnici neće pomiriti
s tim. A bili su svjesni da im je najveći neprijatelj upravo taj PONOS!
U dva desetljeća u ovom stoljeću uspjeli su imati na vlastima svoje
sluge koje su prvo smjenjivali po načelu Kad gazda mijenja slugu uvijek
nađe boljeg slugu. To je, dakle, bilo na djelu u prvom desetljeću kada
je Sud u Haagu bio glavna poluga u rušenju hrvatskog ponosa. Na udaru su
i svi oni koji su svojim radom doprinosili tom hrvatskom ponosu pa tako
i Thompson i Vatreni. Zahvaljulući sebedarju generala Praljka epizoda
rušenja hrvatskog ponosa pomoću Suda u Haagu neslavno je završila jer je
izdigla našeg velikog generala u jednog od najvećih Hrvata u povijesti.
Npje kod sluganskih vlasti, pa sam im zato nedavno i ponudio 1000 knjiga
o Generalu koju smo napisali general dr. sc. Miroslav Međimorec i ja po
nekoj simboličnoj cijeni. Naravno znao sam da se oni ne bi usudili
učiniti tako nešto.
U prvom desetljeću ovog stoljeća kod naprijatelja hrvatske države još se
nije iskristaliziralo koliku moć u očuvanju ponosa hrvatskih ljudi ima
poklik Za Dom spremni.
U prošlom desetljeću, dakle poslije velokosrpskog Memoranduma SANU 2. to
postaje jasno i o prvom velikom udaru na ponos Hrvata preko udara na ZDS
govori ova knjiga o Šimuniću. Kako je već ranije zbog „Bojne Čavoglave“
i zbog ZDS u toj pjesmi napadan i Thompson to su njih dvojica hrvatski
branitelj Thompson i jedan od Vatrenih Šimunić zajedno postali simboli
hrvatskog ponosa uz koje se vezuje ZDS jer vrhunac  nacionalnog ponosa i
jeste spremnost davanja vlastitog života za domovinu.
S druge strane tada se vidi kako je opravdan i moj naziv SRPSKE SLUGE za
one koju poslušno izvršavaju naloge svjetskih moćnika a protiv interesa
vlastitog naroda jer se stavljaju u poziciji – po Sun Tzuu –
najogavnijih ljudi koji bez rata dobivaju rat za neprijatelja – dakle
fašističkog srpskog agresora.
Ne treba nikada ispustiti iz vida da se sve to sluganstvo događa poslije
veličanstvene pobjede u kojoj su naši branitelji od fašističkih srpskih
agresora napravili . da parafraziram Slobodana Miloševića – ZEČEVE!
Svu tu ogavnost srpsih slugu pokazao je već napad na Šimunića.
Tada smo akademik Stanko Popović i ja tražili zabranu fašističkog
srpskog pozdrava podizanja tri prsta koji je nastao u vrijeme Slobodana
Miloševića. Naime, Srbe je razljutila tadašnja usporedba Đokovića koji
pobjede slavi s tri prsta sa Šimunićevim ‘Za dom’. Tvrdili su kako bilo
koji nacionalni pozdrav može biti njegovanje tradicije, ali može i
napredovati pa je tako od njihovog pozdrava s tri skupljena prsta postao
ovaj poznat iz fašističke agresije s tri raširena prsta. Hrvatskim
slugama je to bilo dobro objašnjenje jer je njima normalna bila sama
fašistička agresija na Hrvatsku, a nije bila normalan pozdrav hrvatskih
branitelja ZDS, za koji su znali da je nastao prije NDH, iz jednostavnog
razloga što je njima zločin samo stvaranje hrvatske države. Te 2013.
godine na vlasti su bili „hrvatski“ ljevičari i vjerojatno im je u tom
trenutku važniji bio udar na Vatrene koji su im itekako bili opasni za
opstojnost ponosa u hrvatskom narodu. Kasnije se pokazalo da im smeta i
stari pozdrav ZA DOM, a neki sudci su staljinistički tvrdili u presudi
Šimuniću da je on uzvikujući ZA DOM mislio na NDH, a ne na Domovinski rat.
Sigurno dostojno psihijatrijskih klinika, a ne nekakvih vrhovnih sudova,
zar ne?
S druge strane narod je itekako razumio tu povezanost Šimunića i
Thompsona. Tako je u Kninu 2015. Šimunić bio gost na Thompsonovom
koncertu koji je plenio najviše pozornosti među 100,000 nazočnih.
U tom momentu pokazalo se da je novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović bila najupućenija kakvu ulogu i značaj ima ZDS svjetskim
moćnicima. Zbog ‘Čavoglava’ i ZDS nije došla na koncert iako je bila
najavljena. Uslijedila je prijava Thompsona zbog pjevanja legendarne
pjesme iz Domovinskog rata. Kasnije se doznalo da je dan prije na paradi
u Zagrebu Predsjednica bila i protiv nastupa HOS-ovaca s njihovom
zastavom na kojoj je znamen sa ZDS koji je odobren od hrvatskih vlasti.
Uslijedio je i njen napad na našu Peticiju ZDS kojom smo branili
Thompsona i ‘Bojnu’, a i podržali prijedlog Mladog Jastreba za uvođenje
ZDS u HV. Uslijedio je niz napada uz lažnu tvrdnju da je Peticija pisana
zbog uvođenja ZDS u HV, a ne zbog napada na Thompsona i ‘Bojnu’. Pismo
je bilo poslano i Predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, ali iz
njegovog reagiranja bilo je očito da on ne sudjeluje u tom napadu na
ponos hrvatskih ljudi tj. na ZDS. Većina povjesničara sa Filozofskog
fakultetan pripremili su zahtjev da se povjesničari potpisnici Peticije
udalje iz strukovnih udruga. Vlastima ništa nije značilo što je jedan od
prvih potpisnika bio istaknuti hrvatski povjesničar blizak suradnik
Predsjednika Tuđmana i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest u
njegovo vrijeme. Napadani su i biskupi potpisnici, a o napadima na mene,
moje suradnike i obitelj napisao sam niz knjiga. Žrtva je trebao biti i
potpisnik Peticije ZDS Josip Šimunić jer su u tom njegovom potpisu
vidjeli kao nekakav problem kod imovanja za pomoćnog trenera Vatrenih.
Tadašnji selektor Ante Čačić samo im je odgovorio: „Koliko ja znam tu
peticiju su potpisali biskupi i akademici.“
Posljedica tih napada je druga knjiga koju danas predstavljamo. Ona je
posvećena časopisima kojima sam osnivač i koji su po Scopusu već dulje
vrijeme među najboljim hrvatskim znanstvenim časopisioma. Dva od ta tri
časopisa koji imaju impact faktor su iz prvog kvartila matematičkih
časopisa i kolege su to ocijenile jednim od najvećih dostignuća hrvatske
matematike. Našim političarima to nisu dobri časopisi. Npr. jedan od
njih je za prošlu godinu najbolji hrvatski znanstveni časopis, ali nije
financiran od hrvatskih vlasti. O tome pogledajte dio o „naputku za
tupave“ u knjizi. Zahvalio sam se hrvatskim vlastima zato što nisu
finansirali taj najbolji hrvatski znanstveni časopis jer se pokazalo da
je po najnovijem impact faktoru on  bolji od niza časopisa koje izdaju
matematička društva velikih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija,
Francuska, Australija, Izrael) ili ugledna sveučilišta kao što je npr.
ono u Camridgu. Uspjeli smo u tome bez pomoći hrvatskih vlasti kojima
časopis nije dobar i nisu ga financirali! Ali moramo razumjeti hrvatsku
vlast jer biti sluga nije lako. Zbog gazda ti i takvi časopisi nisu
dobri. I dobro je da se kažnjava bilo što što je na ponos hrvatskim
ljudima, pogotovu kada se zna da tu negdje iza toga stoji i ZDS.
Thompson je i slijedeće godine nastupio u Kninu, ali tada su otvoreno
napali ne samo njega nego i HOS. Legendi Domovinskog rata ratni
zapovjednik IX. bojne HOS-a Marku Skeju Predsjednica je odgovorila isto
što i nama. Istina on je tražio uvođenje ZDS u HV, a mi smo branili
„Bojnu“ a ona je taj dio „zaboravila“. Napadi na Thompsona su
nastavljeni i u Glini. Problemi za vlast, koja je morala sprovoditi
naputke svjetskih moćnika, pojavili su se u liku Thompsonovog odvjetnika
Davorina Karačića koji je redom po sudovima dobivao sve optužbe zbog
ZDS. Sluganska priča hrvatskih vlasti na sudovima završila je nedavnom
odlukom Višeg prekršajnog suda u korist Thompsona i ‘Bojne’. Radilo se o
onoj optužbi za pjevanje ‘Bojne’ u Kninu. Pet godina trajalo je
maltretiranje hrvatskih ljudi da bi vlast udovoljila željama svjetskih
moćnika i fašističkim srpskim agresorima. Reagirao je i (HDZ-ov)
predsjednik Ustavnog suda koji je nelegalno osudio odluku Visokog
prekršajnog suda. Reagirao sam otvorenim pismom, bolje reći narugao se
njegovim priglupim argumentima. Potom su reagirali i 16 hrvatskih generala.
Naravno, svima je jasno da priča time nije završena i da se vlast mora
pridržavati one moje tvrdnje: Jednom sluga – uvijek sluga.
Dolaskom Plenkovića na mjesto predsjednika Vlade on je nastupio
drugačije od Grabar Kitarović. Svaku naredbu Milorada Pupovca je
ispunjavao bez pogovora. Plenković je osnovao i onu Kusićevu komisiju
koja je osudila pozdrav kojim je branjen Vukovar, a rehabilitirala
zvijezdu petokraku pod kojom je Vukovar napadan. Kada su im prigovorili
da im ne smeta srpsko 4S Pupovac je odgovorio da taj četnički simbol
nije zabranjen u RH. A, vjerovali ili ne, na zahtjev onih koji su
izvršili fašističku agresiju na RH i njihovih slugu Plenković je uklonio
HOS-ovu ploču iz Jasenovca jer je na njoj bio od hrvatskih vlasti
odobren grb HOS-a.
Grabar Kitarović je pokušala vratiti svoju prednost u sluganstvu
dovođenjem predsjednika Srbijre Vučića. Nije uspjela i novim napadom na
ZDS priznala je Plenkoviću prvenstvo u tom sluganstvu. Prošle godine smo
zato ovdje predstavili knjigu Predsjednica i ‘Za Dom spremni’. U
„Hrvatskom tjedniku“ od 16. 7. 2020 Stjepan Tuđman, koji je osnivao s
ocem HDZ, kaže: „Plenković nema pravo pozivati se na moga oca jer vodi
posve suprotnu politiku od njegove.“
Novi Predsjednik države Zoran Milanović se umiješao u tu bitku napadima
na ZDS u Jasenovcu i Okučanima. Zapravo tu se ne može sa sigurnošću
tvrditi je li mu to bilo samo vraćanje pomoći koju je imao od Plenkovića
u predsjedničkim izborima. Kada vodiš očitu slugansku politiku, moraš
pred izbore biti navodno i Hrvat i pozivati se na Tuđmana, zar ne? A
Plenkoviću je takva pomoć poslije sluganskog odnosa prema Pupovcu doista
bila potrebna.
Ili da preciziramo ono što je rekao Stjepan Tuđman. Politika njegovog
oca bila je stvaranje suverene hrvatske države – države ponosnog naroda.
Suprotno tome je uništenje iste. Znamo da je to politika svjetskih
moćnika. Znamo da im je plan bio da njihovi ljudi preuzmu i HDZ i SDP a
onda i vlast u RH i da ostvare njihovu politiku koju Srbi nisu uspjeli
ostvariti fašističkom agresijom. Zato su Plenković i Milanović pomagali
jedan drugom da budu to što danas jesu.
Kakvo je stanje nastalo u RH ponajbolje govori urednički komentar u
Hrvatskom tjedniku:
Zamolili smo više javnih osoba da nam odgovore na pitanje „Moj doživljaj
vladara, političara i čovjeka Andreja Plenkovića!, ali osim Stjepana
Tuđmana nitko nije želio ni mogao odgovoriti. Neki su se opravdali
nedostatkom vremena, neki obećali pa odustali, a neki su se, pak, odmah
prestrašili vlastita mišljenja i odbili.
Da, opet dobra stara vremena u kojima imamo hrvatsku šutnju, zar ne*
Vjerojatno ste pomislili da sam zaboravio najvažniju stvar kada govorim
o Thompsonu i Vatrenim. Na MIKROFON. Ali to sam ostavio za kraj jer se,
slično Vatrenima i Thompsonu, kada su isključili mikrofon tako da
Thompson ne može izvršiti želju Luke Modrića i otpjevati mu pjesmu „Geni
kameni“, to dogodilo i našem don Lazaru na procesiji povodom Gospe od
Karavaja. Sjetimo se i da je i željezanski biskup Egidio Živković u
svojoj propovijedi u Vukovaru spomenuo mikrofon, a o tome sam govorio u
Kninu. Tako je biskup u Vukovaru uz veliki pljesak nazočnih (osim onih
iz Vlade) rekao:
„Iako imam 500 godina stare hrvatske gene s ovih prostora, odmah
obećavam medijima da neću danas pjevati: geni, geni kameni, ali ću zato
govoriti geni, geni hrvatski … pa se nadam da mi neće nitko danas
isključiti mikrofon.“
Moj govor iz Knina imate u knjizi koju danas predstavljamo.
Tako je veličanstveni doček srebrnih nogometaša kojima nisu dali da ih
dočeka Thompson a oni su ga ipak pozvali ostao u sjećanju i zbog tog
isključenog mikrofona. A tada je Plenkovićev savjetnik Krešimir Macan
izgubio posao jer je pojavljivanje Marka Perkovića Thompsona u autobusu
i na pozornici s nogometašima usporedio s državnim udarom. A to je u
redu jer se ne smije javno govoriti ono što vlada misli, zar ne? O tom
„problemu“ da ne kažem “mekom ustaškom državnom udaru” koji spominje
danas u svojoj kolumni Zvonimir Hodak, upitan je tada i veliki trener
Vatrenih Zlatko Dalić. Odgovorio im je: „Pjevao je pjevač koji je naša
himna.“
Zapravo ne znam kolika je moja krivica u toj ulozi mikrofona na dočeku
Vatrenih. Naime, kada sam shvatio da neće pozvati Thompsona na doček
upozorio sam da mogu doživjeti isto što i vlasti 2003. kada svjetskim
prvacima nisu dozvolili nastup Thompsonu, a rukometaši su ga pozvali –
prošvercali – i zapjevao im je „Bojnu“. Prepun trg je odgovorio – SPREMNI.
Modrić i Dalić su uradili na tom dolasku u Hrvatskojli još i bolje pa je
Thomson svo vrijeme bio s njima. Danas znamo da ta ljubav Vatrenih i
Thompsona ima i novog člana. Radi se o proslavljenom njemačkom
nogometnom golmanu Manuelu Neureru, koji je na odmoru u Hrvatskoj s
prijateljima pjevao popularnu Thompsonovu pjesmu „Lijepa li si“. U
Njemačkoj je pokrenuta prava hajka, očito dirigirana od srpskih slugu iz
RH. Ona je aktualna i ovih dana jer se u nju uključio i Frankfurter
Allgemeine Zeitunga i njihov novinar Michael Martens. Dr. sc. Ante Birin
je u svom komentaru na portalu narod.hr dao slijedeću ocjenu:
Brojni stereotipi, lažne interpretacije i konstrukcije pali su pred
snagom tih (Thompsonovih, JP) odgovora. Zato taj razgovor i nije smio
proći bez autorova uvodnog komentatorskog teksta u kojem je ocjena i
presuda iznesena ,suprotno bilo kojoj Thompsonovoj izjavi, objašnjenju i
argumentu.”, Thompson je autorizirani intervju objavio i na hrvatskom i
na njemačkom na svom portalu.
Dakle, potpuno suprotno novinarskoj etici Martens je izmjenio
autorizirani intervju, pa i sam kaže u najnovijem Hrvatskom tjedniku
kako je morao lažirati intervju s Thompsonom jer je bio pod pritiskom
nekih drugih Hrvata. Međutim nešto drugačiju priču doznajemo od njega na
portalima: ‘Thompson je u pravu, ali nisam kriv ja!’, da bi u tekstu za
Jutarnji list stao potpuno na veliko-srpsku stranu. Kaže: Da pjesma
“Bojna Čavoglave” ne počinje pokličem “Za dom spremni”, smatrao bih je
pravom pjesmom u pravo vrijeme. Problem mu je ZDS, a i koristi riječ
„trivijalizacija“. Nepojmljivo mi je da netko u svezi s fašističkom
agresijom na Hrvatsku može koristiti riječ trivijalno! Na žalost nama je
dobro poznato kako zagovarateljima naci-fašističke agresije na Hrvatsku
nije problem što je Međunarodni sud u Haagu u tužbi za genocid potvrdio
srpsku agresiju i genocidne  radnje u njoj, već im je problem što je
neki Hrvat pjevao dok su Srbi vršili te genocidne radnje. Valjda im
životi Hrvata ništa ne znače!
Danas možete Thompsonov intervju pročitati i izravno se uvjeriti zašto
je Thompson i Vatreni, zašto je ZDS Martensu gori od naci-fašističke
agresije, zapravo zašto je ZDS izravna prijetnja svjetskim moćnicima i
srpskim slugama u RH i njihovoj namjeri da se preko ZDS uništi ponos
hrvatskog naroda.

Josip Pečarić