By Pod ovim naslovom dan je 25. rujna 2020. na Portalu HKV-a komentar intervjua crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića:
Crnogorski predsjednik Milo Đukanović dao je intervju za Jutarnji list u kojemu je govorio o političkoj situaciji u Crnoj Gori. Među uostalim, Đukanović je optužio Srbiju za verbalnu i političku agresiju i miješanje u izborni proces u Crnoj Gori. Posebno je apostrofirao ulogu Srpske pravoslavne crkve (SPC) koja je, njegovim riječima, u kontinuitetu instrument velikosrpskog nacionalizma. Ovakva Đukanovićeva primjedba nije naišla ni na kakve reakcije u Hrvatskoj. S druge strane, kad se iz Hrvatske upozorio na isti problem, onda se diže drvlje i kamenja na onoga tko SPC označi instrumentom velikosrpske politike. Očito, u Crnoj Gori se otvorenije može upozoriti na velikosrpsko djelovanje SPC-a nego u Hrvatskoj. Zanimljivo, zar ne? (dd)
ĐUKANOVIĆ: SPC JE INSTRUMENT VELIKOSRPSKOG NACIONALIZMA, I SLUŽBENA SRBIJA DAVALA JE LOGISTIKU
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dao je intervju za Jutarnji list dan nakon konstituirajuće Skupštine Crne Gore. On na njoj nije bio nazočan, što govori o predstojećoj tvrdoj kohabitaciji koja će karakterizirati tu državu sljedeće gotovo tri godine koliko mu još traje mandat.
“Konstituiranjem Skupštine počela je finalna faza legitimizacije izbornog procesa. Izabran je predsjednik parlamenta i makar neformalno najavljen kandidat za predsjednika vlade. Kažem neformalno, jer sada počinje teći rok od mjesec dana u kojem predsjednik države obavlja konzultacije s liderima političkih partija. Vlada se mora konstituirati u sljedećih 90 dana”, navodi Đukanović.
Upitan kako to da kao predsjednik države niste bili na konstituirajućoj sjednici, Đukanović odgovara:
“Spriječile su me ranije preuzete obaveze. To je ipak samo jedno protokolarno pitanje. Mnogo važnije je to što smo u više navrata ponovili da priznajemo rezultate izbora i da čestitamo pobjednicima. Učinit ćemo sve da transfer vlasti protekne brzo i glatko”, rekao je.
Komentirao je činjenicu da se vladajući blok dogovorio oko podjele funkcija uz posredovanje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija.
“To je samo vrlo dosljedno ponašanje nove parlamentarne većine. Više je nego očito da je SPC bio ne samo neprimjereno uključen u izbore nego je bila i najaktivniji politički akter. SPC je u kontinuitetu instrument velikosrpskog nacionalizma i ruskih imperijalnih interesa na Balkanu. Ovaj put je to samo radio otvoreno. Nakon izbora je jedan od glasnogovornika SPC-a kazao da će se SPC povući iz političkog života, čime su samo sve ovo potvrdili. Međutim, njegovi pretpostavljeni se s tim očito nisu složili pa su pokazali koga se pita. Oni su odlučili tko će biti nosilac te politike, što je priznao i sam kandidat za premijera Zdravko Krivokapić. Ali, to je naša realnost s kojom se moramo suočiti kako bismo sačuvali Crnu Goru kao građansku i sekularnu državu s multietničkom demokracijom i europskim vrijednostima”, rekao je Đukanović.
Optužio je Srbiju za verbalnu i političku agresiju i miješanje u izborni proces u Crnoj Gori.
“Gotovo da nema dužnosnika Srbije koji se zadnjih godinu dana nije direktno i brutalno umiješao i u politički život Crne Gore i u izborni proces. Bilo je i medijskog divljanja. Nema nikakve dileme da je današnja Srbija davala logistiku velikosrpskom nacionalizmu prema Crnoj Gori. Nedavno, prije izbora razgovarao sam s predsjednikom Srbije i ukazao mu na to, ali odgovor je bio zaogrnut plaštom zabrinutosti za ugrožena prava srpske manjine u susjednim državama. Imao sam utisak da je Vučić nešto poduzeo prema medijima pa je agresija utihnula za jednu oktavu. Ali, pušten je duh iz boce koji se sada ne može kontrolirati”, rekao je Đukanović.
Na hrvatskim portalima dano je niz tekstova u kojima se prenosi ono što o nedavnim izborima u Crnoj Gori govori crnogorski predsjednik. Vidjeti npr.:
Je li Dukanović – Ustaša?
Međutim ono što je jako ružno u tom izostanku reagiranja hrvatskih vlasti na napade na crnogorskog predsjednika su optužbe da je on – vjerovali ili ne – USTAŠA.
Činjenica je da je domoljubna Crna Gora pokazivala svoju bliskost s onom Hrvatskom koja se obranila u Domovinskom ratu. To je bilo tako očito kada je u svibnju mjesecu Radiotelevizija Crne Gore u jutarnjoj emisiji gledatelje uvela u novi dan s pjesmom Marka Perkovića Thompsona. Zbog emitiranja te pjesme pobunili su se u Srbiji. U Hrvatskoj šutnja iako su najpopularnijeg hrvatskog pjevača prozvali ustašom. Time su odali svoju poslušnost Vučiću i njegovoj osvajačkoj politici.
Nedugo poslije toga Đukanović nije proglažen ustašum već fašistom jer je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kotoru uz crnogorsku istaknuta hrvatska zastava. Na you tubeu možete naći prilog: SKANDAL U KOTORU: Istaknuta hrvatska zastava. U prilogu je fašist Predsjednik Crne gore Đukanović, a spominje se i Thompsonova pjesma na crnogorski blagdan Dan pobjede.
https://www.youtube.com/watch?v=bRbmJwNlkRA
http://bezcenzure.hr/toptema/predstavljanje-knjige-mojih-sto-knjiga-u-tisnom/
http://dragovoljac.com/index.php/razno/22591-predstavljanje-knjige-mojih-sto-knjiga-u-tisnomsu
Zapravo, bilo bi još i dobro da se u RH ne smije reći ono što smije u Crnoj Gori. Prvo je u Hrvazskoj na vlast došla Srpsko-hrvatska koalicija (Pupovac-Plenković) a dio joj je i cijeli niz prosrpskih stranaka, da bi nedavno i u Crnoj Gori takvi došli na vlast. Istina oni ne kriju svoje srpstvo pa pobjedu i proslavljajući zastavom druge države – Srbije. Ovi naši još uvijek mogu samo sanjati kako to rade tako otvoreno.
Zato je zanimljivo pitanje koje nam je iz daleke Australije postavio hrvatski književnik Branko Miletić
KAKO MALA HRVATSKA POMAŽE U IZGRADNJI VELIKE SRBIJE?
https://narod.hr/hrvatska/kako-mala-hrvatska-pomaze-u-izgradnji-velike-srbije
Naravno, danas je ponedjeljak tj. dan koji obilježava komentar Zvonimira Hodaka. On uz ponašanje hrvatskih vlasti nije zaboravio ni to kako se slično ponaša i Katolička crkva:
Večernji javlja kako je počela post-đukanovićeva era. Lakonski javljaju da je “novu vladu u Crnoj Gori skrojio mitropolit Amfilohije u manastiru”. Dok hrvatski biskupi i političari prebroje koliko samo ima manastira u Hrvatskoj kao i koliko je moćna parapolitička struktura SPC u Hrvatskoj, moglo bi za nas biti i kasno. I u Crnoj Gori se sad čude što se to dogodilo. U Hrvatskoj postoje i oni pravoslavni vjernici, Srbi, koji bi htjeli hrvatsku pravoslavnu crkvu jer im je logično da Crkva koja djeluje u Hrvatskoj ima taj pridjev. Ali SPC neće ni da čuje, a HBK, Vlada i Hrvateki se “ne bi šteli mešati”. Sve dok Porfirije jednog lijepog dana, a možda i prije, ne “skroji” novu hrvatsku vladu u nekom od manastira po Hrvatskoj.
Crknut ćete od smijeha, ali evo vam malog primjera pa se cerite i dalje. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolina dao je intervju Glasu Koncila koji će oduševiti naš drage Hrvateke: “Kanonizacija kardinala Alojzija Stepinca mora biti trenutak zajedništva za cjelokupnu Crkvu, katolike i pravoslavne. Kako na pravoslavnoj strani i dalje postoji otpor, do daljnjega Stepinac neće biti proglašen svetim!” Znate kad će prestati otpor na pravoslavnoj strani? Nikada, a možda ni onda! Još za vrijeme “Austro-ugarske“, pa i u vrijeme nakon 1918., 1941. te nakon 1991. SPC je uvijek aktivno radila protiv proglašenja Hrvatske samostalnom državom. Sad su dobili katoličkog Papu koji suosjeća s njihovim političkim pretenzijama, a koji će “progledati” valjda tek na drugom svijetu. Za to vrijeme će oni Srbi koji su se zajedno s Hrvatima aktivno borili protiv JNA okupacije i za slobodnu i samostalnu Hrvatsku čekati svoju Hrvatsku pravoslavnu Crkvu. Kak’ vele Zagorci “do sveteg nigdarjeva…” Ovaj Papa je za sada najzaslužniji za ulazak lisice u kokošinjac.
A kad smo već na ponašanje Katoličke crkve i njenu bliskost sa SPC pogledajkte i Otvoreno pismo papi Franji o kanonizaciji hrvatskog blaženog Alojzija Stepinca Ine Vukić:
Josip Pečarić
