Tu smo gdje jesmo , jer vladajući imaju većinu…

Korona polako popušta.
Sve je manje oboljelih kako u svijetu tako i kod nas. Dolaze i nova saznanja o samom virusu. Amerikanci su nakon opsežnih, laboratorijskih istraživanja, dobili dokaze, da zrake sunca, najefikasnije, ubijaju virus.
Svaka takva saznanja, daju nadu, da će se stanje manje, više stabilizirati, dolaskom ljeta. Neke stvari poput rukovanja, ljubljenja i ostalih dodirnih kontakata, morat ćemo izostaviti, no život bez toga i dalje može biti dobar.
Svijet se polako otvara, kod nas se isto moraju učiniti koraci, da se život normalizira.
Nas je zasad, paralizirao strah. Gubitak dosadašnjeg načina života, gubitak posla, bez široke podrške obitelji, jači je od straha od korone.
Bez ideje što i kako dalje sve nas dovodi u stanje stresa.
Najjače  su pogođeni ljudi koji su i do sada bili bolesni, no ni zdravima nije lako.
Kod nas se priča o turističkoj sezoni, dok ljudi ne smiju i ne mogu na posao, koji im hrani porodicu.
Zabrana javnog prijevoza, još je na snazi a pričamo o otvaranju granica za auto turiste.
Realno sezona još nije ni počela, moglo je biti i kišovito proljeće pa turista i tako ne bi bilo, no sada se rade drugačiji planovi,no kao i mnogo puta do sada, to je samo,  račun bez krčmara i dalje.
Ljudi pogođeni krizom i strahom, neće prihvatiti da turisti nisu opasni, a oni jesu, sami za sebe.
Mjere koje je donijela Vlada nisu dovoljne i ne pokrivaju sve građane. U pogledu zaštite svojih građana, nismo se niti približili, niti jednoj državi u EU, a stalno se hvalimo svojom ulogom u toj zajednici.Vlada je glatko  odbila sve prijedloge oporbe, koji su se odnosile na konkretnu pomoć građanima u vidu moratorija na kredite i ovrha. Oporba je ovdje dovedena u pat poziciju, morala je prihvatiti Vladine mjere, koje samo djelomično pokrivaju stanovništvo. Da nisu prihvatili, to bi bio dodatni adut, za vladajuće. U predizbornoj kampanji, bi to bio glavni argument, da su glasali protiv mjera, koje nekima mogu pomoći.
Tu smo gdje jesmo, jer vladajući imaju većinu, i oni slobodno odlučuju o svemu, pogoduju bankama a svojim mjerama su pokazali da ih nije briga ni za stare, ni za siromašne, ni za umirovljenike ni za one koji su ostali bez posla.
Pomoć koju su obećali kao mjeru, u iznosu od 4000 kuna i tako bi morali dati, kao naknadu, za nezaposlene na burzi. Ovako su dopustili, da poslodavci sami odlučuju, hoće li to dati radnicima ili neće. Neki su se našli u blokadi, pa i  da žele isplatiti radnicima, ne mogu.
Ispada da Bog dao i Bog uzeo. A Vlada se ponaša kao Bog, njezine se odluke ne propituju, kritika nije dopuštena, mjere Stožera su božji zakon, jer su one tu radi ljudi, sišli s trona svoje slave, da bi pomogli ljudima.
Retorika je to, kojom smo podvrgnuti, ništa nije drugačija, od retorike našeg gradonačelnika.
On tvrdi da niti vidi, niti čuje, kritike prema njemu, on se žrtvuje za nas, dela 16 h na dan, dopušta nam da koristimo svoje demokratsko pravo da lupamo loncima i poklopcima.
 Mi moramo prihvatiti njegove planove, on je još u 8 mjesecu, smislio da poskupi grobnu naknadu i ne vidi, zašto bi mijenjao sada, svoju odluku, zar samo zbog siromaštva ljudi?
Pa ljudi su bili siromašni, kad su njegovi topovi radili umjetni snijeg, kad je donio odluke da gradi i zaduži grad, radi spomenika, radi žičare i mnogih drugih projekata. Za sve i u svemu ga je podržala Vlada i sada kad je ulupao novce u Tomislavac, koji je bio jednako daleko od grada, kao i sada kad ga je napustio i preselio u hotel koji je privatni i onako usput da se spomene, financirao izbornu kampanju, bivše predsjednice. Žustro nam je prikazivao ispravnost svoje odluke, čak je obećao da će sam prevoziti ljude, koji moraju u samoizolaciju, na lokaciju u Tomislavac.
I sada ima podršku, a imaju i oni koji dopuštaju da se iskorištava tragedija ljudi stradalih od potresa, tako se za skidanje dimnjaka dizalicom, traži između 50 do 100 tisuća kuna. Usluga koja je nužna, poskupila je baš u jeku najjače potražnje.
Svi znaju, i svi dopuštaju, da se razvija,  profiterstvo najgore vrste, pod geslom radimo u interesu građana. Pozivajući se na dobiveno povjerenje građana.
 Sve se mijenja, pa i povjerenje građana dolazi na kušnju. Velika ljubav građana i gradonačelnika grada Zagreba i nije tako velika, ni sada ni tada, puno je lonaca lupalo, puno se kuhača polomilo.
Samo da ga podsjetimo, da je na zadnjim izborima za njega od 692 144 glasača u gradu Zagrebu, za njega glasalo tek
147 680,što iznosi oko 21%.
Presudilo je onih 59%, koji nisu izašli na glasanje, a čini se da su oni, iako ih on, a nije čuo, lupali i to prilično jako. Svjesni da lupanje u lonce nije rješenje, da je rješenje olovka u ruci i glasački listić, mnoge građane u našoj prelijepoj, napaćenoj zemlji, itekako svrbe prsti. Ovaj put poučeni svim teškoćama života u izolaciji, pohrlit ćemo na birališta, u nikada većem broju, da zahvalimo ovima koji se tako dobro brinu o nama, da ih pošaljemo na dugi odmor, da konačno odmore od te prevelike brige.
 Što prije to bolje,i isto ćemo reći, da je to radi njih, baš kao što su oni rekli, da sve što rade, rade, za nas. Da su radi nas devastirali i rasturili mirovinske fondove, da se radi nas potrošio fond za pomoć građanima u nepogodama, da radi nas sada novobogati šute, ne pomažu i ne solidariziraju se s nevoljama onih, koji nisu ništa ukrali, onima koji nisu o ničem odlučivali. U svojim bogatstvima uživaju i dalje i ne brinu, da će ih netko upitati kako su ga stekli.
U novi dan uđimo s nadom da će i danas brojke biti dobre, da je svjetlo na kraju tunela, stvarno, da je sunce već izašlo i da je ono na našoj strani.
Dragica Trumbetaš