POPULIZAM I LAŽNO DOMOLJUBLJE…….

Vani (van Raja) pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž. (Otkrivenje 22,15 JB)

Tri nezaobilazna pojma 2018. dominiraju našim političkim ozračjem. To su; domoljublje, populizam i  antifašizam. U posljednje vrijeme na vrh se probijaju i neki drugi pojmovi kao što su klerikalizam, katolibanstvo, nacionalizam, šovinizam, sekularizam, a u tamnoj sjeni nadvijaju se iznad svih – korupcija i kriminal. Ta, takozvana “K & K”, rak rana društva, stalno je prisutna pa je i ne primjećujemo, posebice, jer je zaklonjena moćnim zaštitnicima; DORH-om i blagoslovom Kaptola. Svekoliki puk, stado sitnog zuba, ponizno sluša s propovjedaonica da će svaka pobuna završiti u paklenom ognju. I šuti!!!

Kratkom analizom (iliti po novohrvatskom; raščlambom) dotaknut ćemo navedene pojmove u vrlo mračnoj pozadini hrvatskog neba. U valorizaciji stanja ne možemo izbjeći i zanemariti opće poznate odrednice – da smo po svim elementima na repu Europe, pa čak i ispod repa. Naša stvarnost je; panično raseljavanje zbog beznađa i nepravde, nikakav natalitet, te prebrze smrti bolesne djece i starije populacije zbog kraha u zdravstvu. U ovoj analizi moramo uzeti činjenicu – da smo na putu u “democid”, u nestajanju čitavog naroda bez obzira na naciju, vjeru i spol. Ovi predivni prostori Lijepe naše – čini se – rezervirani su za neke druge ljude, drugu naciju ili druge nacije.

 ANTIFAŠIZAM

Počet ćemo s trećim mjestom na virtualnoj ljestvici, s prečesto spominjanim antifašizmom kao s najbenevolentnijim i svima dosadnim pojmom. Antifašizam je postao toliko prostituiran da ga koristimo u svemu i svačemu, kao običnu poštapalicu sličnu onom; “jelte”, “znači”, “ovoga”, “u principu”… U praktičnom smislu antifašizam ne postoji, virtualna je stvarnost bez ikakvog djelovanja. Takoreći, u svakom javnom nastupu Interesne zajednice HDZSDP, ali i ostalih političkih subjekata, dužnosnici se kunu u antifašizam. Tvrde da mrze partizane, Tita i komuniste, ali silno vole antifašizam i koriste ga tamo gdje treba i gdje ne treba. No, jedina prava, ali jalova funkcija tog profaniranog antifašizma je neka vrsta slabašne barikade prema pravom neofašizmu koji se rapidno razvija počevši od Pantovčaka, preko Banskih dvora do podivljale ekstremne desnice. Izvan tog okvira svako spominjanje antifašizma je larpurlartizam, ili bolje rečeno, mlaćenje prazne slame.

 POPULIZAM

Drugo mjesto populizma, danas vrlo popularnog pojma, još je uvijek u domenu nevažnoga i jalovog te ne proizvodi preveliko zlo. Pojavio se iznenada, nedavno i preko noći poharao političku scenu. Čini se da je svoj početak populizam doživio kao “bum” akcijama Živog zida u otporu deložacijama, jer je to bio direktni – fizički – udar na monstruozni HDZ-ov pokušaj da ovrhama i deložacijama opljačkaju posljednje resurse Hrvatske. Sva kritika se do tada svodila na tiha ogovaranja, priče pijanih prijatelja uz šank i jalova piskaranja (nažalost; kao i ovaj tekst!) – dakle, ništa konkretno! No, Vilibor Sinčić i njegova “škvadra” uzdrmali su učmali i kordonima policije, DORH-om i sudovima zaštićeni pljačkaški stroj. Vjerojatni cilj bio je dokopati se kompletnog stambenog fonda građana. Inficirana pogubnim ratnim profiterstvom i zločinačkom pretvorbom, Banda lopovska je od 1990. godine do danas oglodala sve što vrijedi u Hrvatskoj – i ostale su samo kuće i stanovi osiromašenih građana. Pljačkaši Domovine, zgroženi prvim pokušajima pravog fizičkog otpora prema Njihovim zakonima “sile i nepravde” – da se za par tisuća kuna duga može oteti kuća – pronašli su populizam. Taj izraz, u svakom nastupu vladajućih struktura, koristi se u skoro svakoj drugoj rečenici iako je taj pojam vrlo neodređen i može se tumačiti na ovaj ili onaj način. Definicije su također različite i vrlo mali dio svekolikog hrvatskog puka, ali i političara, misli da zna što je to populizam. Ovaj izraz ili pojam čini se nerazumljivim, a tako je jednostavan – populizam je ogoljela, egzaktna, notorna LAŽ!

Da se ne vraćamo u mračnu prošlost kad je korupcijom, kriminalom, ratnim profiterstvom i serijskim zločinima privatizacije stvarana i stvorena Republika Hrvatska – počet ćemo s Kolindom. Naša vrla predsjednica počela je svoju inauguraciju i svoj mandat s populizmom, da ne kažemo s notornim lažima. “Hrvatska će biti najrazvijenija zemlja Europske unije i svijeta. To vam obećajem”, kazala je Grabar Kitarović. Može li biti ili postojati veća ili možemo reći, gluplja laž. Nije to rekla neka naivna tinejđerica s riječkog korza – nego lukava, promišljena, pronicava žena u ozbiljnim godinama, “premazana svim mastima”, pa i onim trilateralnim. Krenimo dalje preko Plenkovića iz kojeg na sve strane cure; populizam, obećanja i laži o reformama i Hrvatskoj u kojoj se “dobro živi” – do onog zadnjeg lokalnog vijećnika male, zabačene općine. Svi su populisti – lašci, mali i veliki.

Teoretski pojam populizma (lati. populus; narod) koristi se za opis pojedinaca, ideologija, pokreta ili političkih stranaka koji nastoje ili tvrde da nastoje djelovati u interesu naroda, to jest najširih slojeva stanovništva, no to je također laž! Jedino pravo ime, odnosno sinonim populizma je ortodoksna, nepatvorena LAŽ! U tom kontekstu treba otvoreno reći da je sva naša aktualna politika jedna velika laž, bez obzira što je; Kolinda, Plenky, politički antitalent Bernardić ili bilo tko drugi, drukčije zove.

 DOMOLJUBLJE

Domoljublje zauzima tek treće mjesto, ali moglo bi biti i zadnje u zamršenom kolopletu naše svakidašnjice. Ukratko rečeno, u praktičnom smislu – domoljublje ne postoji! Ima ga samo u teoriji, u prašnim knjigama koje se ne otvaraju. Tamo piše da je domoljublje ili patriotizam (grčki, patris; otac, lat., patria; domovina) privrženost svome narodu, što opet upućuje da ga u Hrvatskoj nema. Pravi Hrvat je vjernik, katolik, HDZ-eac i prije svega nacionalist, što odmah isključuje domoljublje, jer nacija nije narod. Naime, nacionalizam označava “lojalnost i predanost naciji, posebno u smislu nacionalne svijesti”, pa se nacionalizam i šovinizam razlikuju od domoljublja koje identificiramo svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja i omalovažavanja drugih naroda.

Međutim, moguće je u toj valorizaciji pojma, domoljublje – učiniti iznimke zbog Domovinskog rata kao dovoljno velikog razloga za zaključak da u Hrvatskoj ipak postoje dvije naznake domoljublja. To su; pravo domoljublje i ono većinsko – lažno! Pravo i jedino domoljublje vrijedi za sav vitalni hrvatski živalj koji je u vremenu od 1991. do 1995. obukao vojnu odoru i uzeo pušku u ruku. To je onaj limit, granica preko koje nitko ne može prijeći, niti osporiti domoljublje dragovoljcima i braniteljima, pa čak i kad imaju u sebi (što je nažalost prečesto!) nacionalističke pa i klerofašističke elemente.

Opisati drugu, lažnu naznaku, ali većinsku komponentu pseudo domoljublja – gadljivo je zbog silne podlosti lažnih branitelja i lažnih domoljuba. Poznavajući dobro pet godina rata, autor ovih redova (dragovoljac od 91., časnik HV) je početkom 1996. s još dva dobro obavještena časnika radio na internoj procjeni broja branitelja Domovinskog rata. Došli smo do brojke oko 230.000 aktivnih branitelja. Ako se k tomu doda oko 60.000 branitelja u logistici, te još 10.000 zbog eventualnih grješaka – to je ukupno oko 300.000! S obzirom na to da je službena brojka branitelja 2016. godine bila, 505.221 – u Hrvatskoj je još preko 200.000 lažnjaka, lopova koji se kite vojnom odorom… Sanader je pukovnik, Kosorica je bojnik, Vladimir Zagorec je general s najviše odlikovanja u ovom ratu – bez i jednog dana na bojišnici. Sramotno, nedopustivo, ljigavo…

Druga vrsta lažnih domoljuba, je golema masa velikih Hrvata, a zapravo malih hasanbegovića, milanovića, plenkovića, stiera i sličnih koji su se u svom najvitalnijem dobu – zavukli u mišje rupe. Neki od njih – oni najveći, busali su se u svoje hrvatske grudi i s govornica glasno izvikivali domoljubne parole. I krali, pljačkali – dok su branitelji ginuli po bojišnicama. Veliki broj tih izdajnika, danas su milijunaši, a oko 280 njih su i multimilijunaši (svaki ima preko 30 milijuna dolara). U bivšoj Jugoslaviji sva ta bagra nije imala ni dinara ušteđevine. Samo 5 posto tih tajkuna donijelo je u Hrvatsku svoj pošteno zarađeni jnovac iz inozemstva – svi ostali su pljačkaši i lopovi.

U ovu grupu lažnih, a “velikih” domoljuba možemo ubrojiti i dijasporu (vitalni muški dio) koja silno voli Hrvatsku (i još više NDH). Branitelja iz dijaspore, takoreći nije ni bilo. Čast su spasili legionari koji su napuštali svoj posao u Francuskoj i Španjolskoj i došli braniti Domovinu. Dijaspora je slala tisuće, pa i milijune DEM ili dolara, ali to je mnogo lakše nego uzeti pušku i riskirati život. Tomu se može dodati da je gotovo cijeli doprinos dijaspore od cca dvije milijadre DEM završio u poreznim oazama na privatnim računima HDZ-ovih zločinaca.

Završavajući ovu kratku skicu o tri aktualna pojma naše žalosne politike, treba zaključiti da pred nama stoje teški poslovi ukoliko prije ne završimo u democidu – i predaji naših praznih vjekovnih ognjišta nekim drugim, budućim stanovnicima. U poslu pred nama, dobar je uzor velika Kina:

 Sun Zhengcai, bivši visoki službenik Komunističke partije Kine, nekada smatran potencijalnim nasljednikom predsjednika, osuđen je na doživotni zatvor zbog primanja mita, javljaju svjetski mediji. Kina provodi masovnu kampanju borbe protiv korupcije. U posljednjih pet godina optuženo je više od jednog milijuna službenika.

 Ako je u nama ostalo bar još malo morala, civilizacijskih i religijskih norma – moramo optužiti i osuditi Bandu lopovsku. Dakako, i oduzeti im svu nezakonito stečenu imovinu. I onu koju su lukavo prepisali na svoju rodbinu.

Nemamo vremena – krenimo!

Anno Domini MMXVIII.                                                              Saša Radović