„Komunistička guja“ u hrvatskim njedrima….

Večernjakov prilog „Obzor“ od 29. prosinca objavio je intervju s novom „zvijezdom-vodilicom“ za glasače razbijenih ljevičarsko-liberalnih stranačkih vrsta. Ime joj je Dalija Orešković, u dosadašnjoj karijeri bavila se institucionalno „sukobom interesa“, a uskoro će na osnivačkoj skupštini biti izabrana za predsjednicu stranke „Start“.

Iako u svojim odgovorima „lijepa Dalija“ (kako joj tepaju ’seksistički’ pristaše) ima i ponešto s čime se lako možemo suglasiti („Način na koji su pod kontrolu stavljeni svi krakovi afere Borg daje nam za pravo tumačiti da su nam državu otele interesne skupine“), – težište je opet na nepopravljivom ideološkom ljevičarstvu i svjetonazorskoj isključivosti. Pri čemu se u medijima nova lijeva opcija prikazuje naivnima kao pravo opozicionarstvo i kao istinska borba za „novu pravednost“.

Svi smo se dosad dovoljno nauživali „plodova“ te i takve „pravednosti“. Riječ je o staroj, prijetvornoj i podmukloj „socijalističkoj“ pravednosti, koja je samo lijepa maska za ružnu vladavinu nad (većinski katoličkim alias „klerikalnim“) hrvatskim narodom i nad potlačenim građanima kojima se sustavno ispiralo mozak. Zato takvu ljevicu i takvu pravednost ne želimo opet gledati – skrivala se ona pod bilo kojom modernom maskom.

Nova ljepotica, dakle, novog „Starta“ pokazuje svoje pravo i ujedno grdo unutarnje lice u nekim detaljima. Jedan od njih sadržan je u sljedećoj rečenici: „Most gubi podršku jer je dva puta HDZ doveo na vlast, a sužava svoj svjetonazorski okvir prema klerikalno desnoj struji.“ Guja pokazala jezik!

E sad, tko je koga doveo na vlast, pitanje je koje radije ostavimo postrani. No već sam izričaj da Most „sužava svoj svjetonazorski okvir prema klerikalno desnoj struji“ pokazuje da imamo posla s „komunističkom gujom“ u hrvatskim njedrima. Taj izraz parafraza je Josipovićeve (izmišljene) „ustaške guje“ u hrvatskim njedrima. A sada se Oreškovićki pridružuje i dotični Josipović (dok za Kolakušića još nije izvjesno hoće li im se prikloniti ili im konkurirati). Josipović bi valjda imao opet postati predsjednikom države, a Orešković novom predsjednicom ljevičarske vlade…

Komunizam je živio, uz ostalo, od izmišljanja neprijatelja, a napose od kritike „klerikalizma“ i “klerofašizma“. Novopečena političarka nije čak ni svjesna da ispušta staromodni, socijalističko-marksistički verbalni otrov (njoj je on „normalan“ i prirođen, kao i svakoj guji) kada poseže za izrazom „klerikalno desno“ kao za jakim adutom za insinuiranje i diskreditaciju.

U istom broju Večernjaka, već na vrhu treće stranice, donosi se proširena vijest pod nadnaslovom „Most proziva Vladu za prodaju nacionalnih interesa“ te naslovom „Tko brani hrvatske interese kao Orbán mađarske?“ U vijesti se kaže kako su zastupnici Grmoja i Bulj otišli u Sisak te dali izjave u obranu opstanka sisačke i, zatim, riječke rafinerije, te zatražili od g. Plenkovića da odstupi zato što je skupa sa svojom vladom iznevjerio niz krupnih obećanja (da ne će ugasiti sisačku rafineriju, da će otkupiti Inu, da će kupiti izraelske zrakoplove…) danih hrvatskim građanima-biračima.

Neupućen čovjek koji bi pročitao samo ta dva teksta morao bi zaključiti da je obrana hrvatskih radnika i tvornica i nacionalnih interesa isto što i „klerikalno-desna“ politika. A koja bi to i kakva politika u tom slučaju bila „antiklerikalno-lijeva“?

I dok se na ljevici opet putem kontroliranih medija promiču odozgo i recikliraju osobe i strukture oblikovane „naprednom socijalističkom sviješću“, u medijsko-političkoj sjeni hotimice zadržavaju i prešućuju „Slobodnu Hrvatsku“. A ona je doista spontan i autentičan izraz stotina tisuća ljudi nezadovoljnih socijalnim, moralnim, zakonodavnim i praktičnim stanjem hrvatske države i politike. Ta stranka ima stotine tisuća pristaša (i nijednog zastupnika u tzv. Hrvatskom saboru!). Ima ’gomile’ ljudi i aktivista koji su s pravom nezadovoljni i desnom i lijevom „pravednošću“ koja se hrvatskom narodu dosad nudila i (potajno) koordinirala iz vladajućih struktura i centara moći.

Opcija koju „normalan“ Hrvat primarno lijevo-socijalne i kršćansko-socijalne i radikalno-socijalne orijentacije može i treba poduprijeti nije dakle nikakav „Start“, „Glas“ niti ikakvo drugo kukavičje jaje iz neosocijalističko-kapitalističkog inkubatora. Nego tu opciju – kako sada stvari stoje – realno ponajbolje otjelovljuju:

1) razbuđena i homogenizirana i stranačko-politički profilirana i u javnosti mnogo prisutnija „Slobodna Hrvatska“, te

2) na desno-konzervativnom centru, sa svojim vjerodostojnim lijevo-liberalnim sastavnim krilom, pročišćeni „Most nezavisnih lista“.

Autentično zajedništvo u različitostima od istinski ’desnog’ do istinski ’lijevog’ pola pretpostavka je hrvatske budućnost, koju za cilj ima naša građansko-politička inicijativa „Pokret za hrvatsku budućnost“.

Zdravko Gavran, član Poticajne skupine Pokreta za hrvatsku budućnost