By U Koprivnici je sredinom travnja 1941., dakle prije 80. godina, otvoren prvi ustaški sabirni logor Danica, pa su stoga Spomen područje Danica (Koprivnica) uz ostale posjetili i Stjepan Mesić i Ognjen Kraus. Iz škola su pozvani i učenici, („dekor“), kao što je to bilo i u vrijeme komunizma.
Položeno je i desetak vijenaca i zapaljene su svijeće, za sve poginule u ovom logoru!?
Naime, o tom logoru pisano je svašta. Tako su svojedobno današnji akademik Dragutin Feletar i prof. Franjo Horvatić objavili i feljtone u lokalnim novinama i publikacijama u kojima su naglašavali da je tu ubijeno, streljano, masakrirano nekoliko desetaka tisuća ljudi (sic!) i tome slično.
A kad tamo, kad je istaknuti znanstvenik prof. dr. Zdravko Dizdar objavio tri knjige o ovom logoru jedva je „pronašao“ – tri!
Međutim, i nakon tih saznanja došao je novi problem. Nitko, ni nakon 80. godina, ne zna – tko su te TRI ubijene osobe, a još manje gdje im je posljednje počivalište!?
Ali, da se prikriju činjenice, novi tzv. „istoričari“ sada se trude da o tom logoru, gdje nije ubijen nitko, pišu najcrnje stvari, kao bilo je to mučilište i tome slično.
Ovaj logor sigurno nije bio „dječji dom ili vrtić“ i sigurno je bilo maltretiranja i „gaženja“ uhićenika, kojih je, kako su u vrijeme komunizma pisali „doktori nauka“, također „bilo“ na desetke tisuća (!), da bi se danas sa „sigurnošću“ tvrdilo da ih je tamo sakupljeno tek oko 4.500!
A kakav je to bio logor, govori i činjenica da jedno vrijeme uopće nije imao ni ograda!
Ono što je još gore, a što „istoričari“ gotovo ne naglašavaju – većina logora se NE nalazi na lokaciji današnjeg Spomen područja, već nedaleko toga, gdje godinama Podravka ima neke svoje pogone!
Na skupu je bio i „komunistički“ povjesničar Tvrtko Jakovina, koji se bavi i drugim ustaškim logorima, pa je u jednim novinama ponovno napisao da je u Jasenovcu ubijeno oko 100.000 Srba, Roma, Židova, Hrvata. Kako je prikupio te brojke, naravno, ne otkriva.
Jakovina je došao i do podatka da je i prva Manolićeva žena također bila u logoru Danica. Otkriva:
- „Posebnu skupinu u Danici činili su komunisti. Marija Ecker bila je studentica medicine kada je 25.6.1941. uhićena „kao komunistkinja i propagatorka komunizma“. Uhićen je i otac joj Julius. Ispitivali su je, držali u logoru do 15. prosinca. Prebačena je u Jasenovac, Staru Gradišku pa je puštena, ali joj vlasti rodnog Bjelovara ne dopuštaju da se u gradu nastani, pa je poslana na prisilni rad u Njemačku. Vratila se kući, živa, udala se tadaza (čujte sad ovo, op.a.) perspektivnog policajca i kasnije političara, jednog od osnivača kasnije stožerne hrvatske stranke, HDZ-a, Josipa Manolića. Marija Ecker bila je sretna“ -piše Tvrtko.
A, kako i ne bi bila kad je „bez problema“ došla i izašla iz Danice, Jasenovca i Stare Gradiške, a potom joj se „ništa“ nije dogodilo ni na prisilnom radu u Njemačkoj!
Jakovina o Manoliću piše da je bio „perspektivni policajac“, iako svi znaju da je nakon Drugog svjetskog rata bio milicajac i još k tome jedan od šefova zloglasne Udbe, što ni on sam ne krije!
Kako onda vjerovati ovakvim i sličnim „istoričarima“, kojih su nažalost „puni“ fakulteti (svaka čast iznimkama)?
Ako se pitate, gdje je Jakovina bio između1991. i 1996. na to je vrlo lako odgovoriti- studirao je u zemlji i inozemstvu i primao nagrade i priznanja!
Hrvatski branitelji bi na to posve sigurno rekli – „dezerter“!
Na slici: Ovdje je bio veći dio logora, gdje su danas Podravkino parkiralište i poslovne zgrade!
Mladen Pavković
