Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U Bosni i Hercegovini ponovno se trese. Tisuće ljudi su na ulicama i trgovima Sarajeva, a prema svemu sudeći svakim danom bit će ih i više. Tamo su očito sve tri strane nezadovoljene: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Daytonski sporazum, sve je očituje, odlazi u ropotarnicu. Krvavi, tragičan i strašan rat od 1992. do kraja 1995. ostavio je u ovoj zemlji velike posljedice, koje će se još dugo „otpetljavati“.

Nu, u cijeloj toj priči  nismo čuli, što je i što će biti s Hrvatima iz Bosanske Posavine?  Ako ih se još netko sjeća, onda je iznimna nepoznanica ili enigma iz kojih razloga više nitko ne spominje ove časne, a u isto vrijeme i jadne ljude? Početkom listopada 1992.  Srbi su, kao okupatori, preko mosta u Bosankom Brodu, ali i preko Save, protjerali u Hrvatsku i zadnje stanovnike s ovoga područja Nekažnjeno. Zajedno s njima povukle su se i preostale hrvatske vojne postrojbe koje su do zadnjeg dana branile ovaj kraj. Kako je i moja malenkost, kao pripadnik dragovoljačke 145. taktičke grupe “Jastrebovi”, bila među onima koji su toga dana napustili BiH, u nadi da ćemo se na to okupirano područje relativno brzo vratiti, dobro se sjećam poglavito tih zadnjih dana, kad se od teške artiljerije, granata, tenkovske i ine paljbe “nebo sastavilo sa zemljom”. Okupator je ubio veliki broj ljudi, a čak oko 200.000 ih poslao, kako su govorili, “Tuđmanu”! Od tako velikog broja, do danas u svoje se domove nije vratilo ni deset posto. Tamo, prema svemu sudeći, nemaju ni što tražiti, jer  nema više  ni “h” od Hrvatske, tamo je sada tzv. Republika Srpska, u kojoj su Hrvati uistinu građani drugog reda. Nu najgora od svega je hrvatska šutnja, odnosno marginaliziranje ovog problema. Tako ove godine, kad tamo i te kako vrije, malo tko i od medija (a o političarima da i ne govorimo) tek tu i ramo spomene  problem Hrvata iz Bosanske Posavine, kao da se to nas ne tiče, pa neka od onog malog broja ljudi koji su tamo ostali Srbi rade što god hoće. Hrvatska ne čuje i ne želi čuti njihove jauke. Pojedini političari i politikanti nam i dalje podmeću kao izniman problem HOS-ov pozdrav iz obrambenog Domovinskoga rata „Za dom spremni“, pa se svi mi uglavnom bavimo i time. To je „dobro“ osmišljen potez. Nastoje nas još više razjediniti. Kažu da smo pravna država, i da se zakona svi moraju držati. A što je onda s Hrvatima iz Bosanske Posavine? Imaju li ti ljudi ikakva prava, barem da se vrate u svoje domove? Nekadašnji glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić otputovao je u Ukrajinu da rješava njihove probleme, a što je s našima, u koje je još k tome duboko upetljan? (Bio je uz ostalo i glavni istražitelj u slučaju Gotovina). Neki notorni hrvatski politikanti relativno često gostuju u Banja Luci kod svog kolege i prijatelja Dodika, pa što ga ne pitaju, što se to događa s Hrvatima iz Bosanske Posavine? Zašto im se ne dozvoljava povratak? Srbin po zanimanju, Milorad Pupovac također se po tom pitanju ne javlja. A čim nekom njegovu pripadniku “padne kruška na glavu”, eto ti njega i njegova “brata” Vojislava Stanimirovića kako sa svijećom u ruci kukaju na pragu njegove kuće.  Taj čovjek nam svako malo, onim svojim ledenim glasom, i očima koje se ne miču,  poručuje da se “ne igramo vatrom”! Gdje je bio 1991. kad su  njegovi “pomoz bog junci” to isto govorili, postavljali prepreke (balvane) preko cesta i ubijali nevine Hrvate? Što nije tako mrko i ozbiljno zaprijetio svom “drugom bratu” Dodiku, što mu nije rekao da se zakon treba poštivati? Nakon što su srpsko-četničke horde prošle kroz Vukovar, u tome gradu ni jedna kuća (osim srpskih) nije ostala čitava. Slično se dogodilo i u Bosanskoj Posavini. I tamo su ti isti četnici uništili sve što je hrvatsko. U Vukovar se vratio relativno veliki broj Srba, a u Bosansku Posavinu? Nu, ne zamjeramo mi samo raznim pupovcima što se javljaju, oni ipak štite one koji su bili na “drugoj strani”, ali što je s našim, hrvatskim političarima, humanitarnim i inim, pa i braniteljskim udrugama? Čak se, kako rekosmo, ne javljaju ni na obljetnice okupacije! Kao da ih je sram, ili kao da Hrvati iz Bosanske Posavine za njih više ne postoje. Naprosto je jadno i žalosno što Hrvatska ne traži ni žive ni mrtve Hrvate iz Bosanske Posavine, a kamoli srpske zločince koji slobodno šeću, poput heroja, po Republici Srpskoj, gdje su ploče uglavnom sve na ćirilici, kao da tu Hrvata nikada nije ni bilo!

Dakle, gospodo i drugovi, što je s Hrvatima iz Bosanske Posavine, zašto ih prešućujete, poglavito sada kad se govori o biti ili ne biti Bosne i Hercegovine?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika