By Doktor Vilim Ribić i ostali čelnici školskih sindikata pokrenuli su štrajk protiv vlade Zorana Milanovića pri kraju njenog mandata. Višednevni štrajk je završio krahom i blamažom sindikalnih čelnika te javnom osudom njihova ponašanja, a naročito vječitog čelnika Sindikata visokog školstva i znanosti doktora Vilima Ribića. Ovim člankom želim upoznati hrvatsku javnost o ponašanju sindikalnih čelnika prema nama gubitnicima radnih mjesta u realnom sektoru. Za vrijeme ministrice prosvjete i športa prof. Ljilje Vokić fond sati za nastavu predmeta tehničke kulture u osnovnim je školama prepolovljen, a u srednjim su školama zbog radnog staža ostvarena izvan odgoja i obrazovanja od rujna 1995. do lipnja 2001. godine nastavnici stručnih predmeta i praktične nastave morali, prema tadašnjem Zakonu o srednjem školstvu, raditi 2, 4 ili 6 sati odnosno 10 do 30 % više u nastavi od profesora koji su sav radni staž od 25, 30 ili 35 godina ostvarili u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima za jednaku plaću. Zbog toga sam 1995. godine istupio iz HDZ-a. Od 1. siječnja 2001., potpisom dr. sc Gorana Granića na Kolektivni ugovor o selektivnom pristupu plaćama u školstvu, do rujna 2005. godine za vrijeme ministara: Vladimira Strugara i Dragana Primorca, prema Kolektivnom ugovoru o selektivnom pristupu plaćama profesora, za radni staž u struci ostvaren izvan odgoja i obrazovanja kažnjavali su nas za 4; 8 ili 10 posto manjom plaćom od ostalih nastavnika, odnosno u iznosu od 0,48; 0,96 ili 1,2 mjesečne plaće na godinu, iako smo imali jednaki ukupni staž u struci od 20 do 29; 30 do 34 odnosno 35 ili više godina kao nastavnici općeobrazovnih predmeta. Zbog takva je stanja strukovno obrazovanje i danas „crna ovca“ hrvatskog zapostavljenog školstva, a „predmet tehnički odgoj u osnovnoj školi često je antipropaganda za tehničko obrazovanje“. Da se to stanje promijeni, morali smo se boriti sami protiv sindikalnih čelnika i prosvjetnih birokrata. Ovakva zakonska rješenja i kolektivne ugovore kreirali su stručnjaci iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta. Napominjem da je bivši ravnatelj Agencije za obrazovanje prof. geografije Vinko Filipović bio čelnik školskog sindikata „ Preporod“, a njegov pomoćnik Željko Stipić, kad se provodila sustavna diskriminacija profesora stručnih predmeta i učitelja praktične nastave. Iz gore navedene problematike može se dovesti u pitanje intelektualne sposobnosti mozgova onih pojedinaca koji su kreirali tako štetne odredbe u Zakonu o srednjem školstvu iz svibnja 1995. godine i Kolektivnog ugovora o selektivnom pristupu plaćama u osnovnom i srednjem školstvu iz prosinca 2001.godine. Vječiti je sindikalni čelnik, doktor demagogijskih znanosti Vilim Ribić podržavao sustavnu diskriminaciju profesora stručnih predmeta u srednjim strukovnim i tehničkim školama. Organizirao je štrajk u visokoškolskim ustanovama do ispunjenja zahtjeva da se selektivni pristup proširi na profesore, predavače i asistente zaposlene u visokom školstvu. Kakvi bi bili profesori na medicinskom fakultetu bez prakse u zdravstvenim ustanovama? Prema UNESCO-vim revidiranim preporukama za tehničko i strukovno obrazovanje, nastavnici strukovnih predmeta i nastavnici praktične nastave moraju se jednako tretirati kao nastavnici općeobrazovnih predmeta, a pri određivanju plaće, stimulacija i mirovine mora im se uzeti u obzir i radno iskustvo stečeno izvan obrazovnog sektora. Preporuke se ne moraju primijeniti, ali željeli smo znati argumente stručnjaka Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, doktora Vilima Ribića i ostalih čelnika školskih sindikata koji su ih vodili za donošenje takvih štetnih i diskriminirajućih zakonskih rješenja i odredbi u kolektivnim ugovorima.
Zašto prosvjetni birokrati nisu primjenjivali članak 5. UNESCO-ove konvencije za tehničko i strukovno obrazovanje iz 1989. godine za koju su odgovorni stručnjaci, zaduženi za strukovno školstvo u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta morali znati? Zašto Hrvatska nije potpisnica te konvencije: gospodo bivši otpušteni ministri znanosti, prosvjete i sporta:prof. Ljilja Vokić, dr. sc. Radovane Fuks, dr. sc. Željko Jovanović i dr. sc. Dragane Primorac? U stavku 3. članka 5. spomenute UNESC-ove konvencije piše da bi se nastavnicima stručnih predmeta i drugom specijaliziranom osoblju morali nuditi jednaki izgledi za zapošljavanje, bez diskriminacije, i da bi njihovi uvjeti zapošljavanja morali biti takvi da ih privuku, angažiraju i zadrže kao stručnjake u školstvu. Kako se diskriminacijom može zadržati stručnjake u školstvu pitam sve koji se zalažu za kurikulnu reformu? U manjim stručnim školama neki nastavnici predavali su i dalje predaju desetak i više stručnih predmeta, a za velik broj stručnih predmeta nema udžbenika. Kako može biti kvalitetna nastava nastavnika koji predaju toliko stručnih predmeta bez udžbenika i neophodnih nastavnih pomagala? S velikim teškoćama se sreću nastavnici stručnih predmeta nakon prijelaza iz drugih sektora u tehničko i strukovno školstvo. Prema Zakonu o srednjoškolskom obrazovanju uz predavanje velikog broja različitih stručnih predmeta s tjednom normom od 22 sata u nastavi dužni su položiti 4 predmeta pedagoškog i psihološkog obrazovanja i stručni ispit u roku od 2 godine. Predlagao sam da diplomirani inženjeri u tehničkom strukovnom obrazovanju predaju uz polaganje metodike nastave fiziku i matematiku. Krajnje je je vrijeme da kao članica Europske unije uskladimo postojeća rješenja za tehničko i strukovno obrazovanje s Europskom unijom, Konvencijom i preporukama za tehničko i strukovno obrazovanje UNESCO-a. Ako to ne provedemo, doći će u pitanje funkcioniranje tehničkog i strukovnog obrazovanja i ponovna industrijalizacija Lijepe Naše. U ime zakinutih bivših radnika Končara, Jedinstva, Prvomajske, radnica Kamenskog, koje su štrajkom glađu pokušale sačuvati svoja radna mjesta te brojnih drugih koji su izgubili radna mjesta u realnom sektoru, upozoravao sam od listopada 2004. godine javnost, klubove zastupnika svih većih stranaka Hrvatskog sabora, sindikalne čelnike: Krešimira Severa, Dragutina Lesara, Silvana Hrelje,Ozrena Matijaševića, dr.sc. Vilima Ribića i neke HRT-ove novinare na selektivan pristup u kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u državnim službama, zaposlene u školstvu te za zaposlene u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, prema kojem se dio službenika i namještenika u državnoj i lokalnoj upravi nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na one zaposlene prije 20 ili više godina u bivšoj državi, iako su imali jednak ukupni radni staž u struci, jer im se radni staž ostvaren izvan državnih i javnih službi nije uzimao u obzir za ostvarenje prava na uvećanje koeficijenta složenosti poslova prema odredbama kolektivnih ugovora. Niti jedan od sindikalnih čelnika nije osudio takvu vrstu diskriminacije. Ovim člankom ponovno upozoravam hrvatsku javnost na sustavnu diskriminaciju gubitnika radnih mjesta u realnom sektoru. Zastupnicima svih političkih stranaka, sindikalnim čelnicima svih sindikata i novinarima HRT bezuspješno sam slao podneske da objektivnim informiranjem javnosti prisile sve vlade od 2004. godine i sindikalne čelnike da ukinu takav diskriminirajući pristup prema gubitnicima radnih mjesta u realnom sektoru ili prema onima koji su željom napustili realni sektor a sad rade u državnim službama ili lokalnoj upravi.
Sve Vlade trebale su posvetiti više pažnje kvaliteti odgoja i obrazovanja, a napose tehničkog i strukovnog obrazovanja. Jesu li nositelji reforma obrazovanja svjesni važnosti tehničkog i strukovnog obrazovanja, a naročito praktične nastave? Dosta je bilo nametanja Jokićeve reforme obrazovanje bez demokratske rasprave i kritičke ocjene predloženih promjene. Dosta je bilo SDP-ovog i HDZ-ovog stvaranja nereda i HNS-ovih uhljeba koji su nam nametnuli ratifikaciju Istanbulske konvencije i nametanja eksperimentalnog uvođenja kurikulne reforme!
mr. sc. Edo ZENZEROVIĆ, Dipl. ing. elektr.
