Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ako je suditi po bivšem jugoslavenskom glumcu Radetu Šerbedžiji i njegovoj obitelji onda se hrvatska država i te kako odužila čak i pojedinim  filmskim i kazališnim umjetnicima koji su 1991. napustili Hrvatsku, jer nisu željeli ratovati protiv srpskog i inog agresora. Umjesto njih borili su se i ginuli drugi, sve u želji i nadi da izdajice, dezerteri, ratni profiteri i slični, više nikada ne će biti na čelu ove države. Bilo je i slučajeva da su Hrvati u inozemstvu napuštali svoja sigurna radna mjesta, ostavljali nezbrinute obitelji i došli u svoju Domovinu da je brane i obrane. Drugi su pak sakupljali humanitarnu pomoć, ili poput Antona Kikaša, pokušali dopremiti i oružje, zbog čega su mogli i smrtno stradati. Pojedine Šerbedžijine kolege, glumci, redatelji, pjevači, književnici i drugi, tih prvih godina rata odlazili su čak i na prve crte bojišta i „nisu se bojali četničkih rafala“.

Šerbedžija je u to doba, zajedno s obitelji, otišao u svijet, graditi „svjetsku“ karijeru (sic!). Za Hrvatsku tada nije govorio ni „moja zemlja“, a kamoli li da bi skrenuo pozornost na agresiju. Nu, prije nego je otišao, snimio je neki film i neke serije sa srpskim glumcima, kako bi se poslije vjerojatno imao  gdje vratiti.

Dolaskom na vlast SDP-a i Ivice Račana, a nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a na poziv ljudi poput Zlatka Viteza, Šerbedžija, napušta „svjetsku karijeru“ (sic!) i pobjedonosno sa  obitelji, vraća se u „svoju zemlju“- Hrvatsku!

To je bio očito mali čin za svijet, a  veliki  za porušenu i opljačkanu Hrvatsku, koja ga je u povodu toga brže-bolje i nagradila. Ne, nisu mu dali nikakvo ratno odlikovanje, da li su mu  na „doživotno“ korištenje Male Brijune, drugi po veličini otok brijunskog arhipelaga! Na tom otoku djeluje njegovo privatno kazalište (registrirano u Zagrebu) s nazivom Ulysses.

Na službenim stranicama Nacionalnog parka Brijuni možete pročitati da je „vrijeme za uživanje na Malom Brijunu ograničeno na kratko razdoblje“, tj. na njega se može doći samo kad su Šerbedžijine predstave i programi, jer je inače (čujte sad ovo!) zatvoren za posjetitelje!“

Drugim riječima, na ovaj otok, biser hrvatskog turizma, tijekom cijele godine može doći samo i jedino obitelj Šerbedžija i glumci koji tamo vježbaju  te njegovi gosti, odnosno posjetioci kad su predstave!!!

Vjerujemo da je Šerbedžija putovao puno po svijetu, pa bi bilo dobro da nam kaže: je li ikada čuo ili vidio da je neki glumac iznajmio otok (i to ne baš kakav god) i to (zasad) punih 21. godinu da bi na njemu još i zarađivao?

Rade Šerbedžija i njegova „umjetnička“ obitelj od stvaranja hrvatske države nisu dali gotovo ništa ovdašnjoj kulturi, a ona ( politika) ih je bogato nagradila. Čak su Šerbedžiji svečano uručili  i najveću državnu nagradu u kulturi za životno djelo Vladimir Nazor (2019.)! Možda i za to što nam na Brijunima širi „bratstvo i jedinstvo“ ili što još ni do danas nije prihvatio Hrvatsku kao svoju domovinu? (Godišnju nagradu V. Nazor dobio je i njegov sin Danilo, 2021.)

Hrvatski branitelji i stradalnici na Jadranskoj obali nemaju ni svoje odmaralište, a Šerbedžija ima otok, kojim se šetao i Josip Broz Tito i na koji nikada „hrvatska sirotinja“ nije imala pristupa.

Ovo što je  Šerbedžija ostvario u Hrvatskoj slobodno može ući i u Ginnessovu knjigu rekorda, jer još će proći mnogo morskih valova dok ga netko ne stigne.

Međutim, najgore je od svega što se ne čuje glas njegovih kolega, poglavito onih koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države. Šute! Čega se plaše? Kad se vratio u Hrvatsku riječki gradonačelnik odmah mu je dao na raspolaganje stan u Rijeci, a omogućeno mu je da  u tom gradu vodi i „svjetsku dramsku akademiju“ iz koje su izašli već i neki (da se malo našalimo) „veliki“ glumci.

Šerbedžijino kazalište, gdje je glavna redateljica njegova supruga (manje-više jedino poznata kao žena od Šerbedžije) osim od gradova i županija te ministarstva bogato je sponzorirano (kao nogometaš Lionel Messi) od brojnih velikih privatnih i državnih tvrtki, koje inače (svaka čast izuzecima) ne daju ni kunu za pojedine hrvatske umjetnike i njihove projekte.

Nu, otkako se sa  obitelji skrasio na Brijunima od njega se više ne može čuti da bi mogao opet postati disident, odnosno da bi mogao otići u svijet i ponovno graditi „svjetsku karijeru“. Njemu su zasad najveća gostovanja kad ode u Beograd ili Banja Luku, gdje je kao doma,

Nego, jeste li ikada čuli ili čitali da je ovaj teatar ili ovaj „veliki“ hrvatski umjetnik organizirao neku humanitarnu akciju za stradale u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu ili za stradale od potresa u Petrinji i Sisku ili Zagrebu?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika